Svijet umire u tišini. Tek ponekad se tlo zatrese u posmrtnom grču. Mrtvo stablo sablasno zaškripi u noći dok se ruši. Nema ptica ni životinja, samo ljudi, dobri i loši. Pepelom prekrivenim krajolikom hodaju posljednji bog i njegov sljedbenik. Sin i otac. Nose vatru jer oni su jedni od dobrih.
Otac, baš kao i svijet, umire. Kašalj ga budi noću iz ružnih snova, pa se krišom odmakne od vatre i usnulog sina da ga on ne bi čuo. Prije nego smrt dođe po njega, on želi da pronađe nešto bolje za sina. Plavo more. Komunu u kojoj čovjek ne jede čovjeka. U kojoj se djeca ne siluju. Ne želi ga ostaviti samog. Razmišljao je da ga ubije, ali se nije mogao natjerati na to. Dilema ga poput bolesti izjeda iznutra.
Kako pričati o dobroti ako nekada moraš biti zao
Pokušava zaštititi sina od užasa koji ih okružuju, naučiti ga dobroti, ali kako pričati o dobroti ako nekada moraš biti zao da bi zaštitio porodicu? Kako objasniti djetetu da ne zaslužuju svi pomoć u takvom svijetu? Čovjek koji dotetura do njih i sjeda kraj puta, pogođen gromom. Podrum pun ljudi koji su svedeni na to da budu hrana. Teško je pronaći hrabrost u svijetu bez nade.
Prije nego ih je napustila, majka je rekla ocu da je kukavica. Da neće uspjeti. Dječak ga u jednom trenutku pita koja je najhrabrija stvar koju je uradio na što otac odgovara dok pljuje krv na cestu, probudio se tog jutra. Ali očeva ljubav je jača. Ona mu daje nadu i snagu. Kada dječak pogriješi, otac preuzima na sebe krivicu. Daje mu svoje zalogaje. Grije ga svojim tijelom i dahom. Jer on je Božja riječ i ako nije, onda Bog nikada nije progovorio.
Mjesto namijenjeno patnji
Svijet koji je Cormac McCarthy stvorio djeluje turobno i surovo, ali to je svijet kakav bi postao u slučaju katastrofe. Grčki Tartar, mjesto ispod Hada, namijenjeno patnji. On ne daje previše odgovora na pitanja, već nam ostavlja na maštu da razmišljamo i stvaramo svoje mišljenje. Jedan od najboljih primjera je najgora scena romana. Skriveni među stijenama, otac i sin posmatraju cestu na kojoj se pojavljuje jedna po jedna figura. Tri muškarca i žena. Ona je trudna, nosi platnenu torbu. Nestaju u mraku. Muškarac i dječak kreću za njima. Nailaze na ostatke logora. Ražanj je iznad ostataka vatre. Na njemu bezglavi leš novorođenčeta, raščerečen i zagorio.
Neko vrijeme poslije, otac i sin su napadnuti od strane muškarca i žene. Otac je pita jesu li ih ostavili tu. Ona odgovara da su ostali svojom odlukom. Da li su pripadali istoj grupi? Moguće.
Strah svakog roditelja
Ispričana poetičnim stilom, „Put“ Cormaca McCarthyja je dirljiva i elegična priča o očinskoj ljubavi, o strahu svakog roditelja da ostavi svoje dijete samo na svijetu.
O ljudskoj prirodi. O nadi. Jedna od onih priča koje ostavljaju dubok trag u nama nakon čitanja.
About Author
