Za nekoga ko posmatra sa strane, Tsukuri Tazaki ima skoro savršen život. Dobar posao, stan, novac. Međutim, Tsukuri Tazaki ne živi svoj život. Kao da mjesečari kroz njega. Ponekad misli da je možda i mrtav samo što toga nije svjestan, što nije daleko od istine. Prije šesnaest godina, Tsukuri je napušten od strane svojih prijatelja bez riječi. Tek tako su ga se odrekli nakon što se vratio tokom školskih praznika iz Tokija. Bez objašnjenja, samo: „Ne želimo više da te vidimo“.
Možda zbog toga što je bio bezbojan za razliku od njih koji su u svojim imenima nosili boje? Možda nije bio dovoljno dobar da se uklopi u društvo? Pitanja su ga mučila u mračnom periodu depresije koja je uslijedila, zajedno sa samoubilačkim mislima. Stari Tsukuri je tada umro, prepuštajući mjesto nekom drugom Tsukuriju. Onome koji je prazan iznutra, što nosi teret koji ga koči u životu.
Percepcija čovjeka
Tsukuri bi možda nastavio živjeti tako da se u njegovom životu nije pojavila Sara, koja želi da se on suoči s prošlošću kako bi oni mogli nastaviti s budućnošću. Tako Tsukuri kreće u potragu za istinom kako bi otkrio zašto su ga zapravo prijatelji napustili, shvatajući da je sve te godine svog života bio zapravo hodočasnik na hodočašću koje je zahtjevalo da se suoči s prošlošću.
Niko ne piše usamljene, asocijalne likove kao Haruki Murakami. Opterećeni tugom oni tumaraju kroz život poput zombija, često za sobom vukući traume iz prošlosti. Murakami često u svojim savjetima za mlade pisce spominje kako treba posmatrati ljude oko sebe, slušati i pisati o tome, zbog čega se pitam, da li je Murakami okružen takvim ljudima ili je možda u pitanju japanska kultura, što bi objasnilo Murakamijev uspjeh tamo. Samo ovaj roman je prodan u milionskom tiražu u kratkom roku.
Težak roman, čak i za Murakamija
„Bezbojni Tsukuru Tazaki i njegove godine hodočašća“ težak je roman, čak i za Murakamija, što zbog tuge koja se nadvija nad gotovo sve likove poput kakvog tmurnog oblaka, što zbog tema koje Murakami otvara. On često poseže za svijetom snova i nesvjesnim, tim jungovskim elementima, ali ovdje ide dalje jer nas stavlja u dilemu zbog koje sumnjamo u Tsukurijevu nevinost. Ili je pak u nekoj drugoj realnosti Tsukuri podla i zla osoba sposobna za okrutne stvari, kakvim i samo sebe vidi u jednom trenutku. Do kraja romana Murakami ne nudi odgovor na to pitanje, mada ostavlja tragove koji upućuju na odgovor, apstraktan, kako samo njegov roman može biti.
Volio bih pročitati ovaj roman u originalu, da vidim koliko toga je izgubljeno u prijevodu ili je možda prevoditelj odlučio izostaviti neke stvari na nagovor izdavača, što ne bi bio prvi put kada su Murakamijevi radovi u pitanju jer me kopkaju pitanja. Možda samo pretjerujem i nema pitanja ili Murakami nikada nije ni namjeravao ponuditi odgovore.
About Author
