Novo istraživanje o toksičnosti u svijetu videoigara pokazalo je da čak 69 posto igrača priznaje da se bavi takozvanim “smurfingom”, iako većina istovremeno smatra da je riječ o negativnoj i frustrirajućoj praksi. Pojam “smurfing” koristi se za situacije u kojima iskusni igrači otvaraju nove korisničke račune ili koriste tuđe profile kako bi igrali protiv znatno slabijih protivnika. U online igrama sistemi za povezivanje igrača uglavnom pokušavaju spajati osobe sličnog nivoa vještine, kako bi mečevi bili ravnopravniji i zabavniji. Međutim, mnogi igrači pronalaze načine da zaobiđu takva ograničenja.
Termin potiče još iz 1996. godine, kada su dvojica igrača Warcrafta 2 postala toliko dominantna da su drugi igrači napuštali mečeve čim bi vidjeli njihova korisnička imena. Kako bi nastavili igrati, otvorili su nove profile pod imenima PapaSmurf i Smurfette, nakon čega je izraz “smurfing” ostao u gaming zajednici. Prema rezultatima novog istraživanja, čak 97 posto ispitanika vjeruje da se redovno susreće sa “smurfovima” tokom igranja online naslova. Iako gaming zajednica takvo ponašanje uglavnom smatra toksičnim, 69 posto ispitanika priznalo je da se i sami barem povremeno služe tom praksom, dok je 13 posto navelo da to rade često ili gotovo uvijek.
Tim istraživača sa Univerziteta Ohio State naveo je da igrači “smurfove” doživljavaju kao toksičnije osobe koje više uživaju u igri i češće odustaju od normalnog načina igranja.
“Ispitanici su smatrali da su drugi igrači skloniji toksičnom ponašanju nego oni sami”, navodi se u studiji.
Na kraju istraživanja učesnici, koji su uglavnom regrutovani preko Reddita, objasnili su različite razloge zbog kojih koriste “smurfing”. Neki su naveli da žele igrati s prijateljima koji imaju niži nivo vještine, dok su drugi otvoreno priznali da žele lako pobjeđivati slabije igrače. Istraživači su zatim proveli dodatnu studiju u kojoj su ispitanici ocjenjivali koliko su pojedini razlozi za “smurfing” opravdani i kakvu bi kaznu trebalo dodijeliti igračima koji koriste takvu praksu.
Voditelj istraživanja Charles Monge rekao je da je tim očekivao kako će ispitanici smatrati da je “smurfing” pogrešan bez obzira na razlog.
“Ova perspektiva polazi od toga da je nešto pogrešno bez obzira na motiv. Ideja je da nije važno jeste li to radili samo kako biste igrali s prijateljima, jer ste me natjerali da izgubim meč i zbog toga sam ljut”, objasnio je Monge.
Međutim, rezultati su pokazali da igrači ipak prave razliku između različitih motiva. Najnegativnije su ocjenjivali one koji koriste “smurfing” isključivo kako bi dominirali nad slabijim protivnicima, a upravo za takve slučajeve tražili su i najstrožije kazne.
Treća studija pokazala je da i osobe koje ne igraju videoigre imaju sličan stav i razlikuju motive iza ovakvog ponašanja. Istraživači smatraju da rezultati mogu biti korisni i izvan svijeta videoigara.
“Igre mogu biti veoma moćan alat za proučavanje ponašanja koja nisu nužno vezana samo za gaming. Način na koji ljudi pripisuju krivicu u online okruženju može nam pomoći da bolje razumijemo kako ljudi generalno procjenjuju odgovornost”, rekao je Monge.
Studija je objavljena u časopisu “New Media & Society”.
