Pod austro-ugarskom okupacijom, 23. jula 1906. godine u Sarajevu je rođen je Vladimir Prelog, jedan od najvećih hemičara na ovim prostorima i dobitnik Nobelove nagrade za hemiju 1975. za radove na području organskih prirodnih spojeva i stereohemije.
Koliki je moj doprinos znat će se najbolje za sto godina. Ja sam svoj posao napravio. Pri tome se osjećam kao čvorić u velikom tkanju. (Vladimir Prelog)
Ovo su riječi koje je jedan od najboljih kemičara 20. stoljeća Vladimir Prelog izrekao prigodom primanja Nobelove nagrade 1975. godine.
Život i obrazovanje
Vladimir Prelog, kralj hemije kako ga je nazvao američki hemičar Barry Sharpless, rođen u Sarajevu, gdje je pohađao osnovnu školu, a nakon razvoda roditelja 1915. s ocem odlazi u Hrvatsku. Kao osmogodišnjak nazočio je paradi u čast nadvojvode Ferdinanda. Politička previranja na području Balkana i siromaštvo te regije na poseban su način obilježili njegov rad. Osnovnu školu je završio u Zagrebu, gdje je i krenuo u gimnaziju, da bi se u trećem razredu s ocem preselio u Osijek, gdje je njegovu namjeru da se bavi hemijom potaknuo tamošnji profesor hemije Ivan Kurija.
Otac mu je bio sveučilišni profesor pa je shvaćao vrijednosti obrazovanja, ali i poznavanja struke. Već u 15. godini je objavio svoj prvi naučni rad iz hemije, koji je objavljen u Chemicer Zeitungu. Nakon što je 1924. maturirao u Zagrebu, odlazi na studij hemije u Prag. Tamo diplomira 1928., a doktorirao je u Češkoj visokoj tehničkoj školi 1929. pod vodstvom Emila Votočeka. Istovremeno surađuje sa hemičarem Rudolfom Lukešom.
Nakon doktorata radio je u laboratoriju hemijske veletrgovine, a nakon toga vratio se u Zagreb, gdje je predavao organsku hemiju na Tehničkom fakultetu. Na poziv Lavoslava Ružičke odlazi u Švicarsku zbog tadašnje političke situacije. Bio je član mnogih akademija nauka i počasni doktor mnogih univerziteta te počasni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1986. godine.
Kao docent na zagrebačkome Tehničkom fakultetu utemeljio je Zagrebačku školu organske hemije i istraživački laboratorij u tvornici Kaštel (današnja Pliva) koja je poslije izrasla u modernu farmaceutsku tvrtku, a kasnije je u Zürichu prihvaćao mnoge hrvatske hemičare na doktorski i postdoktorski studij te im osiguravao stipendije i specijalizacije i bio im mentor. Govoreći o tome, zaključio je: Ja to računam u ona dobra djela kada se dođe kod svetog Petra, a on pita: što ste radili? Onda ću ja to navesti kao svoje dobro djelo.
Istraživanje za Nobela
Fasciniran prostornom građom molekule za stereohemiju organskih molekula 1975. godine dobio je Nobelovu nagradu. Prelog je dobio Nobelovu nagradu za svoje istraživanje organskih molekula i reakcija u stereohemiji koju je podelio sa John Cornforthom koji se bavio stereohemijom enzimskih reakcija.
Formulisao je Kan–Ingold–Prelogova pravila prioriteta, koja se koriste u organskoj hemiji za davanje naziva stereoizomerima molekula. Pravila predstavljaju niz konvencija koje se koriste primarno u organskoj hemiji za potpuno opisivanje prostornog oblika posmatranog molekula dodeljivanjem stereodeskriptora hiralnim atomima.
Stereohemija je grana hemije koja se bavi proučavanjem prostorne organizacije molekula. Tradicionalno se dijeli na statičku stereohemiju, koja se fokusira na prostorne oblike molekula, proučavanje hiralnosti i optičke aktivnosti i na dinamičku stereohemiju, koja se bavi proučavanjem načina na koje prostorna struktura molekula utiče na njegovu reaktivnost, odnosno hemijske osobine. Dinamička stereohemija poseban naglasak stavlja na proučavanje procesa racemizacije, stereoselektivnih i stereospecifičnih reakcija.
Oblici tetrajezgra unutar molekule toliko su ga zadivili da je od švicarskog umjetnika Hansa Ernija naručio crtež koji će simbolizirati hemijske spojeve.
Pridonio je objašnjenju strukture stereoida, kinina, strihnina i drugih alkaloida, a sintetizirao je mnoge organske spojeve. Njegovi radovi su doprinijeli razumijevanju prirode enzimskih reakcija.
Ime Vladimira Preloga nose ulice u Zagrebu i Sarajevu, gdje mu je podignuta i spomen- ploča na rodnoj kući. U Zagrebu su mu poprsja postavljena na ulazu u Fakultet hemijskog inženjerstva i tehnologije i u Institutu Plive, a u Osijeku je poprsje postavljeno pored gimnazije koju je pohađao. Replika poprsja iz Zagreba postavljena je i u Pragu. Kemijska i geološka tehnička škola u Zagrebu promijenila je ime u Prirodoslovna škola Vladimira Preloga.
Od 2004. u Zagrebu u sklopu Društva diplomiranih inženjera i prijatelja hemijsko-tehnološkoga studija djeluje Akademski zbor Vladimir Prelog.
U Sarajevu je Hrvatsko kulturno društvo Napredak utemeljilo fond za stipendiranje mladih i nazvalo ga u čast dvojice svojih nekadašnjih stipendista i nobelovaca, Vladimira Preloga i Ive Andrića. Poštanske marke s Prelogovim likom izdale su Hrvatska i Bosna i Hercegovina.
Izvori: radiosarajevo.ba, historija.ba, nsk.hr