Gledate sliku atomske strukture prasodimijum ortoskandata (PrScO3) sa uvećanjem od 100 miliona puta.
Te tačkice? To su pojedinačni atomi u kristalnoj rešetki.
Iako slika možda izgleda pomalo mutno, to nije nedostatak u rezoluciji – atomi se nikada ne prestaju pomjerati zbog termičkog gibanja, što stvara blagu zamućenost.
Ova slika predstavlja vrhunac atomskog snimanja, pomjerajući granice rezolucije do njenog teorijskog maksimuma. David Muller, fizičar sa Univerziteta Cornell, izjavio je prilikom objave rezultata: „Stigli smo do tačke koja predstavlja krajnju granicu za rezoluciju. Sada zapravo možemo lako odrediti gdje se atomi nalaze.“
Tehnika koja stoji iza ovog dostignuća zove se ptihografija, oblik interferometrije koji stvara sliku iz interferencijskih obrazaca elektrona koji se odbijaju od atoma. Analizirajući kako se ti elektroni raspršuju, sistem za snimanje može mapirati atomske strukture s izvanrednom preciznošću.
Ova slika prikazuje prasodimijumove atome (sjajne dvostruke mrlje), skandijeve atome (pojedinačne sjajne mrlje) i atome kisika (slabe crvene mrlje), svi zajedno tvore savršeni kristal. Potencijalne primjene ovog proboja su ogromne, od nauke o materijalima do kvantne komunikacije, nudeći dosad neviđen uvid u atomske strukture. Kako Muller kaže: „Svi smo nosili jako loše naočale, a sada konačno imamo jako dobar par.“
