Izvor: obicnoposebni.blogspot.com
Marko Frančešević je mladi bh. umjetnik koji je magistrirao na Odsjeku za kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti, u klasi profesora Mirsada Šehića 2016. godine. Nakon školovanja radio je na nekoliko različitih poslova iz oblasti likovne umjetnosti: u Federalnom zavodu za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa u Sarajevu, bio je i predavač u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti na Odsjeku za kiparsto, a njegov rezime upotpunjuje i izrada scenografije u Narodnom pozorištu Sarajevo.
Međutim, Markov primarni fokus jee modernom skulpturom, čije kreacije imaju određenu dozu bizarnosti, fikcije, čudnog, obojenog u upečatljive i nerijetko jarke boje zbog kojih njegovi radovi često bivaju poređeni s američkim pop-artom.
Od 2016. godine član je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, te od tada redovno sudjeluje na svim godišnjim izložbama koje organizira ULUBiH.
Samostalno je izlagao tri puta: u Galeriji Zvono (2021.), u Historijskom muzeju BiH (2020.) i u Galeriji Brodac (2018.). Sudionik je brojnih kolonija i simpozijuma skulpture u BiH i regiji, mnogih grupnih izložbi, te je dobitnik prestižne nagrade “Roman Petrović“ za najbolje likovno ostvarenje u 2019. godini. Trenutno živi u Sarajevu gdje se aktivno bavi skulpturom.
Izložba u galeriji Collegium artisticum je njegova četvrta samostalna izložba, a bit će otvorena od četvrtka, 15. jula 2021. godine u 19:00 sati, do 03. avgusta 2021. godine (od ponedjeljka do petka, u terminu od 10:00 do 18:00 sati).
Portal E-volucija je ovu priliku iskoristio da porazgovara sa Markom, a u kratkom intervjuu u nastavku pročitajte nešto više o njegovoj izložbi, utjecajima, stavovima i budućim planovima.
Ovo je tvoja četvrta samostalna izložba, druga od početka pandemije ako me pamćenje dobro služi, možeš li nam reći šta za tebe kao umjetnika znači stvarati u distopijskom svijetu?
Ovo je do sada moja najveća izložba, sa najviše uključenih radova do sada. Trudim se uvijek da svaka bude bolja i ozbiljnija od one predhodne. Pandemija je utjecala na mnoge stvari u svijetu pa tako i na umjetnost. Međutim ja lično sa stvaralačkog aspekta nisam osjetio nikakvu krizu pošto se nikada nisam oslanjao na pomoć države niti bilo koje organizacije. Mislim da prva umjetnost uvijek ide istim tokom bez obzira na navedene okolnosti i da ona uvijek pronađe način i put da bude ispoljena. Pandemija je uticala na veću produktivnost u mom slučaju.
Tvoja prethodna izložba je bila inspirisana kultnim djelom Brave New World., što je bio i njen naslov. U ovoj je izostao naslov, iako radovi u određenoj mjeri prate estetiku tvog dosadašnjeg rada. Ima li neki razlog tome?
Mislim da još uvijek tragam za određenim stilom i pravcem koji želim da razvijam. Kiparstvo je veoma težak i spor način stvaranja što onemogućava da se bilo šta desi i napravi preko noći. Ako se pomno promotri moja zadnja izložba lako se mogu vidjeti velike promjene u tehničkom ali i konceptualnom smilu. Moje posljednje figure su sve jednostavnije, svedenije, ali mislim i sve ozbiljnije. Mislim da ću se u ovome stilu i pravcu zadržati dokle god imam ideje i dok ne dosegnem nivo i kvalitet koji imam u viziji. Volio bih napomenuti da iako sam pobornik toga da umjetnost mora da napreduje , ide naprijed i razvija se, uvijek se usporavam i puštam da to ide samo od sebe i kada vidim promjenu u svom radu pa makar i minimalnu osjećam radost i veliko zadovoljstvo. To najviše i rasplamsava strast za umjetnošću koja je ustvari i jedini pravi pokretač za stvaranje.
