Na današnji dan 06. maja 1971. godine rođen je Karim Zaimović.
Još kao dijete je razvio ljubav prema stripu koja će ga kasnije razviti u jednog od najvećih poznavaoca tog medija na Balkanu. Bio je novinar, pisac, filmski i književni kritičar, te je pisao za brojne regionalne magazine za kulturu i umjetnost.
Tokom ratnih godina u Sarajevu, sa piscem Semezdinom Mehmedinovićem, pokreće magazin za kulturu Fantom Slobode. To je također bio period njegovog književnog stvaralaštva u kojem je kombinovao ratno stanje i fikciju u postmodernističkom stilu, književnost koja je odisala humorom, historijom, Sarajevom, ratom, ali i pričama o životu i smrti.
Zbirka broji jedanaest priča sarajevskoga autora koji je veoma mlad poginuo u doba opsade Sarajeva. Njegova je zadnja priča ostala nedovršena i nenaslovljena, a u njoj predviđa svoju smrt upravo onako kako se i dogodila – pogotkom granate u trenutku dovršavanja priče. Izdanje knjige pripremljeno je prema trećem sarajevskom izdanju iz 2005. godine, bez ikakvih intervencija u jezik i stil priča – one su objavljene u originalnome obliku, nepročišćene, pa mjestimice i „neprohodne“.
1996. godine osnovana je Fondacija Karim Zaimović radi očuvanja imena i djela Karima Zaimovićam, preko koje se stipendiraju studenti sa izrazitim talentom iz oblasti kulture, umjetnosti, književnosti i novinarstva.
“Svijet je jedno veliko tkanje, i u njemu je sve slučajno. Ne postoje zakonitosti, ne postoje pravila. U tom tkanju mi smo niti i čvorići, linije koje se neshvatljivom logikom, u kojoj možda ima i reda, ali je on više od vrste, linije koje se, dakle, stalno susreću i razilaze, upliću i raspliću. Ponekad u tom stalnom izatkavanju bude ravnoteže. Jer, ni jedna se nit ne može zategnuti i uplesti dok se neka druga ne rasplete i opusti. Ali, kao što smo rekli, slučaj je ono što određuje takve stvari.”
