„Svaki muškarac bi želio biti poput James Bonda, svaka žena bi ga željela u krevetu“. Tim riječima je kritičar Raymond Mortimer opisao Jamesa Bonda u recenziji romana „U službi Njenog Veličanstva“ 1963. godine i nije bio daleko od istine. Šarmantan, opasan, zgodan, ubojita kombinacija. Današnje viđenje starih romana i filmova o tajnom agentu 007 daleko su od mišljenja koje je vladalo u vrijeme izlaska istih. Taj James Bond danas je mačo šovinista koji mijenja žene češće nego čarape, u tom svijetu gotovo svaka žena je slabašna figura seksističkog imena stvorena samo s ciljem zadovoljenja tjelesnih potreba popularnog agenta. Međutim, kroz vrijeme filmski lik Jamesa Bonda se razvijao i prilagođavao vremenu, pa je svakom inkarnacijom donosio nešto novo. Sredinom i krajem 80-ih godina prošlog stoljeća Timothy Dalton je na ekrane donio posve novog Bonda, mračnijeg tona, zrelijeg, no tadašnja publika to nije željela i već sljedećim Bondom vratili smo se na staro, s ponekom ispravkom.
Era modernog Bonda započinje 2006. godine u interpretaciji plavokosog Daniela Craiga kojeg su mnogi odbacili kao odgovarajućeg glumca za ulogu, što će se svakim narednim filmom u serijalu dokazati greškom jer Craig postaje najbolji Bond, mješavina osobina svih njegovih prethodnika. Shaken, not stirred. Svakako, u prilog tome ide i odluka producenata da urade prijeko potreban reboot serijala kako bi uveli agenta 007 u novi milenij na pravi način i tako poveli Bonda na putovanje koje ima početak i kraj, gdje je Bond istovremeno grub i ranjiv, te se iz filma u film mijenja i sazrijeva.
Nenadmašna uloga
„Za smrt nema vremena“ dugo je očekivani, nekoliko puta odgađani nastavak, ujedno i završetak Craigovog Bonda, ciklusa kojeg će producenti teško ponoviti jer su postavili visoku ljestvicu te se moraju potruditi da se nadmaše, ako uopće bude novog Bonda.
Odlučan da krene ispočetka nakon što je strpao Blofelda u zatvor, Bond nestaje sa svojom ljubavnicom, ali duhovi prošlosti su uvijek tu, vrebaju u sjeni i čekaju trenutak slabosti. Odlazeći na groblje da posjeti grob Vesper Lynd, kako bi raskinuo veze koje ga drže u prošlosti, Bond postaje meta napada Spectre nakon kojeg se zauvijek povlači iz burnog života i provodi svoje vrijeme na Jamajci. No, svijet ne može bez Bonda. Stari neprijatelj se vraća, stari prijatelji trebaju njegovu pomoć i James ponovo postaje 007, agent s dozvolom za ubijanje, ali ubrzo shvaća da se susreće s neprijateljem okrutnijim i opasnijim od Blofelda i Spectre.
Pismo s puno mana
Kako je Craigova interpretacija Bonda amalgam prethodnih Bondova, tako je i „Za smrt nema vremena“ ljubavno pismo cijelom filmskom serijalu koje se vraća korijenima, te sve spakuje u dostojanstven labuđi pjev. Mada se može reći da je uprkos trajanju od skoro 3 sata, priča Bonda vjerovatno najlošija od Craigovih Bondova, čak i od one kritizirane „Zrna utjehe“, zapravo je pomno složena kompozicija od strane Caryja Fukunage, Phoebe Waller-Bridge, Roberta Wadea i Neala Purvisa koja skriva mnoštvo hommagea starim filmovima.
Počev od legendarnog Astona Martina DB5, naprednih spravica koje koristi likovi do same radnje, negativca koji ima bazu na ostrvu za koju neko u današnje doba savremene tehnologije niko ne zna, pa do nimalo suptilnog imena negativca. Osim trajanja, mana je što je Rami Malek nedovoljno iskorišten jer s materijalom koji je imao na raspolaganju jedva da je uspio napraviti nešto, a i to nešto je slabašno i već viđeno, mada se to može reći za skoro sve negativce u filmovima o Jamesu Bondu.
Do novog Bonda
Fukunaga je svojim prethodnim radovima plovio nekim drugim vodama, pa je izbor njega za redatelja bio neobičan, ali čini se da je Cary ljubitelj Bonda jer je dao sve od sebe da starog Bonda učini modernim i isprati ga na prikladan način, otvorivši put za nekog novog agenta 007. Možda nekog koji će krenuti od ranih dana u MI6. Kako god, pretjerane akcione sekvence, nešto što je svojstveno akcionim filmovima nove generacije u kombinaciji s jakom glumom i jednim drugačijim Bondom, te zvjezdanom glumačkom postavom čine „Za smrt nema vremena“ možda ne najboljim filmom o slavnom agentu, ali svakako jednim vrijednim spomena i gledanja.