Rekao bih da tvoji radovi dolaze iz jednog toka koji propituje estetiku ružnog, štaviše kada gledam tvoje radove u njima vidim pop-art verziju Gigera. Kao da govore, svijet je ružan, surov i sirov, ali i šaren pa je zbog toga relativno lijep. Kakvi su svijet i društvo koje zatvoriš u okvir tvojih skulptura?
Giger je bio veliki genije vrijedan svakog divljenja. To što ste pronašli bilo kakvu poveznicu između mene i njega je ogroman kompliment i jako sam vam zahvalan što ste tako detaljno promatrali moje radove.
Mogao bih najjednostavnije kazati da svijet nije crno bijel i da ništa i nikoga ne možemo ukalupiti. Mi kao društvo smo uvijek bili skloni tom kalupljenju, grupisanju i poistovjećivanju što nam je nanijelo mnogo zla i mnogo tragedija. Svaki čovjek je toliko individualan u svojoj prirodi da ga je teško strpati u isti koš sa svega nekoliko ljudi a kamoli sa masom. Moj rad uvijek stavlja naglasak na neku individualnost lika koja automatski uključuje i neke kontradiktornosti koje su nekada toliko jake da mogu biti komične ili potpuno neshvatljive kada se prikažu u radu. Svijet, kako ste rekli jeste ružan i sirov, potpuno ispunjen tragedijama ali definitivno nam pruža i čitav niza zadovoljstva i sreće koja ne bi ni postojala bez ovoga prvog.
U prethodnim pitanjima smo spomenuli kultne stvari iz pop-kulture. Popularna kultura je svuda okolo nas. Superheroji još samo nisu počeli da niču sa grana. Vjerujem da si, kao i mnoge druge poslijeratne generacije, odrastao na tvorevinama pop-kultere iz oblasti filma, muzike, video igara i tehnologije. Koliko je popularna kultura uticala na tebe kao umjetnika i tvoje radove?
Mi kada govorimo o pop artu uvijek mislimo na pravac ’50. godina, na Andyja Warhola, Roya Lichtensteina, Keitha Haringa i druge. Međutim ako ga ne promatramo kao stilski pravac, pop art je svaka umjetnost koja se bavi popularnom kulturom svog vremena. To je upravo ono što ja smatram da je zadatak umjetnika, da se bavi vremenom u kojem živi, stvarima koje su ga definisale, na kojima je odrastao te uz to uvijek teži da bude ispred svog vremena i na taj način predvidi tok kojim će se svijet razvijati. Umjetnost je jednaka razmišljanju. Filozof ili pisac zapisuje svoje misli, likovni umjetnik radi isto samo kroz drugi medij.
Ja sam odrastao na pop kulturi svog vremena kroz muziku, animirane i igrane filmove i samim time te likove nikada nisam mogao izbaciti iz svog uma. Danas ih koristim da kroz njih nerijetko govorim o stvarima koje i nemaju nikakvu vezu sa njima samima. Oni su nerijetko samo motiv ili simbol kroz koji nešto kažem.
Tvoje skulpture su jedno od oličenja inovativnosti i svježine u likovnoj umjetnosti u BiH. Iako se oslanjaju na likovnu tradiciju, ipak donose nešto novo i moderno. Da li se umjetnici u BiH rijetko upuštaju u rizik, eksperimentisanje, inovacije ili se to samo tako čini u državi u kojoj je umjetnost posljednja rupa na svirali?
Mislim da moji radovi imaju tendenciju da postanu jaku dobri. Zasada su to još uvijek mali formati, jeftini materijali … međutim intenzivno radim na tome da si otvorim priliku i steknem uslove da oni postanu tehnički daleko bolji, što će ujedno otvoriti vrta i konceptualnom aspektu da se još više razvije i ojača. Volio bih da ne zvučim egoistično ali ne mogu da ne kažem da sam ovom izložbom uradio veliku stvar za jednu malu sredinu kao što je naša. Nevjerovatan broj ljudi koji nisu umjetnici dolazi u galeriju, raspituje se o radu, zanima ih ima li sve to neku priču, dubinu, koji je razlog zbog kojeg ja to stvaram… To još nisam primjećivao na dosadašnjim izložbama uvaženih kolegica i kolega kojih ima daleko kvalitetnijih i boljih od mene. Razlog toga leži upravo u tome što je ovaj stil kojim se ja bavim, uvezan sa pop kulturom veoma blizak ljudima, a i meni pruža da kroz neke jednostavne i ljudima bliske motive progovorim o dubljim i ozbiljnijim temama.
