Izvor: Književni korner Facebook
Je li književna scena po pitanju dešavanja spava ili se meni čini? Za jedan glavni grad, može se reći da Sarajevo ima jako malo književnih događaja. Između nekoliko festivala kao što su Sarajevska zima, Sarajevski dani poezije i Bookstan, te sajma knjiga, neko bi mogao pomisliti da se ništa ne dešava. Ovo govorim, jer navedeni sadržaj nije dovoljan. Pogotovo za državu koja ima takvu književnu produkciju kakvu ima BiH.
Da u prethodnim rečenicama ima istine govori i činjenica da se sve češće dešava da pojedinci samostalno pokreću određene književne večeri, čitanja ili druženja. Krajem prošle godine u Domu pisaca održavala su se Slovoglasja, a s proljeća je svoja vrata svim zaljubljenicima u književnost otvorio i Književni korner koji se svake srijede održava u prostorijama ŽKUD Željezničar.
Književni korner pokrenuli su književnici i pisci Elvis Ljajić i Goran Vrhunc. Publika je na ovim večerima imala priliku slušati Borisa Lalića, Lejlu Kalamujić, Azeminu Krehić, Edina Rikala, Srđana Sekulića, itd.
Ljajić i Vrhunc za E-voluciju govore o svojim motivima za pokretanje Književnog kornera, stanju u bh. književnosti, mladim piscima, kao i budućnosti kako ove profesije u BiH tako i samog Književnog kornera
Književni korner sada već traje par mjeseci, a kroz vaše razgovore prošli su zanimljivi i talentovani mladi bh. pjesnici. Šta je bio glavni poticaj za pokretanje kornera?
Elvis: Iako nismo ugošćavali samo pjesnike, većina njih su (i) pjesnici i to je nešto što nas raduje. Ideja za pokretanjem platforme kakva je Korner rodila se nakon šzo smo shvatili da u našem gradu ima veoma malo događaja kojima se obilježavao Svjetski dan poezije. Onda smo pokušavali da nabrojimo, prema našem najboljem znaju, redovne književne događaje u gradu i onda smo osvijestili da, izuzev sporadičnih izuzetaka, Sarajevu nedostaje događaja koncipranih ovako, koji se događa svake sedmice, na kojima su gosti mladi, talentovani autori i autorice, ali i afrimisani umjetnici. Željeli smo stvoriti prostor koji će mladim umjetnicima biti prilika da se dodatno predstave i svojom književnošću, ali i da nam govore o tome šta je za njih književnost i šta im i koliko znači pisanje.
Vjerujem da smo Goran i ja, a kasnije i naša grafička dizajnerka Vildana, uspjeli u tome da Književni korner bude prepoznatljiv.
Goran: Duže vremena nosio sam u sebi želju i ideju da nešto uradim u pogledu književnosti, a da nije “institucionalno”. Svjesnost da u gradu postoje udruženja, koja se bave promocijama, objavljivanjem knjiga i da postoje festivali kao što su Bookstan, Sarajevski dani poezije, ni najmanje nisam imao osjećaj odustajanja niti da bi Književni korner bio “opet neko okupljanje pisaca”. I kako to biva, slučajnim susretom sa kolegom Elvisom Ljajićem, nakon dugo vremena iako smo u istom gradu, Književni korner je započeo svoj put. Nakon što sam mu predstavio ideju bez puno filozofiranja je pristao, napravili smo koncept koji se svaki dan u nekim detaljima mijenja jer učimo u hodu. Odabrali smo autorice i autore koje želimo ugostiti, jedne večeri Elvis, jedne ja i sve to dokumentujemo fotografijama i video klipovima. Moram ovim putem da se zahvalim predsjednici ŽKUD “Željezničar” Sarajevo Jasminki Šahinagić koja nam je izašla u susret i ustupila prostorije KUD-a za realizaciju ideje Književni korner.
Zašto baš “korner”?
Elvis: Više je razloga, sigurno. Korner je mjesto gdje se susreću dvije linije, mjesto gdje se razgovara, često je to i mirno mjesto pomalo izdvojeno od buke (i kakofonije), pomalo je simbol skrajnutosti umjetnika i umjetnosti iz društva.
