Legende koje su pratile Ernesta Hemingwaya zanimljive su poput zapleta njegovih romana. Hemingway je bio poznat po svom privatnom životu, ali neke “Papine” (Hemingvejev nadimak je bio Papa) avanture su skoro apokrifne.
“For sale, Baby shoes, Never Worn.” (Cipele za bebu na prodaju, nenošene.)
Ovo je priča koja je toliko kratka da može stati u naslov, pa ipak ostavlja utisak dubine i tragedije. Navodno potiče iz ’20. godina i koristi se kao potvrda Hemingwayevog vanserijskog talenta i dovitljivosti. Također, izazvala je i brojne pokušaje da se pišu priče koje staju u šest riječi, takozvana flash ili sudden fiction, dajući samo djelić priče, ali tim djelićem pružajući mnogo više.
Mit ili anegdota
Vjeruje se da je ova konkretna priča napisana na salveti u restoranu “Luchow” na Manhattanu, dok je prema drugoj verziji napisana u hotelu “Algonquin”, gdje se kružok njujorških intelektualaca (poznatih kao Algonquin Round Table) okupljao da razgovara – i popije koju – u vrijeme ručka. Ovo je samo prva od diskrepanci u vezi sa ovom legendom, pošto niko sa sigurnošću ne može reći gdje se sve ovo dogodilo, ili kada, a svjedoci su nepouzdani.
Navodno, ova priča je posljedica opklade između Hemingwaya i još nekoliko pisaca koji su se tokom ručka zabavljali igrajući se riječima. Heminway je zatražio od svakog kolege da položi ulog od 10 dolara, što će on ispratiti. Njegov zadatak je bio da napiše najkraću priču.
Jedini problem je u tome što je Hemingway verovatno nikad nije napisao.
Ukoliko jeste, priča nije u potpunosti njegova. Slični “oglasi” zabilježeni su još 1906. godine. Prema sajtu Quote Investigator, najranija verzija ove minimalističke sentence glasi “For Sale, Baby Carriage, Never Used” (Kolica za bebe na prodaju, nekorišćena), a objavljena je u jednim dnevnim novinama u rubrici “Kratke priče o gradu”.
Odakle potiče ideja priče
Da li je ovo bila nečija loša šala ili tužna uspomena, nikada nećemo saznati.
Postoje također još dvije verzije ove priče nastale godinama prije nego što se odigrala navodna Hemingwayeva opklada. Jedna od njih predstavlja naslov eseja Vilijama R. Kejna (William R. Kane) o “supruzi koja je izgubila bebu.” Objavljen je 1917, a njegov naslov glasi “Little Shoes, Never Worn” (Cipelice, nenošene).
Verzija sa kolicima je ponovljena 1921, kada se pojavila u kolumni koju je napisao Roy K. Moulton, u kojoj je ovaj oglas pripisan jednoj anonimnoj osobi iz pravog života koja je oslovljena samo kao Jerry:
Bio je oglas u bruklinskom časopisu Home Talk koji je glasio “Kolica za bebe na prodaju, nekorišćena”. Zar nije to neverovatan zaplet za filmove?
Hajde da pretpostavimo da je Hemingway znao za ove prethodne verzije i da je htio da prevarom dobije opkladu. Na kraju krajeva, odlično je poznavao svijet reportera, novinara i feljtonista. Sasvim je moguće da je znao za ovu priču od šest riječi još od ranije, pa je iskoristio svoju dosjetljivost da pokupi novac od opklade i pobijedi svoje potencijalne rivale.
Ali, istini za volju, ne postoji dokaz da se takva opklada ikada odigrala, niti da je Hemingway ikada upotrijebio ovu pametnu sentencu kako bi smekšao srca zlobnih pisaca.
Neprestani lanac oznaka
Priču dalje nalazimo u knjizi objavljenoj 1991, pod naslovom Get Published! Get Produced! A Literary Agent’s Tips on How to Sell Your Writing. Napisao ju je književni agent Peter Miller, koji pominje ovu anegdotu o opkladi iz Luchow’s-a onako kako ju je pročitao u jednom novinskom tekstu:
Navodno, Ernest Hemingway je ručao u hotelu Luchow sa drugim piscima i tvrdio da može da napiše priču koja će imati svega šest riječi. Naravno, drugi pisci su bili skeptični. Hemingway im je rekao da svaki položi po deset dolara na sto; ako greši, rekao je, isplatiće svakome njegov ulog. Ako bude u pravu, uzeće sav novac. Brzo je napisao šest reči na salveti koja je počela da kruži među prisutnima; Papa je pobedio. Te reči bile su “FOR SALE, BABY SHOES, NEVER WORN.” Početak, sredina i kraj!
U još nekoliko navrata tokom godina koje su uslijedile taj citat se pripisivao Hemingwayu, uključujući i članak Arthura Clarkea iz 1998. objavljen u Reader’s Digest-u. Miler ga je ponovo pomenuo u svojoj knjizi iz 2006, čime je zacementirao Hemingwayevo autorstvo ove umotvorine.
Tek je 2012. došlo do prvog pravog akademskog istraživanja misterije nenošenih cipela. The Journal of Popular Culture objavio je članak koji je napisao Frederik A. Rajt (Frederick A. Wright), gdje je ispitano porijeklo ove priče i razotkriveno kao lažno.
Mnogi su verovatno bili razočarani time što nobelovac zapravo ne stoji iza srceparajuće priče, za koju je navodno tvrdio da je njegovo najbolje delo. Pa ipak, istina je otkrila nešto drugo – to što joj je lažno pripisan ovaj autor samo je pomoglo da stigne do brojnih ljudi i inspiriše ih. Tih šest riječi našlo je način kako da uđe u živote čitalačke publike. Na kraju, nije ni važno ko ju je napisao. Ono što je važno jeste uticaj koji je ostavila na način na koji percipiramo književnost – kao sažetak osećanja koji komunicira direktno sa ljudskom dušom.
Izvor: thevintagenews.com
About Author
