Kit ubica koji vam priđe dok plivate u moru vjerovatno ne bi odmah potaknuo misao na večeru – prije biste pomislili da ste vi ta večera. No, divlji kitovi ubice nikada nisu ubili čovjeka. Umjesto toga, zabilježeno je da su im nudili – hranu.
Tim istraživača, od kojih su svi lično iskusili ovakve susrete, odlučio je prikupiti i analizirati izvještaje o ovome fenomenu. Tokom perioda od dvadeset godina, identifikovali su 34 slučaja u kojima su divlji kitovi ubice prišli ljudima i ponudili im plijen.
Ovi morski sisari prilazili su čamcima, plivačima, pa čak i ljudima na obali, noseći pritom ulov: najčešće mrtvu ribu, ali i omamljene raže, onesposobljene ajkule ili mrtve ptice. Nakon što bi „dar“ bio ponuđen, kit bi sačekao ljudsku reakciju.
Najčešći ishod bio je da bi čovjek ignorisao ponudu. U tom slučaju, kit bi povratio plijen i pokušao ponovo da ga podijeli s osobom, podijelio ga s članovima svog jata ili jednostavno otplivao. U pojedinim slučajevima, čovjek bi bacio plijen nazad kitu, koji bi ga zatim ponovo bacio čovjeku.
Ovakvo ponašanje zabilježeno je u šest različitih populacija kitova ubica u četiri svjetska okeana, što sugeriše da se ne radi o ponašanju ograničenom na jednu grupu, već o širem obrascu.
U prirodi je izuzetno rijetko da divlje životinje dijele hranu s nepovezanim pripadnicima iste vrste – a još rjeđe s potpuno drugom vrstom. No, kitovi ubice izuzetak su i u tome. Unutar svojih jata redovno dijele plijen, što se tumači kao oblik recipročnog ponašanja: dijeljenje danas povećava šansu za uzvraćenu uslugu u budućnosti.
Istraživači vjeruju da ponude hrane ljudima mogu biti nusprodukt ove navike. Druga mogućnost, s obzirom na inteligenciju i razigranost ovih životinja, jeste da putem hrane zapravo pokušavaju saznati više o nama.
Ako vam se jednog dana u moru približi kit ubica, možda nemate razloga za strah – mogli biste dobiti poklon. Ipak, naučnici naglašavaju: ne treba poticati ovakve susrete. Divlje životinje treba ostaviti da same odluče kad i s kim žele podijeliti večeru.
