Marko Gačnik je mladi i talentirani umjetnik iz Sarajeva, koji se bavi različitim oblicima vizualnog izražavanja, od stripa i ilustracije do dizajna i animacije. Njegov stil je prepoznatljiv po bogatstvu detalja, dinamičnosti i maštovitosti, a njegove teme su često inspirirane naučnom fantastikom, cyberpunkom i distopijom.
U ovom intervjuu, Marko nam otkriva svoju strast prema stvaranju svjetova i likova, inspiraciju koju pronalazi u stripovima, i utjecaje koje su na njega imali majstori stripa.
Svojim saradnjama s piscem Sašom Džinom na dizajnu knjiga i stripova, Marko je pokazao svoju raznolikost i spremnost za eksperimentiranje u različitim medijima. Također, razgovaramo o njegovoj suradnji s glazbenikom Billainom na multimedijalnom projektu “Fugitive” te kako muzika utiče na njegov kreativni proces. Marko nam također otkriva svoju umjetničku filozofiju koja uključuje beskompromisno traganje za savršenstvom.
Osim toga, istražujemo kako bh. kultura i povijest utječu na njegov rad i kako se suočava s izazovima i mogućnostima koje mladi umjetnici imaju u BiH.
Uživajte u razgovoru sa ovim kreativnim i svestranim umjetnikom, čiji odgovori nas na poseban način vode kroz njegov svijet vizija i emocija.
Evo za početak želim da čitateljima portala E-volucija kažeš kako i zašto si se odlučio za strip kao posebnu vrstu likovne umjetnosti
Najprije bih rekao da ja nisam primarno strip crtač, iako sam bio fasciniran tim medijem i prije nego sam naučio čitati. Oduvijek sam volio stvarati svijetove i karaktere, a pošto sam daleko vještiji u crtanju nego sa riječima, težio sam da se izražavam vizualno. Papir i olovka su najprije bili bijeg od brutalne stvarnosti rata. I dan danas su bijeg od brutalne stvarnosti, samo sam kroz obrazovanje, rad i promišljanje naučio da to malo pametnije kanališem. Strip je jedna od nuspojava mog izražavanja.
Postoje li određeni umjetnici bilo iz oblasti stripa bilo šire koji su imali poseban utjecaj na tvoj stil i kreativni smjer ? Koji su tvoji omiljeni stripovi i ilustratori? Kako oni utiču na tvoj stil i viziju?
Isprva su to bili razni stripovi koji su štampani u Politikinom Zabavniku. Pretežno frankofonska škola, naročito ekipa autora okupljena oko Metal Hurlant (Heavy Metal) magazina, a prof. dr. te škole za mene je Jean Giraud Moebius. Moebius je čarobnjak, a magija njegovih crteža me i danas drži i inspiriše. Od francuza bih izdvojio i Phillipe Caza, jako podcjenjen strip scenarist i crtač. Volim i kultne mangake poput Katsuhiro Otomoa i Satoshi Kona. Od amerikanaca bih izdvojio Tradd Moorea, frustrira me koliko su mu čiste linije. Teško mi je izabrati omiljeni strip ali Karbon i Silicijum od Mathieu Bableta je najbolji koji sam pročitao u posljednjih par godina. Često se vratim ponovnom čitanju Inkala od Moebiusa i Jodorowskog, Ghost In The Shell od Shirow Masamunea, te Sandmanu od Neil Gaimana.
Do sada si surađivao sa piscem Sašom Džino, prije svega bio si kreator dizajna na koricama njegovih knjiga, a kasnije ste zajedno radili na stripovima za platformu Zemlja Voda Zrak. Nakon toga si radio i na filmu Fugitive sa Billainom. Dakle, riječ je projektima koji imaju i multimedijalni karakter. Kakve izazove i zadovoljstva donosi takva saradnja?
Najveći izazov za svestrane, a nedovoljno disciplinovane kreativce su rokovi, pogotovo kad upadnete u neki novi medij i dinamiku sa saradnicima ili klijentima. Najveće zadovoljstvo mi je kad pogledam neki stariji projekat i ne more me sitne greške i propusti koje vidim u završnoj fazi. Kad si mogu reći “bolje si ti ovo odradio nego što si mislio”. U posljednje vrijeme sve više tako mislim o svom radu, izgleda da napredujem.
Kako su te suradnje utjecale na tvoj rad, kako se prilagođavaš različitim medijima, stilovima, žanrovima?