Goran: Zato što nije kut. Šalim se. Bilo je par opticaja Književni krug, kružok, društvo, trokut, kocka…. Kad god sam vizualizirao kako bi sve to trebalo izgledati uvijek se pojavljivao neki ćošak odakle se sve vidi i gdje bi nas vidjeli. To je što se tiče “geografije”, a što se tiče pojma “korner” koji u nogometu predstavlja prekid igre u fudbalu, udarac iz ugla i kad konvertujemo to u naš slučaj dobili smo prekid i udarac iz ugla književnošću.
Vaši gosti su bili pretežno pjesnici mlađe generacije. Je li to bio cilj? Šta mislite o poziciji mladih književnika u bh. književnosti? Da li dobijaju dovoljno prilika, prostora?
Elvis: Da, jedan od ciljeva je i otvaranje prostora za mlade književnike. Sa jedne strane, to je prilika za njih da steknu iskustvo javnih predstavljanja vlasite književnosti, prilika da uživo dobiju povratne informacije o svom pisanju, da se suoče sa nekim pitanjima (i odgovorima), da izađu iz zone komfora u kojoj pisci često uživaju – malo se skloniti ispred tatstature. Također, ovo je prilika i nama da se dodatno upoznamo sa našom aktuelnom književnom produkcijom, da upoznamo nove autore. Ideja je bila i da se otvori prostor u kojima bi se pisci malo više međusobno susretali, upoznavali, slušali, ali taj dio još nikako da zaživi, uz nekoliko časnih izuzetaka.
Goran: Bio sam na raznim književnim dešavanjima, i kao publika, i kao gost, i kao dio organizacije i osjećao sam da nešto nedostaje. Nedostajali su mladi. Cilj je prvenstveno bio i još uvijek je, predstavljanje mladih književnika koji imaju objavljeno barem jedno djelo. Iako su većina naših gostiju pjesnici otvaramo se i prema prozi i drami. Književni korner je zamišljen na duže staze i želimo ugostiti veliki broj autora iz književnosti mlađe i starije generacije.
Na žalost, živimo u vremenu i podneblju gdje se umjetnici sami moraju boriti za svoju poziciju. Internet je alat koji pomaže da se to mjesto i pronađe. Između ostalog Književni korner zamišljen kao mjesto gdje mladi književnici mogu da se predstave publici pa i kritici jer već sada imamo neku stalnu publiku, među njima i pisce pa je interakcija sa gostima neizostavna i to me raduje. Treba samo biti istrajan, ne odustajati od ideje i stvaranja nečega što će biti prepoznatljivo i mislim da će stvari biti postavljene na pravo mjesto. Na pitanje da li mladi dobijaju dovoljno prilika mogu oni sami najbolje odgovoriti ali primjećujem da je prilika i prostora malo i to ne samo u književnosti već umjetnosti općenito.
Da li su starije generacije književnika odgovorne za mlade pisce i pjesnike? Koliko je današnja situacija u književnosti rezultat njihovog (ne)rada?
Elvis: Pisci, pa tako i mladi, odgovorni su prvo prema samom sebi. Naravno, za kulturu je korisno i poželjno čak da starije generacije pisaca na određeni način pomognu mlađim, to je nekakav prirodan i očekivan slijed, ali se mladi pisci moraju naučiti boriti za svoje mjesto u društvu, eksperimentisati, pokušavati unaprijediti situaciju. U tome uglavnom neće uspijevati, ali je sam taj proces vrijedan truda – a osjećaj kada se nešto uspije iako su ti šanse bile minimalne se sa malo čime može porediti.
Goran: Više bih odgovornosti pripisao današnjem vremenu i brzom načinu života. Poznato je da mlađu generaciju ako prvih sedam sekundi nekog sadržaja ne zaokupi njihovu pažnju oni se okrenu drugoj stvari. Ne želim nikoga prozivati iz starije generacije jer i oni traže neko svoje mjesto pod suncem. Jedina mi je zamjerka što stariji književnici ne dolaze da vide, čuju, korespondiraju sa mladim autorima i autoricama. Primijetio sam da na književne večeri u bilo čijoj organizaciji dolaze samo oni koji se predstavljaju, koji nastupaju i oni kojima neko blizak ili drag nastupa. Elvis i ja nismo poznavali dosta autora lično ali smo iskoristili prednost interneta da ih kontaktiramo i dogovorimo gostovanje u korneru. Tako i nas dvojica upoznajemo druge autore i autorice, razgovaramo s njima, slušamo njihove pjesme i priče i to se samo dalje može razvijati. Da se vratim opet na početak odgovora, neću nikoga prozivati, svi vodimo neke svoje bitke i odgovornost neka bude podijeljena.
