Igre historijske fikcije dugo su bile način povezivanja mlađe publike s radostima istorije. Prebacivanjem medija sa istorijskih knjiga na igre, djeca su u mogućnosti da nauče važne istorijske narative na “zabavan” način. Međutim, nedavno je došlo do trenda s videoigrama jer učenici počinju učiti svoje lekcije istorije kroz simulirane svjetove, a ne kroz stvarno učenje. Iako ovo možda ne izgleda potpuno pogrešno, potrebno je razmotriti pitanja o tome šta se uči u svakom interaktivnom iskustvu umjesto o stvarnosti koju ta iskustva predstavljaju.
Igre historijske fikcije kao alternativni medij
Igre su već dugo dio obrazovnog sistema, a s napredovanjem digitalne tehnologije bilo je samo pitanje vremena kada će video igre debitovati u obrazovanju. Međutim, čini se da djeca uče više iz svojih izmišljenih avantura nego u nastavi, što rezultira zanimljivom podjelom. Igre poput Eupora, Civilization i Total War predstavljaju izmišljenu rekreaciju istorijskog okruženja, ali propuštaju uticaj istorijskih trenutaka. Iako su ovakve igre izvrsne u podučavanju historijskih sistema, one ne uključuju historijski kontekst zbog čega bi mnoga djeca mogla imati iskrivljeno razumijevanje istorije.
Prednosti uključuju:
Učenje kroz istraživanje
Umjesto da mu se ispriča istorija, igrač je može iskusiti iz prve ruke i vidjeti utjecaj svake akcije. Ova tehnika učenja kroz istraživanje nudi dubinsko razumijevanje kako se istorija odvijala, a zatim jednostavno prepričavanje događaja. Lični dodir igranja takođe omogućava igračima da shvate uticaj odluka donetih kroz istoriju. Na primjer, učenik bi mogao istražiti mogućnosti koje se nalaze u situaciji “Šta bi se dogodilo ako”.
Promjenjiva perspektiva
Igrači mogu vidjeti historiju očima različitih likova. U tradicionalnim stilovima nastave, istorija se često priča iz perspektive pobjednika ili dominantne kulture. Međutim, rekreiranjem samog svijeta u digitalnom okruženju, igrači mogu vidjeti svaki kut događaja i razumjeti motive svih uključenih. Rat, politika, pa čak i kulturne ekspanzije mogu se posmatrati iz perspektive dominantne kulture ili one na koju utiče pomeranje diplomatskih granica. Na primjer, mnogi politički ugovori imaju koristi za više stranaka širom svijeta. Iako je Francuska pomogla u američkoj revoluciji, postojali su glavni faktori iz francuske perspektive koji se uglavnom ne uče u američkim školama.
Veći angažman
Poznato je da video igre angažiraju igrača na više nivoa. Od nagrada, prepreka, priča i sve veće težine, istraživanja su pokazala da igrač zadržava više informacija putem ovih motivacijskih alata. U obrazovanju, video igre se mogu iskoristiti kako bi se maksimalno povećalo učenje uz smanjenje nedostatka angažmana u učionici.
Nedostaci uključuju:
Nedostatak konteksta
Dok neke igre mogu dodati referencu na događaje koji se dešavaju, druge obično bacaju igrače u središte akcije. Kada je u pitanju historija, kontekst u većem obimu je često potreban da bi se vidjeli efekti koji se javljaju u svakom dobu. Iako igre mogu imati mjesto u obrazovanju, one ni u kom slučaju neće zamijeniti suštinski zadatak koji nastavnik ima da obezbijedi kontekst za događaje.
Zamućenost igre
Iako igre mogu uroniti igrača, one također mogu zamutiti poruku. Akcija, mehanika i druge karakteristike mogu odvratiti pažnju od istorijske tačke i za neke igrače može postati više o igri nego o stvarnoj istoriji koja je uključena.
Istorija je mračna ili dosadna
Mnogi segmenti istorije su dramatizovani, a to znači da stvari nisu tako jednostavne kao što se može očekivati. Od mračnih istina pronađenih u ratu do monotonije politike, materijal možda nije prikladan za svu publiku. Tamo gdje tradicionalnim lekcijama možda nedostaju detalji, one mogu preletjeti činjenične, ali ne zanimljive dijelove historije i prilagoditi ih tako da privlače publiku na širem nivou.
Igre koje su izvrsne u podučavanju istorije
Oregon Trail, Crusader Kings, Civilization i mnogi drugi naslovi dugo su hvaljeni kao odlični resursi za podučavanje istorije. Iako možda nisu 100% tačni, oni stvaraju okruženje u kojem učenici mogu učiti radeći, a ne čitajući. Brutalnost krstaških ratova, grubi život doseljenika na Oregon Trail-u i uspon i pad civilizacija mogu se posmatrati kroz interaktivni objektiv.
Evo nekoliko naslova koji dobro predstavljaju historiju, a istovremeno stvaraju ugodno iskustvo igranja:
- Kingdom Come: Deliverance
- The Oregon Trail
- Civilization
- Total War
- Crusader Kings
- Europa Universalis
- Age of Empire
Neki studiji za igre su počeli da se udružuju sa školama kako bi modifikovali svoje igre za učionice. Na primjer, Take-Two Interactive Software Inc. je to uradio za svoju videoigru “Civilization” u SAD-u i Kanadi.
Igre koje krivo predstavljaju historiju, ali su ipak vrijedne istraživanja
Međutim, kako su mnoge igre izvrsne u podučavanju istorije, druge to često mogu pogrešno prikazati. Call of Duty prikazuje alternativne priče u ratu, a Wolfenstein iznova osmišljava cijeli završetak Drugog svjetskog rata. Dok neki mogu tvrditi da bi ova pogrešna predstavljanja mogla dovesti do toga da učenici dobiju pogrešne informacije, drugi više uživaju u ideji izmišljenog rezultata nego tradicionalnim sukobima radi zabave. Važno je zapamtiti da su svi ovi naslovi zasnovani na nekoj istorijskoj istini. Bilo da se radi o sukobu ili istorijskim likovima koji su u interakciji sa zapletom, postoji zrno istine čak i u najpreuveličanijim pričama.
Evo nekoliko naslova koji možda pogrešno predstavljaju historiju, ali ih ipak vrijedi istražiti:
- Assassin’s Creed
- L.A. Noir
- Mafia
- Ghost of Tsushima
- A Plague Tale
- God of War
- Red Dead Redemption
Daleko smo od toga da igre zamijene obrazovne lekcije. Međutim, vrijedno je primijetiti da poboljšanje interaktivnog pripovijedanja nastavlja rasti. To znači da možda neće proći mnogo vremena prije nego što video igre zauzmu mjesto u svakoj učionici. Do tada, historija će i dalje biti ukorijenjena u narativnim istraživanjima obožavatelja u prošlim carstvima kultnih epoha.
Izvor: Lurkit
Prijevod: Adnan Bajrović/E-volucija
About Author
