Koliko ste puta u životu zastali da se zapitate o uzrocima i posljedicama vaših akcija? Ne mislim na moralna pitanja o njihovim pozitivnim i negativnim učincima. Govorim o nečemu što je već mnogo godina jedna od osnovnih tema filozofije – je li sve što učinimo već determinirano? Determinizam je jedna od filozofskih grana propitivanja svijeta, čovjeka i volje koja kaže da je sve predodređeno, povezano kauzalnim, uzročno-posljedičnim vezama. U tom svijetu nema slučaja niti originalnog djelanja – sve ima svoj uzrok, pa čak i sam Veliki prasak. Ali, ako je svijet zapravo deterministički konstruisan, šta bi se desilo kada bi imali mašinu koja nam može pokazati svaki naš pokret, svaki događaj i susret u životu? Bi li se mogli oduprijeti tom determinizmu, učiniti nešto ilogično što bi poništilo čitav taj kauzalitet?
Upravo se tim pitanjima Alex Garland bavi u novoj seriji Devs. Ukoliko do sada niste čuli za Garlanda, on je režiser i scenarist, nazovimo ga, nove generacije majstora naučne fantastike. Od scenarija za 28 Days Later, Sunshine, Dredd, do njegovih režiserskih tvorevina Ex Machina i Annihilation, Garland je filmaš koji uspijeva od filozofije napraviti umjetnost, od umjetnosti filozofiju, od naučne fantastike antropološku studiju, i još mnogo toga. Centralna figura njegovih filmova je Čovjek (kao rasa, ne rod) koji stoji naspram Prirode ili Tehnologije. To je bio slučaj sa svakim njegovim filmom, čak i u onima gdje je bio samo scenarista.
Devs je razvojni ogranak Amaya tehnološke kompanije u kojem se mogućnosti kvantnog računara koriste za određivanje prošlosti i budućnosti. Nakon što Sergei, software inžinjer, nestane nakon prvog radnog dana u tom ogranku, njegova djevojka Lilly (Sonoya Mizuno, kojoj je ovo treća suradnja s Garlandom, i napokon jedna značajna uloga), koja također radi u Amayi, pokušat će da riješi misteriju njegovog iznenadnog nestanka. Lilly će nesvjesno biti uvučena u špijunsku tehnološku igru, ali i svijet u kojem je slobodna volja samo naizgled slobodna.
Brz napredak čovječanstva sa sobom vuče i bržu dekadenciju svijeta. Prosvjetiteljska misao je još u periodu nakon Drugog svjetskog rata oksidirala i zahrđala, te je Čovjeku potrebna nova koja će u svojoj srži posjedovati želju za napretkom, ali i želju za pomirenjem s Prirodom, nad kojom smo, u želji za dominacijom, izvršili najveći genocid u kosmičkoj historiji. Ovo je tema kojom se savremena kvalitetna naučna fantastika bavi, zbog čega se i moj fokus rotirao u tom pravcu. To je tema koju je i Garland na svoj način propitivao u ekranizaciji Annihilation, a u Devs on donosi još jednu priču o Čovjeku naspram Tehnologije.
