Izvor: IMDb.com
Nick Bannister, glavni lik najnovijeg SF noir trilera Reminiscence, kaže kako ne postoji jača droga od prošlosti dok priča o vremenu kao rijeci uz čiji se tok sada možemo vratiti uz pomoć mašina i njegovog vodstva. Reminiscence je upravo to – jedno nostalgično putovanje u prošlost i vrijeme kada su holivudski filmovi bili nešto više od spektakularnih CGI efekata i ispraznih priča ispunjenih kartonskim likovima. Naravno, pričamo o mainstream filmovima kojima se publika bombarduje dok su oni koji nose određenu vrijednost gurnuti u zapećak i spominju se tek prilikom dodjela nagrada.
Lisa Joy, debitant na filmskom polju, odlučila je promijeniti priču i publici predstaviti jedan zanimljiv pastiche, te nas uz naraciju Hugha Jackmana povesti na putovanje uz tok vremena, u prošlost i vrijeme noir filmova 40-ih uz primjesu naučne fantastike. Mogli bi čak reći da je njen film i posveta kultnom Blade Runnera pošto ponekad izgledom doista vuče na njega, mada su tematski daleko.
Pograšno posmatran film
Međutim, čini se da kritika nije pretjerano oduševljena završnim djelom govoreći kako filmu nedostaje dubine, malo više mesa na kostima likova i da previše podsjeća na Nolanov Inception. Sve ovo bi bilo na mjestu da je doista tako, ali izgleda da jednoumlje holivudske kritike odbija sagledati film kao cjelinu i ono što je Joy donijela na stol.
Reklo bi se da nisu shvatili poentu, da su ušli u gledanje filma s predrasudama i već formiranim mišljenjem, pošto je dovoljno slušati Bannisterovu naraciju da se uđe u srž filma. Osim naracije, tu je i Lisino poigravanje sa svim onim elementima (neko bi rekao klišejima) koji sačinjavaju jedan noir film. Misteriozna femme fatale u crvenoj haljini koja opčinjava našeg junaka nakon što mu uđe u ured jedne kišne noći, njen nestanak i potraga za njom.
Uticaj Nolana i Blade Runnera
Joy je svoj zanat pekla na TV-u, kroz serije, ponajviše kroz Westworld koju je razvila sa suprugom Johnathanom Nolanom, čiji se utjecaj može osjetiti na scenariju. Ovim filmom je odlučila napraviti jedan hrabar korak te se odmaći od smještanja radnje u sumorne postapokaliptične metropole poput Los Angelesa ili New Yorka, pa radnju filma smješta u potopljeni Miami, gdje se život odvija pod okriljem noći pošto su dani pretopli. Kiša, koja je bila dio Blade Runnera ovdje je zamijenjena vodom do članaka koja stalno curi kroz branu i prijeti potapanjem cijelog grada.
Nick Bannister je detektiv sjećanja, on pruža ljudima doživljaj ponovnog proživljavanja dragih uspomena ili pomaže policiji u rješavanju slučajeva, zavisno od toga ko ga unajmi sve do onog trenutka kada sam postaje žrtva sjećanja u kojima opsesivno pokušava pronaći ključ zagonetke koja se zove Mae. Dio po dio, komadići slagalice se počinju sklapati u veću sliku s odgovorima koji mu se neće svidjeti.
Ljubavnu priču o njemu i Mae, koju u duhu glumica starih noir filmova iz zlatnog doba Hollywooda utjelovljuje Rebecca Ferguson, Joy odlučuje ispričati kroz priču u priči, ili uspomenu u uspomeni, ali ne toliko da bi nas pogubila usput kao što to ponekad radi Nolan u svom „Početku“, već dozira. Dovoljno da nas tjera da upotrijebimo moždane vijuge ne nudeći nam sve na pladnju. Upravo te scene i jesu jedan od najjačih aduta ovog filma, zahvaljujući sposobnosti Lise Joy da zarobi emocije i Jacksonu i Fergusonovoj da ih odglume.
Pomno izbrušen film
Reminiscence možda nije savršen i ne spada u domen tehnoloških mozgalica Christophera Nolana, ali će vremenom postati jedan kultni klasik poput još jednog zanemarenog dragulja, koji je prilikom izlaska bio degradiran, a riječ je o Strange days Kathryn Bigelow s kojim donekle dijeli i tematiku, pošto se oba filma bave sjećanjima. Svakako jedan pomno izbrušen dragulj vrijedan gledanja.
About Author
