Scena iz serije
Video igre često imaju zanimljive priče i svjetove u kojima su smještene, što im daje odličan temelj za filmsku ili TV adaptaciju u pravim rukama, međutim, takve adaptacije su u većini slučajeva promašaji koji sem imena jedva da imaju dodatnih tačaka s originalnim materijalom. Naravno, teško je za očekivati da adaptacija prati doslovno priču video igre ili romana jer ipak je celuloidna traka drugačiji medij, pa se mora pribjeći određenim trikovima, ali dokle god je uhvaćena suština i duh originalnog materijala nema razloga za brigu.
Lista loših i osrednjih adaptacija video igara previše je duga da bi se navela ovdje, ali u posljednje vrijeme se pokazalo da postoji nada za gamere koji željno očekuju da vide svoju omiljenu igru kao film/TV seriju. Ovdje prije svega mislim na TV serije, koje su ipak bolje od filmskih uradaka jer mi se čini da streaming servisi svojim tvorcima daju više slobode negoli veliki filmski studiji i producenti iz izdavačkih kuća za video igre, koji skrate krila redateljima i scenaristima čak i kada su ovi ljubitelji izvornog materijala, pa dobijemo polovične proizvode (“Warcraft” je dobar primjer).
Ideja
„The Last of Us“ je pokazao kako se dobre stvari mogu napraviti u pravim rukama, mada dosta toga potječe od same izvorne priče i emocija koje je studio Naughty Dog tako vjerno prenio i stvorio remek djelo video igara, dokazujući da video igre nisu samo stvorene za razonodu već da se preko njih može stvoriti umjetnost. „Halo“, mada je već na početku rečeno da će odstupiti od video igara i stvoriti „paralelni svijet i priču“, počeo je pomalo nesigurno, stvorivši vojsku nezadovoljnih obožavatelja video igre, no drugom sezonom je sve pobio donoseći nam uzbudljivu SF/akcionu seriju (nezadovoljstvo je ostalo, ali se serija poboljšala).
Ideja za adaptaciju „Fallouta“ postoji već dvadesetak godina (film je bio u pretprodukciji 2000.), mada se to nikada nije ostvarilo, prije svega jer je originalni izdavač bankrotirao, pa je i sam serijal pao u zaborav dok ga Bethseda nije oživjela. Konačno je došla na red i ta adaptacija koja je nastala u saradnji s Bethsedom i Amazonom pod brižnim okom Todda Howarda i Jonathana Nolana. Samo Nolanovo ime je značilo da projekt teško može propasti, mada mu mnogi zamjeraju “Westworld”, no prije svega treba naglasiti da je Nolan veliki ljubitelj serijala, te da je on prodao ideju adaptacije Howardu, koji je prije toga odbio sve prijedloge nezadovoljan onim što je čuo.
Adaptacija igre s drugom pričom
Svijet „Fallouta“ je vjerovatno jedan od najoriginalnijih u industriji video igara. Smješten u retrofuturističko, postapokaliptično doba gdje je svijet 2077. stupio u Treći svjetski rat, ali je sva tehnologija zasnovana na onoj iz 1950-ih i idejama kako bi budućnost izgledala, te pod utjecajem postapokaliptičnih filmova iz ’80-ih godina prošlog stoljeća, „Fallout“ pruža mnoge mogućnosti za naraciju. Radnja TV serije je posve originalna priča iz svijeta „Fallouta“ i ne prati niti jednu igru, već se nastavlja na postojeći lore i počinje devet godina nakon radnje „Fallouta 4“, koji je ujedno i najveća inspiracija po pitanju izgleda.
Ljudi iz sefa 33 (sef je naziv za podzemno atomsko sklonište koje je namijenjeno za život do hiljadu ljudi na desetine godina) žive svoj život u miru, u suradnji s ljudima iz sefa 31 i 32, što ovu zajednicu čini jedinstvenom jer su sefove uvijek samostalni, no onda ljudi iz sefa 32 odluče pobiti ove iz sefa 33, te otmu vođu sefa 33. Kako se ispostavi, ljudi iz sefa 32 su odavno mrtvi, a njihovo mjesto su zauzeli razbojnici s površine.
Ko je počeo rat?
Lucy MacLean, naivna stanovnica sefa 33, koju tumači simpatična Ella Purnell (vjerovatno najbolji izbor za ovu ulogu), odlučuje izaći na površinu i poći za otmičarima svog oca. No kako stvari obično ne idu svojim tokom, tako se ona nađe u avanturi koja uključuje potragu za odbjeglim naučnikom iz Enklave (ostaci predratne vlade SAD-a), regruta vojnog reda „Bratstva čelika“ koji se pretvara da je vitez i beznosog Ghoula (fenomenalni Walton Goggins), nekada uspješnog western glumca i ratnog veterana, sada mutirani lovac na ucjene bez nosa, koji luta nuklearnom pustoši preko dvije stotine godine dok se trudi očuvati razum. Ghoul je ujedno i jedan od najsmrtonosnijih likova Pustoši.
Dok Lucy traži naučnika koji će je odvesti do oca, njen brat otkriva tajnu sefa 31 i urotu koja stoji iza svega. Kako priča napreduje, tako otkrivamo kako su povezani Ghoul, Vault-tec (kompanija koja je izgradila sefove) i Lucyn otac, te pravu, monstruoznu namjenu sefova, ko je zapravo počeo 3. svjetski rat i zašto je odbjegli naučnik bitan.
Posao u pravim rukama
„Fallout“ ima sve kvalitete originalnih video igara, nasilje, crni humor i satiru, sve to bez ijednog buga, što je za svaku pohvalu. Što se tiče vizualnog dijela, teško da se može naći zamjerka i tek poneka kritika postoji na račun propusta u loreu, uvođenjem woke kulture, što je postao standard u današnje vrijeme ili ponekim posezanjem za lakšim rješenjem (kao npr. lokacija Shady Sandsa). Za svaku pohvalu je što ovo nije serija samo za ljubitelje video igre niti je potrebno predznanje da bi se serija gledala jer je worldbuilding tu, uvodeći nas u svijet od prve epizode i predstavlja nam frakcije koje vladaju postapokaliptičnom Amerikom, tako da će i oni koji samo žele gledati dobru seriju uživati u njoj.
Nolan, koji je ujedno i režirao prve tri epizode, i scenaristička ekipa su definitivno odradili sjajan posao, kada se pogleda razvoj likova, koji se kroz osam epizoda mijenjaju, te se ne može izdvojiti niti jedan lik jer su sva tri glavna lika odlična. Ista stvar se može reći i za glumce, koji su se snašli u svojim ulogama, mada je Goggins uvjerljivo najbolji, što nije čudo s obzirom na njegovo iskustvo u igranju ovakvih likova.
Druga sezona je već odobrena i ostaje nam samo da sjedimo i čekamo u nadi da će nam stići što prije. Ako je sudeći po lubanji deathclawa u pijesku i Las Vegasu, bit će to još uzbudljivija sezona, a nakon „The Last of Us“ ovo je još jedan dokaz kako se video igre mogu kvalitetno adaptirati ako se posao da pravim ljudima.
About Author