Institucije, pisci, čitatelji – veliki književni trokut koji kod nas izgleda kao tri paralelne prave linije. Čini li vam se tako I kakav stav imate u tom pogledu? Gdje je greška, šta treba ispraviti, na čemu raditi, gdje početi?
Elvis: Bojim se da se pozivanje za nedostatk institucionalne podrške sve više pretvara u izgovor i sve manje postaje razlog ne tako dobre situacije u kulturi i umjetnosti. Da, naravno da situacija nije sjajna, ali to nije razlog da se ne stvara, da se ne pokazuje stvoreno, da se ne povezuje sa ostalim koji stvaraju, ali i onima koji čitaju. Dobri pisci bi trebalo da su i dobri, pasionirani čitaoci, da čitaju i klasike i autore, uslovno kazano, sa margine, svoje savremenike, pisce iz svoje kulture, pisce na drugim jezicima ili makar prijevode. I ne mislim da fali čitalaca, na svijetu je više od 8 milijardi ljudi i sasvim je dovoljno da jedan procenat njih čita pa da ne znamo šta ćemo sa tolikom publikom, mislim da fali dobre, zanimljve književnosti, a za to smo najodgovorniji mi koji pišemo.
Goran: Često našim gostima u razgovoru postavljamo pitanje, a to je: Kome? Jedan veliki ljubitelj šaha mi je davno rekao da sve dok ima i jedna osoba vrijedi raditi.
Taj trokut iz pitanja je po meni više spojen isprekidanim linijama. Svi su tu ali nešto nedostaje. Volio bih da ima neka Hipokratova zakletva za književnike pa da mogu precizno odgovoriti gdje je greška, šta treba ispraviti, koji dio zakletve je prekršen. Kompletan sistem treba popravljati, a toliko vremena mislim da niko od nas nema. Bez podrške institucija nema velikih događaja, a bez događaja nema publike i ako je ima broj je znatno mali i uglavnom su to ljudi koji se vrte u tim krugovima. Nedostaje studenata književnosti recimo na književnim susretima i kad njih privolimo, mada studiraju književnost, mislim da ćemo biti na dobrom putu. Zato sam rekao da je taj trokut po meni spojen isprekidanom linijom.
Šta se nalazi u budućnosti Književnog kornera?
Elvis: Nekoliko je mogućih pravaca u kojima bi se mogao razvijati. Jedna od opcija je da zadrži ovaj format i da svake sedmice razgovaramo sa autoricama i autorima. Ukoliko obezbijedimo sredstva, voljeli bismo biti domaćini piscima i iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine, organizirati nekoliko tematskih okruglih stolova na koje bismo pozvali predstavnike onog trokuta iz prethodnog pitanja – izdavače, autore, kritičare, ali i čitaoce, direktore kazališnih kuća – kako bismo skupa detektovali probleme i možda krenuli ka njihovom rješavanju.
Goran: U viziji ta je budućnost svijetla. Bitno nam je prvo da istrajemo na započetom putu, a to je stvaranje neke zdrave klime za književnost, uvezivanje i predstvaljanje književnika iz drugih gradova BiH, i da to uradimo na, da tako kažemo, naš način.
U prvoj sedmici jula završavamo za ovaj period godine ili kako smo nazvali prve dvije sezone Književnog kornera. U septembru ćemo nastaviti druženja sa našim gostima i imamo već listu gostiju koje planiramo dovesti ali otome kad bude vrijeme i mjesto.
Neće biti lako ali vjerujem da u nama ima još entuzijazma, želje, htijenja da pokušamo učiniti nešto za same sebe, a kad kažem same sebe mislim na književnost.
About Author
