Foto: USA Today
Ono što učinimo u životu odjekivat će u vječnost, riječi su koje u govoru svojim vojnicima izgovori general Maximus Decimus Meridius u borbi protiv Germana. Doista je tako jer iako je Gladijator (Gladiator, 2000) izašao prije 24 godine, njegova vrijednost ne opada. I dan-danas odolijeva zubu vremena i važi kao jedan od najboljih filmova u repertoaru velikog Ridleyja Scotta. To čini izazov snimanja dostojnog nastavka većim nego što se to možda čini, posebno s tolikim vremenskim razmakom, a o samom nastavku se raspravljalo još nakon izlaska prvog Gladiatora.
Riječi su to koje će definitivno pratiti i Ridleyja Scotta koji je pod svoje stare dane postao hiperproduktivan, što ne znači da nam nudi i kvalitetne filmove, barem ne na onoj ljestvici koju je sam sebi postavio prethodnim uradcima. Tamo negdje od Body of Lies (2008) Scott snima filmove kojima jednostavno nešto nedostaje i nikako da se vrati u vrh kojem pripada. Dio toga leži u njegovoj odluci da se vrati svojim starim radovima i pokuša ih nadograditi (sjetimo se samo povratka u frašizu Alien i dva filma koji svi želimo da zaboravimo) ili pak pogrešnim odlukama – The Last Duel (2021) bi bio bolji film da glavne uloge nisu pripale Benu Afflecku i Mattu Damonu jer jednostavno ne pripadaju tom svijetu, Napoleon (2023) pati od neravnomjernog ritma ponajviše zbog scenarija koji ne zna šta bi prije pokrio.
SJENA NAD NASTAVKOM
Nastavak Gladiatora je nešto što je Scott planirao godinama, ali je čekao pravi scenarij i trenutak koji nikako nije nailazio sve do 2018. Kada je film konačno dobio zeleno svjetlo, s obzirom na to da svi znamo kako se završio prvi dio i da nema povratka s Elizejskih polja, naravno da se Cameron Crowe nije vratio, ali je Maximusova sjena nadvijena nad cijeli nastavak koji priča priču o njegovom sinu s Lucilleom, Luciusu, što je bio jedini logičan odgovor kada je nastavak u pitanju.
Gladiator je funkcionirao savršeno dobro i nije ostavio prostora za nastavak jer je bio zaokružena cjelina, pa samim tim pitanje se nametalo pitanje da li nam je potreban nastavak. Pa, nije ako ćemo biti iskreno, no pošto je u pitanju vremenski odmak od 20+ godina dovoljno je vremena prošlo da se na scenu uvedu novi likovi i postavi neka nova priča, no tu dolazimo do prvih problema.
KREATIVNE SLABOSTI
Gladiator 2 prati recept koji prati skoro svaki nastavak, više i veće, svega. Krvi, bitaka, smrti, šta god da ste pomislili Scott je to ubacio (čak i ideju o nosorogu u Koloseumu koja je izbačena iz prvog dijela zbog novca). Ta receptura svakako nije loša ideja sama po sebi kada imate vezivno tkivo koje sve to veže u koherentnu cjelinu i tu Gladiator 2 pokazuje svoje slabosti, jer se prije svega oslanja previše na svog prethodnika u svemu, doslovno ga kopirajući samo mijenjajući određene elemente.
Najveći problem Gladiatora 2 jeste zapravo scenario kojeg je napisao David Scarpa, čovjek odgovoran za All the Money in the World (2017) i Napoleona, koji pati od sličnih problema kao i Gladiator 2. Prvi film su pisala trojica scenarista (John Logan je dugo godina bio dramski scenarista, a William Nicholson je romanopisac) što je dovelo do kvalitetnog scenarija i nekih upečatljivih scena i rečenica, iako je većina pisana tokom samog snimanja. Scarpa i prethodni scenarista, Peter Craig, nemaju podlogu niti kapacitet za historijski ep poput Gladiatora. Jasno je to od početka jer nemamo niti jednu scenu vrijednu pamćenja niti rečenicu koju ćemo citirati.
HISTORIJSKA TAČNOST
Što se tiče negativaca, najjednostavnije je bilo igrati na kartu mentalno poremećenih rimskih vladara, no kada su ti negativci loše karikature i pri tome blizanci koji nisu ni slični imamo problem. Kraj nećemo ni spominjati jer onakav kraj može napisati samo neko izuzetno lijen ili bezobrazan i bahat jer sve ono što se zbilo u prethodnih dva sata i više jednostavno pada u vodu.
Ljudi po internetu se žale na historijsku netačnost, što je pomalo smiješno jer niti prvi dio nije bio historijski tačan, a i kako očekivati da historijski ep bude tačan i drži se činjenica jer to često nije baš materijal za film, pa se mora pribjegavati malom laganju. Nije to što su oni stavili Denzela Washingtona da glumi lika koji je bio berberskog porijekla nego je to što je Denzel zaboravio da glumi u filmu o drevnom Rimu u režiji Ridleya Scotta, a ne u filmu Spikea Leeja o Rimu u Brooklynu. Denzel jeste glumac visokog kalibra, ali pričati da je već sada kandidat za Oscara za najbolju sporednu ulogu je smiješno.
GLUMCI U PRAZNOM
Mescal je dobar glumac i dao je sve od sebe u ulozi, ali njegov lik nije Maximus i on nije Crowe pa je imao nimalo ugodan zadatak. Loš scenario koji mu ne daje pravi razvitak je krivac za to jer ga u jednom trenutku čini plačljivkom, da bi zatim mrzio majku i tek tako odlučio da je ne želi izgubiti i da ne želi ubiti čovjeka koji mu je ubio ženu.
Najbolji lik, ponajviše zahvaljujući Pedru Pascalu, jeste general Acacius, čovjek umoran od rata i ubijanja i to se sve čita na njegovom licu. Svaka emocija jasna. Trenutak kada se sprema izaći u Koloseum i kada ubije preživi borbu i ispusti uzdah daje nam do znanja koliko mu je odahnulo i da ni sam nije vjerovao da će se izvući. Iako je njegova minutaža mala, Pascal je ukrao svaku scenu u kojoj se pojavljuje.
NASTAVAK NASTAVKA
Scott je ranije izjavio da neće biti Director’s Cut verzije filma i da je u 150 minuta filma stavio sve što je htio, mada je očigledno da postoji dosta izrezanog materijala koji je ostao na podu montažne sobe jer određene scene nagovještavaju nešto što nikada ne vidimo i daju naglasak na likove koji su samo pozadina koja ne priča. Šteta, jer kao što je popravio Kingdom of Heaven (2005) s Director’s Cut verzijom (veličanstven historijski ep u tom izdanju), tako je mogao popraviti donekle greške Gladiator 2, barem one u ritmu i pokriti te rupe jer ne može snimiti novi scenario, koji je Kingdom of Heaven imao od početka.
Nije sve tako crno. Gladiator 2 je sjajno režiran, što je za očekivati od Scotta, lijepo izgleda, dinamičan je i daje nam epske bitke, ali ga navedeni problemi vuku ka dnu. Reći da je dostojan nastavak svog prethodnika bi bio grijeh jer nije u istom rangu (posebno ako ste pogledali prvi dio ponovo neposredno prije gledanja nastavka kao ja), ali je gledljiv, mada se nadam da će Ridley pronaći bolje scenariste za treći dio koji je već najavio uspoređujući Gladiator 2 s The Godfather II (1974), a svi znamo koliko ljudi vole The Godfather III (1990).
About Author
