Kako se posljednjih godina na planeti dešavaju mnoge loše i čudne stvari: od socijalnih nemira, emigracija, biološkog oružja, klimatskih katastrofa, do COVID-19, čovjek ne može da se ne zapita koliko su korisni bili ovi zombi filmovi.
Zombiji sami imaju kompliciranu historiju; kao i sva čudovišta Novog svijeta, njihovo je porijeklo povezano s ropstvom i kolonijalizmom. Prvi zombiji nisu jeli ljudske mozgove. Bili su to ljudi kojima su voodoo vračevi oduzeli slobodu, barem kako se prenosi u legendama koje su se pojavile na američkom tlu tokom njihove dvadesetogodišnje okupacije Haitija početkom prošlog stoljeća. Prvi dugometražni zombi film, White Zombie iz 1929. godine baziran je prema knjizi The Magic Island, okultiste i istraživača Williamu Seabrooka, u kojem imam haićanskog voodoo majstora imena Murder koji porobljava heroinu i čini je instrumentom njegove volje.
Zombi filmovi su od tog vremena, a posebno od Romerovih filmova, dobili metaforičnu ulogu straha od neumoljivog Drugog, odvojenog, nepoznatog, drugačijeg. Upravo ovaj strah i historija žanra na neki način objašnjavaju zašto američka vlada ima službeni plan odbrane i pripreme za zombije koji se zove CONPLAN 8888. Dokument je nastao u aprilu 2011. godine, a napisali su ga mlađi vojni časnici američkog Strateškog zapovjedništva (ili USSTRATCOM), u sklopu vježbe formuliranja plana za nespecifičnu invaziju.
Unatoč upotrebi pojma “fiktivni scenarij”, CONPLAN 8888 zvanično navodi kako plan “nije osmišljen kao šala”, a u to nas uvjerava način na koji je dokument sastavljen: “Zombiji su strašno opasni za sav ljudski život, i zombi infekcije mogu ozbiljno naštetiti nacionalnoj sigurnosti i ekonomskim aktivnostima koje održavaju naš način života. Stoga imati populaciju koja nije sastavljena od zombija ili kojoj prijeti rizik od njihovog uticaja od vitalnoj je značaja za američke i savezničke nacionalne interese.”
Zamijenite riječ zombi bilo kojom drugom riječi koja označava neku grupu, pripadnost ili nešto treće i navedeni citat će zvučati kao standardna retorika državnog predstavništva, zar ne? Plan, kao što možete i očekivati, detaljno opisuje scenarij ratnog stanja, napominjući da “američki i međunarodni zakoni reguliraju vojne operacije samo ako se tiču života ljudi i životinja. Gotovo da nema ograničenja za neprijateljska djelovanja … protiv patogenih oblika živa, organsko-robotiziranih entiteta ili tradicionalnih zombija.”
Naizgled, čitav dokument je smrtno ozbiljan. Sve dok ne dođemo do poglavlja koji detaljnije opisuje scenarije različitih vrsta zombija poput: zlih čarobnih zombija, svemirskih zombija, vegetarijanskih zombija, te pilećih zombija (koji su zapravo jedina dokazana klasa koja postoji). Zanimljivo je vidjeti kako jedan vojni dokument upija brojne komične permutacije žanra.
Profesor za Univerziteta Tufts, Daniel W. Drezner, autor knjige Theories of International Politics and Zombies, jedan je od kritičara Pentagonovog zombi plana koji tvrdi kako dokument ima nekih ozbiljnih problema (koji se ne tiču samo klasifikacije zombija). U nastavku ćemo vam iznijeti nekoliko njegovih zapažanja:
1. Plan zapravo ne predstavlja scenarij s najgorim ishodom. Američko Strateško zapovjedništvo predstavlja iscrpnu tipologiju živih mrtvaca, da bi na kraju potvrdili kako je “važno napomenuti da zombiji nisu svjesni oblici života.” No, šta je sa Romerovim filmovima u kojim zombiji savladavaju neke jednostavne funkcije, kao pucanje iz puške. A da ne kažemo kako nema ni riječi o problemu kretanja zombija. Najgori scenarij su zombiji koji su pametni i brzi.
2. 28 dana kasnije – ništa? Plan gotovo ležerno spominje kako USSTRATCOM trenutno nema dovoljno rezervnih zaliha (hrana, voda) za podršku tokom prvih 30 dana protuzombi operacija. Zalihe vode i hrane i drugih potrepšitna su nužne u ovoj borbi, jer će ona biti duga.
3. Plan neosporno podrazumijeva nuklearno oružje. Američko Strateško zapovjedništvo dobija pohvale što razmišljaju o ovom scenariju, ali to rade na način da USSTRATCOM ima vodeću ulogu u ovoj političkoj areni. U jednom dijelu piše: “Iako CDRUSSTRATCOM nema geografsko područje odgovornosti i nema određene borbene uloge protiv zombija, on je jedini CCDR u kontroli nuklearnog oružja, koje će vjerovatno biti najučinkovitije u borbi protiv hordi nemrtvih.”
4. Neuspjeh u postavci zapovjednog lanca. Plan je svojevremeno napisan 2011. godine, a nakon toga je neklasificiran cirkulirao najmanje dvije godine, nakon čega je donesen kao zvanični plan odbrane protiv zombija. Mora da je neki general pregledao ili pročitao zombi naslov i prepao se tog scenarija, nakon čega je insistirao da plan bude donesen. To znači da je vojska dvije godine bila nepripremljena za eventualni scenarij. Možemo se samo nadati da će tokom stvarne zombi apokalipse informacije slobodnije i brže putovati kroz zapovjedni lanac. Iako, čisto sumnjamo.
Na kraju izgleda da, kao i u puno drugih slučajeva, zombiji i zapravo nisu najgora stvar koja nas može zadesiti tokom zombi apokalipse. Kako ne bi izostali, CDC je i sam odlučio iskoristiti priliku, pa su 2018. godine objavili vlastite materijale za zombi pandemiju. To uključuje blogove, postere i stripove koji donose brojne korisne savjete za obične građane. “Nikad se nemoj bojati – CDC je spreman.” bio je slogan. Kampanji bi se dalo suditi na osnovu reakcije na pandemiju COVID-19, ali eto vi odlučite koliko utješno ovo zvuči u 2020. godini.
Izvori: openculture.com i washingtonpost.com