Izvor: TimeOut
Od knjižnih klubova do foruma, rasprava za stolom do online zajednica, dijeljenje onoga što se nalazi na našim popisima za čitanje već dugo čini ono što je uglavnom usamljena aktivnost u zajedničkom zadovoljstvu. Nosimo svoje književne ukuse kao znakove časti, duboko se uranjajući u značajne razgovore o radnji i namjeri, uspoređujući bilješke i proširujući svoje razumijevanje u procesu.
No, kao i sa svime što navodno osvjetljava razinu intelekta, također to koristimo za prosuđivanje. Pogotovo, čini se, kad je riječ o tome koliko brzo možemo pročitati knjigu. Nigdje to nije istinitije nego na društvenim medijima.
Književni trendovi na društvenim mrežama doživjeli su ogromni bum tokom pandemije u zajednicama na TikToku i Instagramu (#BookTok i #Bookstagram). Ovaj trend je isprva poticao brojne čitatelje da čitaju naslove i izvan njihove liste čitanja, da otkrivaju i dijele neke nove knjige. Taj trend ponudio je digitalni dom knjigoljupcima. S vremenom mnogi su svoje čitanje razvijali, pa su stranice postajale uticajne, a uticaji su postajali biznisi.
No, onda su došli izazovi. Jer s porastom sadržaja o knjigama došao je i sve jači osjećaj konkurencije. Od mjesečnih popisa za čitanje do praćenja broja pročitanih knjiga u godini, sadržaj o knjigama donio je neizbježan pritisak usporedbe i izvedbe koji leži u osnovi toliko naših digitalnih prostora. Kao novogodišnji odlasci u teretanu, ali za knjige, svaki mjesec sada je označen na “BookToku” novim ciljevima i brojkama knjiga koje bi trebali pokušati konzumirati.
Pozivajući se na trend online književne zajednice u kojem se pretjeruje koliko je naslova netko pročitao, književnica s Bookstagrama Hena Bryan (@henajbryan) rekla je: “Cijela ta priča ‘pročitala sam 300 knjiga ove godine’ malo je pretenciozna [po mom mišljenju] jer te objave nikada ne prate ‘ovo su moji favoriti’.”
Habiba (@habkat), književna blogerica i novinarka, s druge strane, primijetila je da online književne zajednice mogu stvarati nerealna očekivanja, čak i za one koji čitaju cijeli život. Rekla mi je: “Nisam osjećala pritisak da čitam samo zato što je to tako bilo sve dok nisam pristupila BookToku. Kad sam saznala da ljudi čitaju 100 knjiga godišnje, bila sam iznenađena jer je najviše što sam ikad pročitala u godini bilo 35. Međutim, uvijek se podsjećam da čitanje nije natjecanje.”
U studiji “vidljive zauzetosti”, odnosno ideji da naše kulturne ideje potiču nas na samodiscipliniranje, upravljanje i maksimizaciju slobodnog vremena, sociologinja Michelle Shir-Wise otkrila je da upravljanje vremenom i njegovo maksimiziranje može postati doživotna izvedba produktivnosti, gdje “ne predstavljati sebe kao [zaposlenog] može se protumačiti kao dokaz nesposobnog i nevrijednog sebe”. Točno tako su ciljevi i zadaci utjecali na moj odnos prema čitanju knjiga. Kad nisam čitao, osjećao sam se krivim, a kad sam čitao, osjećao sam se prisiljenim žuriti na sljedeće.
Kad neprestano konzumirate sadržaj u online zajednicama koje ne samo da neprestano kupuju knjige, nego ih čitaju i s ogromnom brzinom, neminovno ćete osjećati pritisak da ostanete u koraku. Umjesto da čitamo ono što želimo kad to želimo, književni ciljevi i praćenje našeg čitanja stvaraju novi osjećaj FOMO za knjige (FOMO: fear of missing out, strah od propuštanja).
Kolektivno, polako shvaćamo da odmor može biti proaktivan, podizan i obogatljiv. Od kampanje za četverodnevni radni tjedan u Velikoj Britaniji, koja je prošle godine dovela do prelaska 61 tvrtke na taj model, do pojave fenomena poput “quiet quitting”, jasno je da za mnoge od nas posao više nije naša najvažnija prioritet. S porastom stope izgaranja u proteklih pet godina, spor način života više nije ništa neobično, već je to individualni lijek protiv opasnosti kapitalizma 21. stoljeća.
Treba osjetiti radost čitanja polako u brzom svijetu koji nudi malo predaha. Možete to čak nazvati činom antikapitalističkog otpora. Vraćanje čitanja kao sporog i opuštajućeg aktiviteta, gdje si dopuštate da se oslobodite ograničenja vremena, omogućit će vam da ponovno zavolite čitanje.
Ispitivanje naših odnosa prema osobnim ciljevima može nas osnažiti da se zapitamo jesu li stvarno za nas ili jednostavno služe svrsi zadovoljavanja drugih u digitalnoj kulturi gdje naša legitimnost ovisi o vanjskom priznanju i pohvalama.
Izvor: inews.co.uk
Prijevod: E-volucija.com
About Author
