Kada je 21. februara 1986. godine u Japanu objavljena igra The Hyrule Fantasy: Zelda no Densetsu za Family Computer Disk System, Nintendo nije mogao znati da pokreće serijal koji će trajati više od četiri decenije. Autor koncepta Shigeru Miyamoto inspiraciju je pronašao u vlastitom djetinjstvu i istraživanju prirode oko rodnog grada. Ideja je bila jednostavna, ali revolucionarna: igrač dobija otvoreni svijet koji može istraživati bez strogo nametnutog redoslijeda, uz minimalna objašnjenja i maksimalnu slobodu.
Prvi naslov, kasnije globalno poznat kao The Legend of Zelda, uveo je Hyrule, Triforce i junaka Linka. Igra nije vodila igrača za ruku. Tamnice su se mogle rješavati različitim redoslijedom, a mnoge tajne bile su skrivenе iza neoznačenih zidova ili u udaljenim dijelovima mape. Već 1987. godine izlazi Zelda II: The Adventure of Link, nastavak koji drastično mijenja formulu. Umjesto pogleda odozgo, borba prelazi u bočno skrolanje, uvodi se sistem iskustvenih bodova i RPG elementi. Iako podijeljena u recepciji, igra pokazuje ranu spremnost serijala na eksperiment.
Godine 1991. dolazi prekretnica s igrom A Link to the Past za Super Nintendo. Ovaj naslov definiše ono što će mnogi smatrati klasičnom formulom: kombinaciju istraživanja otvorenog svijeta i tematskih tamnica s jedinstvenim predmetima koji omogućavaju napredak. Uvođenje paralelnog Mračnog svijeta proširuje narativni i dizajnerski potencijal. Mnogi kasniji 2D naslovi oslanjat će se upravo na strukturu postavljenu ovdje.
Prenosive platforme dobile su vlastitu liniju igara. Link’s Awakening iz 1993. za Game Boy smješta radnju na ostrvo Koholint i donosi introspektivniju priču. Godine 2001. izlaze Oracle of Ages i Oracle of Seasons za Game Boy Color. Obje igre razvijene su paralelno i mogle su se povezati radi otključavanja punog završetka. The Minish Cap iz 2004. uvodi koncept smanjivanja protagonista i dodatno produbljuje mitologiju.
Revolucija dolazi 1998. s igrom Ocarina of Time za Nintendo 64. Prelazak u trodimenzionalni prostor zahtijevao je nova rješenja, uključujući sistem zaključavanja protivnika i dinamičnu kameru. Igra je ponudila epsku naraciju, prelazak između djetinjstva i odraslog doba i orkestralno inspirisanu muziku. Postala je referentna tačka za akcione avanture u 3D prostoru.
Nastavak Majora’s Mask iz 2000. koristi isti tehnički okvir, ali uvodi vremensku petlju od tri dana. Umjesto klasične potrage za Triforceom, fokus je na nadolazećoj apokalipsi i emocionalnim pričama sporednih likova. Igra dobija reputaciju najmračnijeg poglavlja serijala.
Godine 2002. izlazi The Wind Waker za GameCube. Cel-shading grafika i pomorsko istraživanje predstavljali su rizik, ali su igri dali prepoznatljiv identitet. Four Swords Adventures iz 2004. eksperimentira s multiplayer pristupom.
Twilight Princess iz 2006. donosi mračniji ton i transformaciju Linka u vuka. Objavljena je i za GameCube i za Wii, koristeći nove kontrolere pokreta. Godine 2011. izlazi Skyward Sword, koji hronološki predstavlja početak mitologije Hyrulea i porijeklo ciklusa Linka, Zelde i Ganona.
Iste godine objavljena je knjiga Hyrule Historia, kojom je službeno potvrđena podjela hronologije na tri vremenske linije nastale nakon događaja iz Ocarina of Time: linija u kojoj je Link poražen, linija odraslog heroja i linija djeteta koje se vraća u prošlost. Time je formalizovana višegodišnja rasprava o kontinuitetu.
Na Nintendo DS platformi objavljeni su Phantom Hourglass 2007. i Spirit Tracks 2009. godine, s kontrolama putem dodirnog ekrana. Godine 2013. izlazi A Link Between Worlds za Nintendo 3DS, koji reinterpretira mapu iz A Link to the Past i uvodi mehaniku pretvaranja u crtež na zidu. Tri Force Heroes iz 2015. fokusiran je na kooperativnu igru.
Tokom 90-ih objavljene su tri igre za konzolu Philips CD-i: Link: The Faces of Evil, Zelda: The Wand of Gamelon i Zelda’s Adventure. Ove igre nije razvio Nintendo, ali ostaju dio historije brenda.
Godine 2017. dolazi nova prekretnica: Breath of the Wild, objavljen zajedno s Nintendo Switch konzolom. Igra napušta strogo definirane tamnice i uvodi potpuno otvoreni svijet s dinamičnim sistemima fizike, vremenskim ciklusima i slobodom rješavanja izazova. Igrači mogu završiti avanturu gotovo bilo kojim redoslijedom, uključujući direktan odlazak prema završnom protivniku.
Godine 2023. objavljen je Tears of the Kingdom, koji proširuje svijet vertikalno kroz nebeske otoke i podzemne prostore. Uvedeni su sistemi kombinovanja predmeta i konstruisanja vozila i mehanizama, dodatno produbljujući interakciju s okruženjem.
Serijal je dobio brojne remakeove i remastere: Ocarina of Time 3D, Majora’s Mask 3D, modernu verziju Link’s Awakening i Skyward Sword HD. Spin-off projekti poput Hyrule Warriors kombinovali su Zelda univerzum s drugim žanrovima.
Tokom četrdeset godina serijal je razvio kompleksnu mitologiju zasnovanu na cikličnom sukobu, reinkarnacijama i simbolici Triforcea. Muzika iz serijala izvodi se na orkestralnim koncertima širom svijeta, a likovi su prisutni u drugim Nintendo naslovima, uključujući Super Smash Bros.
Do 2026. godine The Legend of Zelda ostaje jedan od najvažnijih serijala u industriji videoigara. Od 8-bitne avanture do otvorenih svjetova s naprednim sistemima fizike, serijal je evoluirao kroz generacije konzola, ali je zadržao temeljnu ideju istraživanja, hrabrosti i otkrivanja nepoznatog.