Nisam baš osoba koja se lako prilagođava. Kad god bih se u potpunosti prilagodio, ostao bih nezadovoljan. To ti je slična dinamika kao u vezama. Srećom, Saša i ja smo prijatelji od prvog dana srednje škole, pa smo se navikli na međusobne mane i tvrdoglavost. Nakon što sam radio dosadne dizajnerske poslove u marketingu, pukao mi je film i uhvatio sam se ponovo crtanja koje sam zapostavio po završetku školovanja na ALU. Familija mi nikako nije oduševljena tom idejom, ali jebeš sigurnost, ne loži me to. To ne gradi jak karakter.
Neki od samostalnih crteža iz te faze ponovnog upoznavanja sa olovkom, tušem i papirom je privuklo Sašinu pažnju, pa smo napravili saradnju na njegovim romanima Električni Okean i U Čarobnjakovim Šeširima, te napravili jedan kratki strip. Bilo je ideja da radimo i neku kolekciju kratkih stripova, ali onda nam je uletila tezga za Front Slobode iz Tuzle, za koje uskoro izlazi naš treći strip. To su priče o raspadu socijalističke industrije i traljavoj tranziciji u kapitalizam, zbog koje sad širom države imamo ekološke probleme, čak i potencijalne ekološke bombe poput HAK-a Tuzli.
Što se tiče Fugitive-a, Billain i ja smo prvo sarađivali na dizajnu za njegovo EP izdanje Extraction. Adis je najodvažniji kreativac kojeg sam upoznao, to se prvenstveno čuje u njegovoj muzici. Fugitive je počeo kao ideja za sedmominutni spot za traku Reincarnation (Lands Unbreached LP), Adis je preko neta stupio u kontakt sa fantastičnim tajvanskim animatorom i ilustratorom Cheng Weizhi-jem. Pošto Cheng nije dovoljno fluentan u engleskom jeziku, a Adis još manje u mandarin kineskom, ja sam dobio ulogu storyboard artista. Odradio sam i neke vizuale koji se pojavljuju u filmu, kao i promotivne materijale za isti. Začudo nisam bio anksiozan da po prvi put radim ovaj tip posla, volim filmove, naročito obožavam naučnu fantastiku, a storyboarding je u jednu ruku poput pravljenja stripa prilagođenog filmskom formatu. Iz 7 minuta se priča odjednom pretvorila u film od 35 minuta, na kojem se radilo skoro tri godine. Jako nekonvencionalan i spontan pristup, nekad ne vjerujem da smo sve uspjeli sklopiti u jednu koherentnu cjelinu. Film je stvorio naš Fugitive tim, pravu porodicu koju smo skupa izgradili. Mnogo smo zauzeta familija, naše prvo dijete je zasad osvojilo 27 nagrada na raznim internacionalnim filmskim festivalima, ali kuhamo svašta u budućnosti. Sve u svoje vrijeme.
Veliki značaj u tvom životu ima i muzika. Na koji način ona utiče na tebe kao likovnog umjetnika, ali i na teme, stilove…?
Muzika je ovog osobenjaka definitivno učinila društvenijom osobom. Bubanj je bio prirodan izbor za izbacivanje tinejdžerskog bijesa, a metal najbolji žanr za kanalisanje tog bijesa. Imam opsesiju sa ritmom, bilo u vizualnim ili zvučnim patternima. I jedno i drugo te može baciti u trans, meditaciju, vantjelesno iskustvo. Sviranje je uticalo na ritam svih linija i tačaka vidljivih u mojim ilustracijama.
Saša i ja smo bili neskromno rečeno najbolja ritam sekcija naše male bh. metal scene, svirali smo u par bendova skupa, ali sa vremenom smo obojica otišli u drugom pravcu, Saša se posvetio isključivo pisanju, a ja sam upao u dva benda sa kojim sam odradio par turneja, od Bugarske do Njemačke. U jednom periodu sam se zasitio pasivne dinamike koja se često javi kad imaš bend, jer svako ima svoje obaveze i prioritete u životu, a metalisanje nikad nije bilo pametan životni izbor, tako da sam se vratio u dizajn i ilustraciju. Mada nikad nisam odustao od sviranja, samo to trenutno ide sporadično. Imam neke planove osposobljavanja svog studija za snimanje bubnjeva. Zasitio sam se sviranja za metalsku publiku. Ali istovremeno fali mi i da zasviram pred nekom novom publikom, loži me ideja da sviram drum&bass uživo, zadnjih par godina sam si zadao taj izazov da postanem prava živa ritam mašina. Živi bili pa vidjeli.
