Izvor: NPR
Nakon svjedočenja tragičnim događajima, mnogi ljudi se okreću online zajednicama poput Reddita kako bi diskutovali i procesirali svoja iskustva. Čest savjet koji korisnici daju jedni drugima je da igraju Tetris kako bi pomogli u borbi protiv traumatičnih sjećanja.
Odakle potiče ova ideja i može li ova kultna računarska igra zaista pomoći u liječenju stanja poput posttraumatskog stresnog poremećaja?
Odgovor je djelimično “da”, ali uz određene rezerve. To zavisi od nekoliko faktora, kao što su specifični simptomi, vrijeme događaja i također primanje drugih vrsta psihološkog tretmana.
Prvo, šta je Tetris?
Naizgled jednostavna računarska igra, Tetris se prvi put pojavio 1985. godine. Danas je jedna od najpopularnijih igara u historiji, dostupna besplatno online i na brojnim platformama za igranje.
Puzzle igra uključuje jednostavan vizualno-prostorni zadatak (tj. povezivanje vizuelnih informacija s fizičkim prostorom). Serija nasumično generisanih blokovskih oblika lebdi s vrha ekrana, a cilj igrača je stvaranje “linija” s oblicima rotirajući ih i pomjerajući. Završena linija se briše sa ekrana, smanjujući potencijalno nagomilavanje oblika.
Što duže možete nastaviti, viši je rezultat. Jednostavnost ovog puzzle formata je istovremeno i smirujuća i uključujuća.
Šta je PTSP?
Iako većina ljudi koji svjedoče traumatičnom događaju neće zahtijevati liječenje, psihološka šteta moćno uznemirujućeg događaja može imati trajne efekte kod nekih.
Jedna od najistraživanijih trauma stanja je posttraumatski stresni poremećaj, poznatiji kao PTSP.
U PTSP-u, jedan traumatičan događaj ili niz trauma stvaraju kolekciju uznemirujućih simptoma. To može uključivati ponovno proživljavanje događaja kroz noćne more i flashbackove, osjećaj da je svijet mračnije, komplikovanije mjesto, kao i hiper-vigilanciju i strah. Mozak je navodno cijepljen od traume i osjetljiv na očekivanje daljnje traume.
Kako bi igranje Tetrisa moglo pomoći u PTSP-u?
Ljudski mozak ima ograničenu sposobnost obrade ili sjećanja na događaje. 2009. godine, istraživači sa Univerziteta u Oxfordu predložili su da igranje Tetrisa kada mozak pokušava skladištiti vizualna sjećanja preoptereti njegov kapacitet i “odvrati” vizualne memorije.
Dakle, igranje Tetrisa ubrzo nakon uznemirujućeg događaja moglo bi prekinuti ove centre obrade u mozgu. Time bi se smanjila pojava neželjenih vizualnih sjećanja – intruzija – povezanih s traumom.
Također je predloženo da bi Tetris mogao biti koristan prilikom ponovnog aktiviranja sjećanja na historijsku traumu tokom tretmana kod psihologa.
U osnovi, smatra se da Tetris djeluje kao “kognitivna vakcina” protiv intruzivnih vizualnih sjećanja traume.
Dakle, da li funkcioniše?
Istraživanje o efektima Tetrisa na PTSP još uvijek evoluira.
Početno istraživanje iz 2009. godine rezultiralo je tri puta manje intruzija u grupi koja nije igrala Tetris. Međutim, ovo istraživanje je provedeno u laboratoriji pokazivanjem učesnicima filmova o traumatičnim događajima, igranjem Tetrisa deset minuta kratko nakon gledanja filmova, i mjerenjem broja intruzija tokom sljedeće sedmice.
Iako ohrabrujuće, ovo početno istraživanje obavljeno je u vrlo kontrolisanom okruženju i možda se ne primjenjuje u stvarnom svijetu.
Međutim, od 2017. godine sprovedeno je nekoliko kliničkih studija, koje su sumirane u nedavnom pregledu literature. Ove relativno male studije pokazale su da igranje Tetrisa smanjuje broj intruzija kod žena koje su doživjele traumu porođaja, osoba uključenih u saobraćajne nesreće, ratnih izbjeglica i ratnih veterana.
Iako su većina studija uključivale učesnike koji su igrali Tetris 10-40 minuta kratko nakon traumatičnog događaja (između 30 minuta i 72 sata), nedavna istraživanja pokazuju da mogu postojati koristi do sedam godina nakon trauma povezanih s porođajem – reaktiviranjem intruzivne vizualne memorije i igranjem Tetrisa 20 minuta.
Iako su ovi rezultati ohrabrujući, potrebna su nam robusnija istraživanja s većim grupama učesnika kako bismo bili sigurniji u efekte Tetrisa, posebno u stvarnom svijetu.
Sva ranija istraživanja uključivala su igranje igre uz profesionalno vodstvo, tako da ne znamo kako to funkcioniše bez ovog podrške.
Da li bi druge igre sa vizualno-prostornim zadacima bile korisne?
Bilo koja igra usmjerena na vizualno-prostorne zadatke možda bi mogla pomoći. Ograničene studije direktno ne upoređuju Tetris s drugim igrama. Međutim, studija koja je uključivala 54 volontera uporedila je efekte igranja Tetrisa naspram igara s riječima naspram bez igara.
I jedna i druga grupa za igranje Tetrisa i igrači riječi prijavili su relativno manje intruzivnih sjećanja od grupe koja nije igrala.
Dakle, da li bih trebao/la igrati Tetris ako doživim traumatičan događaj?
Trenutni dokazi o efikasnosti Tetrisa ograničeni su na studije u kojima su ljudi podržani od strane stručnjaka. Ovi dokazi pokazuju da:
- igranje Tetrisa (ili možda slične igre) oko 20 minuta u satima nakon doživljavanja traumatičnog događaja može pomoći u smanjenju kasnijih intruzivnih sjećanja
- igranje Tetrisa u trenutku prisjećanja prethodnog traumatičnog iskustva također može smanjiti intruzije i uznemirenost
- Tetris se može koristiti kao dio strategije liječenja od strane zdravstvenog radnika.
Zapamtite, Tetris nije panaceja za traumu. Intruzivna sjećanja nisu potpuno eliminirana igranjem igre, a PTSP uključuje nekoliko simptoma koji se neće poboljšati igranjem igara. Ako neko doživi simptome slične PTSP-u, vjerovatno im je potrebna profesionalna pomoć. Daniel Bressington, Profesor mentalnog zdravlja, Univerzitet Charles Darwin i David A. Mitchell, Klinički profesor CDU MENZIES Medicinskog fakulteta i Fakulteta zdravstvenih nauka, Univerzitet Charles Darwin
Izvor: Science Alert
Prevod: Adnan Bajrović/E-volucija
About Author
