Izvor: IMDb.com
Prije 13 godina Marvel je postavio kamen temeljac onoga što će postati poznato kao Marvelov filmski univerzum ili MCU. Bio je to „Iron Man“ kojeg je Marvel u potpunosti financirao nakon što su shvatili koliki se potencijal krije u adaptaciji njihovih super junaka, koji do tada nisu imali pretjerane sreće uz par izuzetaka. Jedan za drugim, slagali su se filmovi u viziju Stana Leeja, Kevina Feiga i ostatka ekipe, viziju koja je kulminirala „Osvetnicima: Završnom igrom“ čime je ujedno završena i treća faza MCU. Zapravo, „Spiderman: Daleko od doma“ je bio posljednji film te faze, ne baš i najbolji završetak faze ako ćemo iskreno.
Ono što je zajedničko svim tim filmovima jeste nit koja ih je vezala, jasno definirana od samog početka. Vodilja što je vodila do Thanosa i njegove želje da uravnoteži univerzum te borbe Osvetnika i ekipe da se to ne ostvari. Povremenih odstupanja je bilo i pojedini filmovi, posebno iz treće faze, nisu baš djelovali kao da pripadaju cjelini i da su snimljeni tek da bi se upotpunila praznina.
Povučeni prilivom novca i pod novom voditeljskom palicom, onom Disneya, koji posjeduje dvije, vjerovatno, najunosnije franšize (ovu i „Ratove zvijezda“), započinje četvrta faza MCU, ovaj put s dodatkom i TV serija kako bi se dalo više prostora omiljenim junacima. Čini se da sam početak ove faze ne sluti na dobro, jer, da li zbog pandemije ili prezasićenja ili gubitka niti koja ih je vodila dosad, filmovi nisu zaradili koliko je bilo očekivano, mada se ne može reći da je ova faza loša. Uzmemo li u obzir pandemiju zbog koje se odlazak u kino dvorane ograničen samim tim i manja zarada u kinima, možemo reći i da je Disneyevo kockanje i odluka da filmove pušta i na svojoj streaming platformi uveliko doprinijelo ovome.
Dašak umjetnosti u superherojima
„Eternals“, najnovije ostvarenje iz MCU, podiglo je ljestvicu kada je u pitanju riskiranje od strane Marvela. Režija je prepuštena Chloe Zhao, ovogodišnjoj dobitnici Oscara, pomalo neobičnom izboru s obzirom na njenu dosadašnju kinematografiju, ali svakako dobrodošlu promjenu. Zhao je trebala donijeti dašak umjetnosti, pogotovo nakon oštrih riječi Martin Scorsesea o Marvelovim filmovima. Prisjetimo li se posljednjeg eksperimenta takve prirode, kada je Ang Lee odradio film o Hulku, sjetit ćemo se da nije baš najbolje prošao.
Uloge su podijeljene šarolikoj etničkoj ekipi glumaca, uglavnom onih koji ne pripadaju A listi, potez kojim Marvel pokušava ispraviti krive Drine prethodnih faza kojima su dominirali bjelački superheroji i ujedno se približiti drugim ciljnim skupinama, ubacujući i gay superheroja koji ima muža i dijete, kao i nešto, pomalo neočekivano kada je Disney u pitanju, seks. Ove promjene su „Eternals“ podigle na novu razinu, dajući mu neviđenu dimenziju u MCU, a to je doza normalnosti i opipljivosti u svijetu superheroja, koji su različiti od onih na koje smo navikli da ih gledamo. Kvalitetno, ovo je uvjerljivo najbolje snimljen Marvelov film s prelijepim kadrovima za koje možemo biti zahvalni Chloe. Film koji ima emocije, drugačije od onih do sada prikazanih u MCU. Emocije koje nisu isforsirane.
Novi spektar karaktera
Naravno, Marvel ostaje Marvel i „Eternals“ nisu Philipsov „Joker“, pa se ne može pobjeći od određenih stvari koje čine MCU (čitaj na kojima producenti insistiraju) te samim tim „Eternals“ nisu studija karaktera ni kritika društva, već su ipak akcioni film o superherojima na nešto većem nivou od onoga što smo navikli gledati od Marvela.
Sastavivši ekipu od mahom ne toliko zvučnih imena, sem Angeline Jolie i Salme Hayek, koje, ironično, nemaju pretjerano puno vremena na ekranu niti priliku da se njihovi likovi pokažu već su više deus ex machina rješenja, Zhao je puno riskirala jer su prethodna Marvelova ostvarenja već izgradila određenu reputaciju kad su u pitanju glumci. Nije joj u prilog išlo ni to što je ovo posve novi tim superheroja, jedan od onih na koje gledatelji nisu navikli dok su s ostalima prilično upoznati. Ipak, svaki od glumaca je dao svoj maksimum predstavivši svog lika u najboljem svjetlu, što nije bio nimalo zahvalan posao jer uprkos trajanju filma, jedva da bilo ko od njih, sem Gemme Chan i Richarda Maddena, uspije dobiti veću minutažu, što je uvijek problem ovakvih glumačkih ansambla. Mada, uprkos tome Barry Keoghan briljira sa svojim Druigom.
Nepoznavanje materije
Najveći problem “Eternals” jeste scenario koji se tek površno drži stripovske pozadine Eternalsa, što je posljedica davanja posla ljudima koji nisu usko vezani s tom franšizom. Umjesto da se drže ekipe koja je već pisala za MCU ili da potraže nekog novog s izazovnim scenarijem, Marvel se odlučio na četvorku koju čini Zhao i tri imena koja nemaju pretjeranog iskustva s igranim filmovima, kamoli nečim što sliči MCU-u. Upravo zbog toga, film ponekad zna izgubiti ritam, posebno na sredini kada već počinjemo gledati na sat u iščekivanju kraja.
Tu je i odluka da Devijanti, vječiti neprijatelji Eternalsa od kojih ovi potonji čuvaju čovječanstvo od pamtivijeka, imaju dosadan i već viđen dizajn pa se gubi na kvaliteti jer imamo deja vu osjećaj već na prvom susretu s ovim monstrumima.
Nasilno ugurani
„Eternals“ možda nisu najbolji film iz MCU-a ili pak najbolji film o superherojima (zna se da je to „Logan“), ali nisu ni najlošiji. Svakako su za koplje iznad Snyderove „Justice League“, na koje i najviše liče, što je bio loš potez nekoga iz Marvela jer DC-jevi filmovi su trebali kopirati uspjeh Marvelovih, a ne obratno.
Mana „Eternals“ jeste da odskaču iz šablona i kao da su nasilno ugurani u MCU, dok s „Guardians of the Galaxy“ nije takav slučaj. Možda je to do prevelike težnje da naprave film drugačiji od drugih. U svakom slučaju, „Eternals“ vrijedi pogledati jer je doista vizualno impresivan, kao i zbog glumačke ekipe i onoga što je Zhao odradila s njima.
About Author
