Upoznajte Hanu Tiro, kreativnu autoricu iz Sarajeva čije radove možete naći u brojnim zbirkama, kao i platformama diljem svijeta. Njena ljubav prema riječima započela je studijem engleskog jezika i književnosti, koji je kasnije proširila kroz magistarske studije komparativne književnosti. No, Hana ne staje samo na književnosti; svoju stručnost i strast prenosi i na područje marketinga i komunikacija.
Osim po svojoj akademskoj i profesionalnoj strani, Hana je poznata i po svojoj dubokoj fascinaciji balkanskim identitetom i mentalitetom. Ona spretno povezuje te teme s globalnim događanjima, uvijek izlazeći iz okvira uobičajenih normi i pravila. Za nju, prava umjetnost nije samo dekoracija – ona provocira misli i pokreće emocije.
Hana je nedavno objavila zbirku poezije pod nazivom “Sarajevo Shit”, koja je sada dostupna u digitalnom formatu na web platformi Balkan Art – mjestu susreta za umjetnike i kulturna dešavanja na Balkanu. U E-volucija intervjuu, razgovarali smo s Hanom o njenoj zbirci “Sarajevo Shit”, njenom iskustvu u samoizdavaštvu, kreiranju digitalne knjige, te o njenoj inspiraciji i pristupu pjesništvu.
“Sarajevo Shit” – Kako i zašto?
Koja je bila inspiracija za naziv zbirke? Zašto “Sarajevo shit”?
Inspiracija je došla od činjenice da sam, iz perspektive odrasle osobe, razočarana uslovima odrastanja kroz koje je moja generacija morala proći. Sve je bilo shit, nigdje jasnoće života koje roditelj treba djetetu da podari, većina ljudi poludepresivna u toku rata ali i poslije rata. Sve se to oslikavalo na nama, mi nosimo i živimo transgeneracijsku traumu.
Kako i zašto si se odlučila na samoizdavaštvo? Jesi li imala kontakta s izdavačima? Šta te usmjerilo da odabereš ovaj smjer?
Imala sam kontakt s više izdavača, i dosta njih je afirmativno odgovorilo kada sam im pokazala pjesme, ali po rasporedu bi zbirka bila objavljena tek za godinu dana ili dvije godine. Nisam mogla da čekam. I tako sam odlučila da ću sama registrovati i objaviti svoju knjigu.
Ono što je zanimljivo je da je zbirka objavljena samo u digitalnom formatu. Postoji li razlog zbog čega si odabrala ovaj pristup i koje su prepreke ili obaveze koje bi izdvojila prilikom njegovog realizovanja?
Iz dva razloga sam se odlučila na digitalni format. Jedan razlog je činjenica što živimo u digitalnoj eri, i željela sam da moje umjetničko djelo bude u skladu s vremenom u kojem živimo. Drugi razlog je to što sam željela da knjiga bude besplatna za preuzimanje i čitanje, i najbolji način distribucije zbirke je u digitalnom formatu. Obaveze su najviše birokratske, tako da je moj savjet naoružati se živcima.
Kako si se osjećala kada si saznala da je tvoja zbirka uvrštena u finale za regionalnu pjesničku nagradu “Mak Dizdar”? I kako sada s ove tačke gledišta kada je ta zbirka konačno ugledala svjetlo dana gledaš na taj uspjeh?
Uzbuđenje, skočio mi pritisak. To je bilo to, sva emocija se ogledala u tome. I onda sam pomislila, a sada i znam, da mi je to dalo dodatnu motivaciju za objavu zbirke. Ipak su pjesme dobile kredibilitet ulaskom u finale, a to mi je bilo, a i još uvijek je, jako bitno.
Hoće li ostati u digitalnom obliku? Imaš li u planu i fizičko izdanje knjige, razmišljaš li o tome?
Trenutno postoji samo digitalni oblik, i mislim da će ostati tako, iz gore navedenih razloga. Mogućnost fizičkog izdavanja knjige je mala, ali nikad ne reci nikad.
Da li je budućnost knjige u digitalnom izdavaštvu u savremenom svijetu? Ima li standardno fizičko izdanje knjige šanse u budućnosti?
Mislim da fizičko izdanje knjige ima više šanse nego digitalno, prije svega zato što ljubitelji knjiga vole miris knjige, i nove i stare i one baš starije kada papir krene da miriše na vaniliju. Ili je to možda senzibilitet kruga ljudi s kojima pričam, a zaista jesu većinski knjigoljupci. Stvar je u tome što u ovom dobu informacija, distribucija može biti jednostavnija kao digitalna, ali ima nešto u punim policama s knjigama.
Da li postoji pjesma iz zbirke “Sarajevo shit” koja ti je posebno draga ili koja nosi najintimniju priču? Ako da, možeš li nam o njoj reći nešto više?
Omiljena pjesma je sama “Sarajevo shit”, zato što sam je napisala potpuno svjesna bijesa koji sam osjećala prema sistemu koji je pun nepravde. Užasnuta sam bila kontradiktornostima kojima smo okruženi, i to takvima da ugrožavaju živote mnogih.
