Još prije nekoliko godina sam čuo za tzv. najdepresivniji strip koji su iz Marvela izbacili, a riječ je o Hulkovom kraju iz serijala samostalnih stripova pod nazivom The End. Ovaj serijal stripova namijenjeni su da čitateljima daju moguće krajeve određenih Marvelovih karaktera. Neki od njih su, poput Hulka i The Punishera, poprilično depresivni i apokaliptične prirode, a neki su, u slučaju Marvela i X-Mena, daleko optimističniji.
Priča o Hulku u ovom stripu odvija se par stotina godina nakon nuklearne apokalipse koja je uništila čitavo čovječanstvo. Bruce Banner/Hulk jedini su preživjeli, a društvo im pravi Vidbot koji sve snima na odstojanju od nekoliko metara kao i ogromni žohari. Potonji su u nekoliko navrata napadali Hulka uništavajući ga do kraja, ali zbog njegovog moćnog faktora liječenja, za svega 17 minuta ponovo bi bio kao nov. Banneru je ovakav život dosadio i on iz sveg srca priželjkuje smrt. Hulk, s druge strane, poput djeteta još uvijek želi dokazati kako je on najbolji i najjači i odbija umrijeti. Ovaj konflikt je centralna tema stripa.
Prometejska kazna?
Hulk: The End je adaptacije kratke priče Petera Davida koji ju je kasnije prilagodio za potrebe stripa. Za crteže je bio zadužen Dale Keown koji je i ranije radio na The Incredible Hulk serijalu, a za boje je bio zadužen Joe Weems.
Možda najsvjetliji trenutak u ovom stripu je trenutak kada Banner počne da fantazira, kada mu se prikaže mlada žena s kojom vodi ljubav. U tim momentima počnu metafore i poređenja. Bannerova fantazija se zasniva na priči o Edenu i Adamu i Evi, kao jedinim ljudima u raju na zemlji. Ipak, ono što on, po buđenju iz te fantazije, shvata jeste da je njegov život oličenje priče o Prometeju. Njegov život u postapokaliptičnom svijetu u kojemu ga žohari svaki put iznova pojedu, nakon čega mu se tijelo regeneriše da bi ga oni ponovo pojeli, njegova je prometejska kazna zbog toga što je čovječanstvo tako strastveno prigrlilo nuklearno ratovanje koje je na kraju dovelo do uništenja svega. No, kako je strip namijenjen i onim čitateljima koji možda ne poznaju anitčke mitove, priča u jednom trenutku krene na dugo objašnjavanje tih poređenja, što bi neke čitatelje u određenoj mjeri moglo smoriti.
Glavni fokus je, međutim, na toj različitosti Bannera i Hulka, na njihovoj i nakon toliko godina razdvojenosti. Iako su jedno tijelo, ipak su dva različita bića. I to je ono što im zadaje jpš veći razdor. Banner želi umrijeti, Hulk ne. Banner ga moli da samo pusti da se to jednostavno dogodi, jer kada umru pridružit će se ostalim mrtvim prijateljima gdje će biti sretni ponovo. Hulk ubjedljivo odbija ovu ideju, jer u njegovim mislima on nikada nije imao prijatelja, oni su ga uvijek izdavali. Ovo je od početka do kraja borba volje za životom i volje za smrću. Na kraju, u blistavom melanoličnom kadru Hulka ispred pećine, možemo reći da su pobjedu odnijele obje te volje. Ali, pod koju cijenu?
Nešto drugačije
Hulk: The End nije duga priča, ali jako efektna i emotivna. Mjesta gdje priča možda kaska i odlazi u eksponencijalno objašnjavanje izvlače jako dobri crteži. Međutim, ovaj The End serijal iz Marvel Comicsa je nešto drugačije i inovativnije u odnosu na neke druge njihove stripove jer umjesto priče koja podliježe standardnoj superheroj akcijskoj priči daje duboko psihološku i emotivnu stranu karaktera. To se posebno primijeti upravo na Hulkovoj priči.
U vrijeme kada su stripovi postali nenormalno popularni mnogi novi čitatelji ulaze u dilemu odakle i kako da počnu s tim medijem. Kako i Marvel i DC postoje već dugi niz decenija, a njihovi najpopularniji karakteri imaju i na stotine izdanja, teško je odabrati s kojom pričom početi. Za Hulk: The End, a vjerujem i za ostale iz serijala, nije potrebno pročitati prethodne stripove. Ovo je samostalna kratka priča. Doduše, neko bi mogao reći kako možda nije preporučljivo krenuti od kraja, ja kažem a zašto, ne? Hulk je već heroj kojeg smo pratili na filmskom platnu dugi niz godina i dok se on relativno razlikuje od potonjeg, pogotovo onog iz Avengers: Endgame, za sve one koji planiraju ući u svijet stripova, mogu upravo to učiniti s ovim stripom, a zatim i cijelim serijalom The End.