Izvor: readersretreat2017.wordpress.com
Postoje romani koje je teško definisati i smjestiti u policu predodređenih žanrova jer prkose pravilima pisanja (ako takva uopće postoje), te kao takvi predstavljaju izazov, kako za izdavača, tako i za čitatelja. Najjednostavnije bi bilo nazvati ih eksperimentom ili grozničavim snom iz kojeg se autor teškom mukom probudio. „Led“, posljednji objavljeni roman Anne Kavan za njenog života jedan je od klasika tih nesvrstanih romana. Nadrealno iskustvo, labirint kroz kuću ogledala u kojem se svaka nova stranica čini izlazom i rješenjem, samo da bi nas ostavila zbunjenijima negoli smo bili stranicu prije.
Iako su izdavač, kao i veliki obožavatelj romana Brian Aldiss, reklamirali roman kao SF kako bi doprijeli do većeg broja ljudi, a sam roman je dobio i nagradu za najbolji SF roman, teško da se „Led“ može svrstati u tu kategoriju. Opisan je kao potraga neimenovanog naratora za krhkom djevojkom, blijede kože i bijele kose, kroz postapokaliptični svijet kojem se bliži kraj jer se ledeni obruč steže i najavljuje dolazak novog Ledenog doba pošto u ovako kratkom opisu zvuči kao nešto što bi se svidjelo mnogima.
Roman metafora
Sam narator gotovo da nas upozorava da bi sve ono što nam govori moglo biti samo halucinacija, lucidni san koji se više ne dešava samo noću već prelazi i u dan. Dok pokušava doći do djevojke koja mu stalno izmiče, on se takmiči s njenim mužem, nasilnim Čuvarom, a njihov cilj je dominacija nad djevojkom. Prilikom tog putovanja, njihovi likovi se stapaju i razdavanju više puta, uranjaju u san, te natrag na javu čineći se kao dvije polovice jednog lika koji ne želi da prihvati svoje prijašnje ponašanje prema djevojci pa je zbog toga odlučio stvoriti alter ego.
Međutim, iako priča „Leda“ doista slijedi ovaj obrazac, roman je metafora, zaključana kutija čiji se ključ krije u životu Anne Kavan prije pisanja ove knjige. Seksualno zlostavljanje, loše veze, višegodišnja borba s depresijom i ovisnost o heroinu gorivo su koje je pogonilo pisanje ovog romana. Djevojka u romanu, blijede kože i snježnobijele kose nije niko do sama Kavan, koja je i u stvarnom životu izgledala tako nakon izlaska iz sanatorija. Led koji opkoljava svijet bi mogao biti metafora za depresiju s kojom se borila, zid koji se gradi oko nje i lišava je topline i osjećaja, odsijecajući je od drugih.
Slojevita avantura
Ipak, u tom naizgled haosu, postoji red. Znakovi su tu da nas vode, baš kao što vode glavnog junaka od samog početka. Pitanje je samo strpljenja kojeg ovaj roman zahtjeva prilikom čitanja dok nas Kavan konstantno prebacuje iz jave u san, te natrag ponovo bez imalo napora jer svojim stilom čini to tako jednostavno da joj svaki pisac može samo pozavidjeti na toj vještini.
„Led“ je sanjolika avantura, slojevita toliko da bez obzira koliko je puta pročitali pitanje je koliko ćete slojeva zguliti s nje i svakako jedan od onih romana koji vas natjeraju da se zapitate šta je tačno pisac utkao i sakrio u ispisane redove, te mami na novo čitanje s određenim odmakom nakon što se stvari slegnu kako bi se došlo do novih tumačenja i odgovora.
About Author