Može li kultura preživjeti bh. distopiju? Je li edukacija najbolji način da se unaprijedi odnos prema kulturi ili je potrebno ulagati u druge oblike poticaja?
Likovna umjetnost je velika strast koja kod onih koji dublje u nju zađu vrlo lako pređe u fanatizam , tako da ona ne bira gdje će se, kada i pod kojim uslovima ispoljavati. Neki umjetnici u Bosni dobiju i po 50 000 km da naprave izložbu, treba i o tome razmisliti. Ja nisam dobio niti za plakat da najavim događaj. Mislim da bi fer raspodjelom novčanih srdstava puno se promjenila situacija.
Galerija Collegium artisticum mi je ustupila prostor i osoblje na raspolaganje i to uvijek pomenem i veoma sam im zahvalan. Ljudi rade posao koji šiba prema naprijed i imaju potencijal da postanu najbolja galerija u ovom dijelu Evrope. Mi nikada nećemo moći biti neki veliki centar umjetnosti jer smo jednostavno brojčano mali ali je provjereno da imamo umjetnike koji talentom i kvalitetom prate sve svjetske centre te ukoliko bi se određeni novac uložio u izvedbu njihovih radova isti bi mogli bez imalo stida da stoje u svakoj Evropskoj i svjetskoj galeriji .
Ljeto je, vrijeme odmora, raspusta i slično. Kada se ne baviš skulpturom, šta voliš da radiš? Šta čitaš? Gledaš? Igraš? I pak nešto četvrto. Koja bi bila tvoja preporuka za fanove pop-kulture?
Ja sam već zagrizao u fanatizam kada je umjetnost u pitanju tako da nažalost sve više odbacujem navedene stvari koje su mi u određenim periodima života bile prioritet. U filmove sam se jako razočarao u periodu korone, jako se osjeti da i ovo što se snimalo bilo je pod velikim uticajem svih nedaća koje su nas snašle , te ne bi ni mogao navesti nešto čime sam bio fasciniran. Kao netko tko je odrastao, pored SF-a, na hororu ne mogu a da ne pomenem svoje iščekivanje kultnog Haloweena i legendarnog Michaela Myersa čiju skulpturu roze boje upravo završavam.
Poruka bi bila da se ne obaziru mnogo što žive u Bosni i što im mnoge stvari nisu toliko pristupačne i dostupne, uvijek je, pogotovo danas moguće pronaći konekciju sa ljudima sličnih interesa. Neka posjete moju izložbu obavezno.
Izložba u Colegium Artisticum je otvorena 15. jula i trajat će do 03. avgusta, a zainteresirani će je moći pogledati od ponedjeljka do petka od 10 do 18 sati. Vjerujem da si sada fokusiran na izložbu, ali eto za kraj prvog gostovanja na E-voluciji, pitanje šta se sprema u Markovoj budućnosti? Imaš li nekih planova, ideja, projekata na kojima već sada radiš?
Ja sa radom nikada nisam ni stajao, dan nakon otvorenja, a i tokom postavljanja ja sam vajao. Završavam jedan manji ciklus skulptura nakon čega će doći do drastičnog iskoraka u mom radu. Posvetit ću se, te mnogo toga uložiti u izradu većih skulptura uz mnogo ozbiljnije materijale. Sa tim ciklusom neću žuriti, ali hoću da imam skulpture sa kojima ću biti u potpunosti zadovoljan i koje ću bez ikakve nesigurnosti nametati galerijama širom svijeta.
About Author
