Poznato je da je Simone de Beauvoir bila snažna, nekonvencionalna i vrlo kontroverzna žena. U Tuđoj krvi Simone de Beauvoir bavi se pitanjima slobode i individualne odgovornosti u okruženju Francuske pod njemačkom okupacijom tokom Drugog svjetskog rata. Roman počinje s Jeanom Blomartom koji sjedi uz umiruću Hélène koja je ubijena u operaciji francuskog otpora. Priča o njihovim životima i ljubavnoj vezi ispričana je u flashbackovima.
Tuđa krv je nedavno objavljena u izdanju Buybooka u okviru projekta „Od jedne pandemije do druge: 100 godina evropske književnosti u 10 knjiga“. Na E-voluciji smo do sada pisali o drugim naslovima iz ove edicije, tačnije o knjigama Šala Milana Kundere R.U.R. Karela Čapeka i Zemlja drugih Lejle Slimani.
Ovo je bio moj prvi dodir sa De Beauvoir i zapravo mi je bilo jako teško proći preko nekih dijelova romana, ali to je ono što čitanje čini uzbudljivim, zar ne?
Prvo poglavlje je teško, skoro odbojno – poput Sartrea svojevremeno, De Beauvoir prelazi između likova i vremena ne razjašnjavajući u kojoj se svijesti lika nalazimo. To se ipak smiri i priči je dopušteno da diše. Roman prati razmišljanja člana francuskog otpora nacistima dok njegova bivša ljubavnica leži na samrti. Vidimo njegovu promjenu od vjere u mir pod svaku cijenu do organiziranog otpora i cijenu te tranzicije.
Život ne sadrži inherentno značenje
Više od sedamdeset godina nakon završetka Drugog svjetskog rata ovaj roman Simone de Beauvoir nije izgubio ništa od svoje snage i poruke. Znam da se ovo smatra klasikom egzistencijalizma, pa sam spreman vjerovati da cijela poenta priče pretpostavlja biti da radite ono što radite od trenutka do trenutka. Sloboda za nekoga može značiti smrt za sebe i za druge. Za De Beauvoir bilo je vrijedno žrtve. Bila je toliko uvjerena u ideju da je ponekad skliznula na ukorni, gotovo propovjednički jezik. Likovi Jeana i Hélène pomalo su jednodimenzionalni i predvidljivi, no to ne kvari užitak čitanja.
Ispod stilizirane proze krije se jezgra egzistencijalne misli: Život ne sadrži inherentno značenje. Ne biramo hoćemo li se roditi, niti biramo uvjete u kojima ćemo se roditi, ali ipak smo, u određenoj mjeri, prepušteni na milost i nemilost tim uvjetima – bilo da je netko rođen bogat ili siromašan, u vrijeme rata i kuge ili mira i blagostanja.
Bez obzira na uvjete, jedina istinski objektivna činjenica je da postojimo. Šta sad?
Koja je nečija moralna obveza?
Jean je sin bogatog kapitalista, ali kad postane punoljetan, ne može podnijeti teret nezasluženog bogatstva. Odvaja se od ove obitelji i njihovog novca i počinje zanat kako bi živio kao član radničke klase. Ali kako mu objašnjavaju njegovi prijatelji iz radničke klase, on nikada neće pripadati toj društvenoj klasi jer je imao luksuz izabrati takav život. Dakle, koja je Jeanova obveza? Treba li imati koristi od nesreće višeg rođenja? Ili bi se trebao truditi radi solidarnosti za koju zna da je nikada neće postići? Kako nacisti napreduju Europom, rasprave o klasi i organiziranom radništvu pomiču se na pitanje treba li Francuska intervenirati u Austriji i Poljskoj.
Dok oni oko njega raspravljaju o vrlinama pacifizma i nenasilja, Jean nudi kontrapunkt. On tvrdi da iako bi ubijanje njemačkih vojnika i francuskih kolaboracionista učinilo njih krivima za ubistvo, oni su jednako krivi za to što su Židovi ubijeni zbog njihovog nedjelovanja.
Ovo je moralna srž romana: i akcije koje poduzimamo i one koje ne činimo (bilo izborom ili neznanjem) imaju duboke posljedice na druge, čak i one koje nikada nećemo upoznati. Stoga, ako je nemoguće djelovati na način koji ne šteti drugima, koja je nečija moralna obveza?
Još jedan aspekt Tuđe krvi koji jako cijenim je taj što pruža drugačiju perspektivu Drugog svjetskog rata. Zapadna kultura čvrsto se drži ovog vremenskog razdoblja jer ga vidimo kao posljednju eru moralnog apsolutizma. De Beauvoir nam pokazuje drugačiju perspektivu Pariza prije i tokom okupacije, kada je zapadno društvo koje je cijenilo mir i nenasilje bilo prisiljeno boriti se s fašizmom. Ono što je aktuelizira je što je tokom proteklih pet, a možda i više godina, fašizam opet zavladao zapadom, pa u krajnjosti i svijetom, baš kao što nas je Camus upozorio da će biti na kraju Kuge.
Filozofska poetska rasprava
Dok De Beauvoir majstorski predstavlja različite argumente za i protiv ulaska Francuske u rat, ona je u konačnici egzistencijalist. Mi postojimo. Šta sad? Trijumvirat de Beauvoira, Camusa i Sartrea složio se da je jedini način postojanja smisla njegovo nametanje apsurdnoj, besmislenoj stvarnosti. Ako postoji isto toliko krivnje u šteđenju krvi koliko i u prolijevanju, Jean odlučuje da je bolje prihvatiti taj teret nakon što je postupio po vlastitoj savjesti.
Ako ste makar i malo zainteresirani za egzistencijalističku filozofiju, vjerojatno trebate pročitati i ovo. U osnovi je to rasprava o egzistencijalističkim filozofskim dilemama, posebice o moćima i odgovornostima koje netko ima prema životu drugih. Ali bez da to ikada umanji poetske kvalitete romana.
About Author