Devs je serija koja jednom nogom stoji u polju naučne fantastike, a drugom u stvarnom svijetu. Ona donosi sliku Silicijumske doline i njenog tehno društva koja u svojoj srži posmatra korelaciju između Čovjeka i Tehnologije, ali i Čovjeka i Čovjeka. Naučna fantastika ovdje potiče iz kategorije tvrde naučne fantastike, koju Garland koristi i u filmu Ex Machina. Tvrda naučna fantastika je stil pisanja koji u „sebi okuplja prirodne nauke kao što su biologija, hemija, fizika, kao i sve ostale koje se bave teorijom i njihovom primjenom prirodnih i tehnoloških otkrića. Cilj tvorevina tvrde naučne fantastike jeste da kreiraju svjetove koji su naučno realistični i opravdani. Samim tim, autor koji se okrene ovoj kategoriji djela u ograničenom prostoru, njegov su materijal naučna i tehnološka dostignuća u tom trenutku dostupna.“
Kvantni računari su već neko vrijeme naučna i tehnološka svakodnevnica o kojoj možete čitati i na portalu E-volucija. Zbog toga, Garlandovo propitivanje kvantnih računara i njihove primjene je prije svega korištenje naučnih činjenica, a tek onda fikcija. Kao takvo ono donosi mnogo teorije koja od običnog gledatelja zahtijeva puno pažnje ukoliko želi da shvati o čemu je tu riječ. Kao neko ko je veliki fan popularne nauke i svega što ide pod ruku s tim, bilo je nekoliko trenutaka kada ni sam nisam razumio intencije autora, ali kontemplacija i istraživanje nakon gledanja su nadoknadila propušteno.
Upravo je to jedan od aspekata koji bi običnog gledatelja možda mogao odbiti od gledanja serije. Alex Garland je imao potpunu kreativnu kontrolu nad djelom – scenarij i režija – zbog čega pred nama imamo djelo koje se odlikuje logikom, razumom, genijalnošću, svježinom i originalnošću; djelo koje ne zapinje o šablone i trivijalizaciju; djelo koje tjera na razmišljanje. Kontemplativna priroda je s narativa prenesena i na fotografiju. Scenografija i koreografija svega što se u seriji prikazuje nosi određenu subatomsku višeslojnost. Posebno su mi zanimljivi pokreti likova koji se, u odnosu na temu slobodne volje, kreću i djelaju kao da su zatočenici u svom tijelu, kao da su primorani na te pokrete. Ovo se još bolje očituje pri drugom gledanju serije, nakon što su nam kraj i sudbine likova konačno rečeni.
Alex Garland je s ovom serijom završio krug koji je započeo s filmom Ex Machina, a tu ponajviše mislim na bavljenje temom Čovjeka kao Boga. Tamo je Nathan bio Bog, uništavač svjetova, dok u Devs imamo kreatora svjetova. Forest je osnivač kompanije i poduzetnik kojeg pokreće motivacija koja se ne zasniva na dominaciji svijetom i to je nešto što ga u seriji stavlja na podvojenu poziciju. Forest je simbol stvarnih tehnoloških poduzetnika koji su u svijetu idealizirani do božanskih razmjera. Ali oni, kao što je slučaj s Forestom, iza maske onoga čime se bavi kompanija, rade na tajnim projektima koji doslovno mogu promijeniti svijet. Forest je lik koji ne želi mijenjati svijet onakav kakav je, nego stvoriti svijet po istim mjerilima ali s uvjetima koji odgovaraju njegovoj motivaciji. Njegov kvantni kompjuter stvara simulakrum, koji ne postoji zasebno, ali koji može funkcionirati kao zasebno tkivno neovisno o predmetu koji simulira.
Ideja iza svih filozofskih i tehnoloških problema u seriji Devs dolazi iz Garlandove duboke opsesije o naučnoj potkovanosti. Zbog toga svaka naučna konverzacija djeluje prirodno i logično, a svaka naučna replika leži u činjenicama koje će vas, bez sumnje, uvjeriti u ono o čemu je riječ. S druge strane, Devs vam pruža mnogo jasniju sliku našeg odnosa s Tehnologijom i šta to znači kada ona dospije u loše ruke.
Ako ste fan Garlandovog rada, vjerujem da će vam Devs biti poput naučno-fantastične poslastice. Ako pripadate bilo kojoj drugoj grupi predlažem vam da obratite pozornost na ovu seriju i njenog kreatora. Kao što je Westworld priču o slobodnoj volji unio svoj narativ, tako originalno i kontemplativno čini i Garland. Devs je, uz Westworld, trenutno nešto najbolje što ćete pronaći u serijskom katalogu.