Izvor: IMDb
Iako je Hollywood pomalo u nestašici originalnih ideja pa često sežu da urade remake nekog starijeg naslova ili pak stranog tj. nekog filma koji nije urađen u holivudskoj produkciji i na engleskom jeziku, remakeovi nisu ništa novo i nisu uvijek loša stvar. Ponekad tehnološki napredak omogućava bolje efekte, ponekad se priča stavi u drugi vremenski period ili drugo mjesto radnje (npr. „Sedam veličanstvenih“ je remake „Sedam samuraja“), no često je remake samo blijeda kopija i pokušaj da se američka publika natjera na gledanje filma kojeg nikad ne bi drugačije pogledali jer nije s engleskog govornog područja ili im je mrsko čitati titlove.
IME KOJE JAMČI KVALITETU
„Speak No Evil” je novi u nizu remakeova, ovaj put uspješnog danskog filma iz 2022. istog imena. Snimljen u produkciji „Blumhousea“, poznate po hororima, a pod redateljsko/scenarističkom palicom Jamesa Watkinsa, čovjeka koji je već stvorio ime u žanru što je jamčilo kvalitetu. Na kraju se to i pokazalo tačnim jer je film zaradio preko 70 miliona dolara na budžet od 15 (original je imao budžet od 3 miliona i zaradio je preko 30).
Watkinsov prvijenac „Rajsko jezero (Eden Lake), 2008.“ je veoma sličan ovom filmu u smislu da je napeti psihološki triler koji pokazuju da nam ne trebaju nikakva čudovišta da napravimo strašan film. Dovoljno je samo stvoriti atmosferu, mada ne škodi ni imati Jamesa McAvoya, kojem uloge psihopata nisu strane.
ZAOKRET NAGLAVAČKE
Priča počinje gotovo idiličnom scenom odmorišta u Toskani gdje američki par Louise i Ben Dalton, koji žive u Londonu upoznaje i sprijateljuje se s opuštenim britanskim parom, prvenstveno preko djece. No, pri povratku u London primjećujemo da stvari nisu toliko sjajne i da je odmor bio samo pokušaj da sačuvaju brak. Umorni od pretvaranja, Daltonovi se odlučuju odazvati pozivu Paddyja i Ciare da ih posjete na njihovom seoskom imanju jer misle da će im malo promjene dobro doći, kao i njihovoj kćerki koja pati od anksioznosti.
Vrlo brzo nakon tople dobrodošlice stvari počinju da se mijenjaju i spoznajemo da sve nije kako treba i tu Watkins počinje da gradi napetost koja se može nožem rezati te nas drži na rubu sjedišta iako se zapravo ništa ne dešava što je za svaku pohvalu. Film gotovo da ne mijenja ništa u priči u odnosu na original sve do posljednje četvrtine kada pravi totalni zaokret i izvrće sve naglavačke.
MORA LI POBIJEDITI DOBRO
Redatelj i scenarista originala, Christian Tafdrup je bio glasan u negodovanju po pitanju kraja remakea, govoreći kako su „Amerikanci odrasli na herojskim pričama u kojima dobro mora pobijediti zlo“, što je dokazano u nekoliko remakeova koje su uradili, i moram se složiti s njim.
Iako je Watkins odradio sjajan posao, ta posljednja četvrtina umanjuje vrijednost filma, mada ga vrijedi pogledati uprkos tome jer je režija vrhunska, atmosfera napeta, a glumci su odradili sjajan posao, pogotovo McAvoy.
Najgora stvar ovog filma nisu užasni zločini i pozadina, već razlog zbog kojeg se oni čine, a Paddy daje odgovor Benu kada ih ovaj pita zašto to rade. „Jer si mi ti to dopustio“, odgovara mu Paddy.
About Author