Hana – o inspiraciji i kreativnosti
Šta bi rekla da je najneobičnija inspiracija koja te je navela da napišeš neku od pjesama u zbirci “Sarajevo shit”?
Mislim da je svaki dolazak inspiracije regularna stvar u kojoj god formi da se događa. Znam neke umjetnike koji na opijatima imaju najviše inspiracije, dok drugi u nekoj tišini i samoći misli. U mom slučaju je potpuno bez pravila, iskreno stvarno ne znam ni šta bi moglo biti neobično. Sve je obično jer je ljudski.
Da li imaš neki poseban ritual ili način na koji pristupaš pisanju i kako se nosiš s kreativnom blokadom tokom pisanja?
Kreativnih blokada sam imala, trajale su dugo, i zaista mi je tada postalo jasno zašto umjetnice i umjetnici znaju imati egzistencijalnu krizu zbog njih. Dio nam je ličnosti da stvaramo – i onda ništa. Morala sam naučiti da prihvatim te periode. Rituala nemam, a nekoliko pisaca mi je reklo da bi bilo pametno da to uvedem ali i dalje ne slušam taj dragocjeni savjet.
Da li postoji neki pjesnički oblik ili stil koji posebno preferiraš tokom pisanja? Kako biraš između različitih stilova dok stvaraš svoje stihove?
Stala sam i dobro razmislila prije odgovora na ovo pitanje, i mislim da zaista pisanje dolazi spontano. Što se tiče prerade, tu već stih i strofa imaju po tri verzije, ili deset verzija. Jedna stvar u kojoj uživam je slobodan stih, najljepše zvuči i izgleda, a može da bude zahtjevan jer često se čini kao da rima pjesmu pravi pjesmom.
Koja je najveća lekcija koju si naučila tokom procesa pisanja?
Postavljanje granica samoj sebi – ne može sve da se desi u jednoj slici.
Hana o Hani
S obzirom da si se bavila prevođenjem i imaš objavljene radove i na engleskom jeziku, kako bi objasnila razliku između pisanja na engleskom i bosanskom? Postoji li neka razlika i u kreativnom procesu?
Razlika je u tome što potpunije razmišljam na bosanskom, maternjem jeziku. On mi je primarno sredstvo komunikacije. Nekada se dogodi da riječ na engleskom ima bliže značenje onoga što sam htjela reći, od riječi na bosanskom. A nema tog prevoda da parira. Tako da to stvara šah-mat poziciju dvojezičnosti.
Koja je najveća zabluda o pjesništvu s kojom se suočavaš i kako se nosiš s njom?
Zabluda je da su pjesnici u svom svijetu, u svom eteru, i da ne vide gdje hodaju. Ovo treće je možda i istina, ali mislim da pjesnici vrlo jasno vide svijet oko sebe zato što su ili visoko emotivni ili razmišljaju o detaljima kroz simboliku. Ova zabluda ljude odvaja od pjesništva, vjerovatno jer misle da neće naći ništa posebno u nekom tamo eteru. To je velika šteta za obje strane. S ovim se ne nosim nikako, rekla bih, u pitanju je globalni stav o pjesnicima i svaki pokušaj promjene toga je Sizifov posao.
Sjećaš li se prve pjesme koju si pročitala i kakav utisak je na tebe ostavila?
Sjećam se prvih pjesama koje smo svi čitali u osnovnoj školi, ali utisak na mene i dalje ostavlja Ježurka Ježić. Samo Ježurka shvata lutanje.
Kada bi mogla razgovarati s bilo kojim književnim likom izvan svojih stihova, ko bi to bio i što bi ga/nju pitala?
Ako mislite na lika koji je napisan u knjizi, to bi bi Don Juan kojeg je napisao Lord Byron, njegov lik me toliko razveselio, zamislio i nervirao u isto vrijeme. Pitala bih ga sva apsurdna pitanja kojih mogu da se sjetim. Ako mislite na autore kao lica književnosti, onda Virginia Woolf. Pitala bih je o toku svijesti, o strukturi njenih rečenica, a vjerovatno i nešto potpuno jednostavno kao – voliš li ljutu hranu?
Kako se osjećaš sada kada je zbirka “Sarajevo shit” izdata? Imaš li neka dalja očekivanja ili planove i hoćemo li zbirku vidjeti u printanom obliku?
Ne veže me niti jedan pretjeran osjećaj za izdavanje zbirke, s obzirom da zbirka već neko vrijeme živi među publikom kroz recitacije. Sada je dostupna u punom obliku. Što se tiče drugog pitanja, tu stoji moje obećanje koje sam nekoliko godina govorila “Ako ne budu čitali moju poeziju, gađaću ih knjigom”. Mislim da bi to bio jedini razlog da zbirka osvane u printanom obliku, a sve ostale čitalačke uslove zadovoljava i digitalni format.
Zbirku pjesama “Sarajevo shit” možete pronaći i preuzeti potpuno besplatno na Balkan Art Scene – link za preuzimanje zbirke pjesama.