Kako izgleda tvoj proces rada na stripu ili ilustraciji?
Dosta je konvencionalan. Brainstorming, bacanje ideja na papir u vidu skica, refinisanje najbolje ideje prije nego je prebacim na puni format. Olovka, tuš, skeniranje, digitalna obrada i kolorisanje u Photoshopu. Obavezna glasna muzika tokom rada.
Koje su teme koje bi u budućnosti volio istraživati ili raditi kao umjetnik?
Uvijek budućnost. U posljednje vrijeme dosta istražujem psihologiju. Sve što čini ličnost. Možda se iz toga izrodi i nekih prizora sadašnjih stanja ili nešto drugačijih vizija budućnosti.
Kako bi opisao vlastitu umjetničku filozofiju i viziju?
Ogromna opsesija detaljima i težnja za perfekcionizmom na svoju, a ponekad i tuđu štetu. Beskompromisno pretjerivanje sa ciljem da nikoga ne ostavim ravnodušnim.
Kako se tvoje bh. porijeklo i kultura odražavaju u tvom radu? Da li inspiraciju pronalaziš u lokalnoj istoriji, tradiciji ili pejzažima?
Ja sam internacionalni čovjek, a ne trebaju mi neki nametnuti pritisci davno mrtvih ljudi u vidu tradicije. Za mene pretjerano bavljenje prošlošću samo vodi ka depresiji, više sam za neku zdravu dozu anksioznosti. Zato budućnost.
Kakav je tvoj stav povodom položaja i razvoja stripa i ilustracije u BiH? Koji su problemi i mogućnosti za mlade umjetnike?
Teško da imamo neku strip scenu ovdje kad uporedimo sa regionom, ali imamo par vrhunskih stripadžija. Ne bih baš sebe tu uvrstio da budem potpuno iskren, strip je tek djelić mog kreativnog izraživanja. U taj medij se ne ulazi u potpunosti ako nisi voljan da živiš za strip i da jedeš hljeb sa sedam mnogo tvrdih kora. A nešto mi se ostaje sa čitavim svim zubima u ustima koliko god je to moguće. Problem stripa je što sve više postaje nieche medij, a trenutno prvenstveno prolazi manga zbog ogromne popularnosti animea. Ko zna, možda ćemo uskoro vidjeti i prve uspješne mlade bh. mangake.
I najvažnije pitanje vezano za prethodno, na koji način ti možeš doprinijeti ili doprinosiš ovom položaju?
Moji angažmani na stripovima su dosad uglavnom bili aktivistički, dizanje svijesti o nekim tinjajućim problemima u društvu. Najiskrenije još ne znam koliko sam doprinio time. Više su te teme doprinijele meni, da se bavim malo više sadašnjim problemima, da mi promišljanje nije uvijek zakucano u budućnost.
Koju ulogu javni prostor ima u umjetnosti? Kako umjetnost, u ovom slučaju strip i likovna umjetnost mogu transformirati naše društvo?
Trebalo bi da naša kreativna scena okuplja onih 3% ljudi koji razmišljaju (drugačije). Teško da će tako mala skupina ljudi napraviti drastičnu promjenu, ali barem jedni drugima možemo učiniti sivilo svakodnevnice šarenijim.
Jednom prilikom smo pričali o utjecaju AI na likovnu umjetnost. Hajde da malo proširimo tu temu na utjecaj digitalnih alatki na likovnu umjetnost. Je li budućnost likovne umjetnosti u digitalnom ili nekom hibridnom obliku? Koji je tvoj stav povodom ove teme? Koje su prednosti, izazovi ili mane koje tehnologije donose u svijet umjetnosti?
Mislim da kreativno izražavanje ne treba biti limitirano tehnologijom. Tehnologija je samo tehnika, a tehnika treba biti podložna ideji. Naivno optimistično vjerujem da će u budućnosti biti mjesta i za ulje na platnu i mramorne skupture, kao i za slaganje piksela i tehnološke inovacije. Inače ne volim riječ umjetnost, mislim da nema ništa umjetno u ljudskom izražavanju. Umjetnost je ono što AI proizvodi.
Da li trenutno radiš na nekom novom projektu? Šta budućnost donosi za Marka Gačnika?
Uskoro izlazi novi strip sa Sašom Džinom za Front Slobode, Fugitive tim lagano kuha nešto novo, nemam slobodu da pričam šta sve spremamo, ali neće vas ostaviti ravnodušnim… Trenutno se najviše bavim usavršavanjem i jačanjem svog doživotnog projekta – Markom Gačnikom.
About Author
