Bez njega fantastika ne bi bila ista: Poslušajte Tolkiena kako čita pjesmu na vilenjačkom jeziku

Na današnji dan, 03. januara 1892. godine rođen je John Ronald Reuel Tolkien, autor poznate trilogije Gospodar prstenova.

Tolkien je rođen u Južnoj Africi, a veći dio svog života je proveo u Engleskoj. Radio je kao profesor na Oxfordu gdje je postao jednim od najvećih svjetskih i engleskih lingvista.

Tolkien je na svom velikom djelu radio dugi niz godina koji je u određenoj mjeri odužio i Drugi svjetski rat. Kasnije je zbog nedostatka sredstava sam radio na uređivanju i lektorisanju.

Tolkien je u svojoj namjeri u stvaranju novog mitološkog svijeta vezanog za Englesku koristio sve elemente mita, epa, folklora, legendi, romantičkih svjetonazora i sl. No kako to obično biva tumačenja i interpretacije su svoju pažnju usmjeravale prema alegoričnosti ovog djela i učitavanju mnogih elemenata kojih katkad tamo nije niti bilo. U predgovoru za drugo izdanje Tolkien je rekao da je „glavni motiv bila želja pripovjedačeva da se okuša u jednoj doista dugoj pripovijesti“, odnosno da „što se tiče nekog dubljeg značenja ili poruke, pisac nije imao ništa slično na umu. Ovo djelo nije ni alegorijsko ni aktualno.“

Bilo kako bilo, kada govorimo o žanru fantastike koji danas titularno nosi naziv epska fantastike, Tolkienov stvaralački period predstavlja svojevrsnu prekretnicu u žanru. Tako da danas mnogi književni teoretičari i književnici epsku fantastiku proučavaju u periodu prije Tolkiena i nakon Tolkiena.

Vilenjačka poezija

Tolkin, koji je bio lingvista, istoričar i veliki poznavalac književnosti, iskoristio je sve ovo znanje kako bi stvorio potpuno razvijen vještački jezik po imenu Quenya. Na snimku ispod možete čuti kako Tolkin recituje pjesmu Namárië, Galadrijelin lament, koja se nalazi u knjizi Družina prstena, prvom dijelu njegove slavne trilogije. Namárië na vilenjačkom jeziku znači „Farewell“.

Evo kako ona glasi na vilenjačkom jeziku:

Ai! Laurië lantar lassi súrinen,
Yéni unotimëx ve rámar aldaron!
Yéni ve lintë yuldár avaniermi
oromardi lisse-miruvóreva
Anduinë pella, Vardo tellumar
nu luini jassen tintilar i eleni
ómaryo airetári-lirinen.

Si man i yulma nin enquantuva?

An si Tintallë Varda Oiolossëove
fanyar máryat Elentari ortanë
ar ilyë tier undúlavë lumbulë;
ar sindanóriello caita mornië
i falmalinnar imbë met, ar hisië
untúpa Calacyrio miri oialë.
Si vanwa ná, Rómello vanwa, Valimar!

Namarië! Nai hiruvalyë Valimar!
Nai elyë hiruva. Namarië!

(Ah! Poput zlata pada lišće na vjetru, duge godine
bez broja kao krila drveća! Duge godine su prošle
kao hitri napici slatke medovine u ponositim dvoranama
iza Zapada, pod plavim svodovima Varde, gdje zvijezde
podrhtavaju u pjesmi njenoga glasa,
posvećenog i kraljevskog.

Ko će mi sada ponovo napuniti ovu čašu?

Jer sada je Svjetiteljka, Varda, Kraljica Zvijezda,
sa Planine vječne bjeline, podigla ruke kao oblake,
i sve su staze utonule duboko u sjenku;
a iz sive zemlje tama leži na zapjenušanim
talasima među nama, i magla pokriva dragulje
Kalakirije zauvijek. Izgubljen sad, izgubljen
za one sa Istoka, je Valimar!

Zbogom! Možda ćeš ti naći Valimar.
Možda ćeš čak i ti naći ga. Zbogom

Prevod: Zoran Stanojević, Družina prstena, Stylos Art, 2010.)

Ovaj snimak nastao je dvije godine pre nego što će Družina prstena biti objavljena 1954. Prema SF blogu i09 notes, na tekst ove pjesme je više puta komponovana muzika, iako Tolkien nije uvijek bio oduševljen time. Onda kada sa sigurnošću možemo tvrditi da jeste bilo je kada ju je kompozitor Donald Swann uvrstio na svoj album Poems and Songs of Middle Earth (1967), ciklus pjesama iz Gospodara prstenova. Tolkien je Swannu dao melodiju, a tenor William Elvin je otpjevao tekst vjerno predočivši srednjovekovni i keltski karakter pesme.

Please follow and like us: