Prošlo je nešto više od dvije godine kako je MCU sa filmom Avengers: Endgame zaokružio priču, jednu veliku epsku sagu koja je trajala više od deset godina tokom koje su snimljena 23 filma. Nakon toga, najavljeni su novi projekti, novi karakteri, novi počeci koji će MCU odvesti na neki naredni nivo. Zbog pandemije smo bili spriječeni da pogledamo nove filmske spektakle, tako da smo nakon Endgamea imali samo Spider-man: Far from home te Black Widow. Nijedan od ovih filmova ne predstavlja početak nove faze, epohe, sage u MCU.
Zato smo, na radost svih fanova, mogli uživati u čak tri Marvelove serije, novi format u koji su Feige i ekipa zaplovili. Prvo smo gledali Vandavision, pa su uslijedili Falcon and Winter Soldier, te je, za sada, serijski program zaokružio Loki. Međutim, iako smo se radovali serijama, jer to automatski znači da možemo duže uživati u omiljenim likovima, nijedna od ove tri serije nije prošla bez većih ili manjih zamjerki.
Mana koja postaje ozbiljan problem
Dvije od tri serija koje su do sada izašle imaju velikih strukturalnih problema, koji variraju od načina razvoja likova, neprijatelja, etike itd. Loki je, s druge strane, jedini uspio da gledateljima ponudi kaptivirajući narativ koji donosi nešto drugačije, svježije, zanimljivije. Estetika u seriji Loki neodoljivo podsjeća na ’80. godine, samo uz bolje efekte svemirskih i stranih predjela. Osim toga, uvela je nešto novo u MCU. Ljude koji nadgledaju i kontroliraju vremensku liniju. Uz zanimljivog Lokija, te još nekoliko pratećih likova, šaroliku scenografiju i, po prvi put u MCU, upečatljivu muzičku podlogu, Loki je zaista gledateljima dao mnogo toga u čemu mogu uživati. Bilo je takvih stvari i u prethodne dvije serije, ali jako malo, a i tada diskutabilno. Mislim da se o prve dvije epizode VandaVision još uvijek lome koplja.
Međutim, sve tri serije, pa čak i filmovi koji su izašli nakon Endgamea, boluju od jedne mane koja postaje ozbiljan problem u MCU. Nemaju kraj. Odnosno nemaju jasno definisan kraj. Kraj koji stavlja tačku na taj narativ. Nemaju zaokruženu kompoziciju. I mislim da se to najviše primijeti u Lokiju.
Unazad nekoliko godina, MCU projekti izgledaju poput epizoda jedne duge serije. Svaki novi film je samo još jedna epizoda čiji je epilog Infinity War, odnosno Endgame. To u početku nije bio slučaj. Iron-man filmovi, Captain America: Winter Soldier, Thor, postavljali su Marvelov filmski univerzum, ali su istovremeno završavali svoje priče postavljene u tim okvirima. Danas toga nema. Loki je završio kao da će sljedeće sedmice izaći nova epizoda. Cliffhangeri su postali osnovnom elementarnom jedinicom u Marvelu. Čitava gradnja narativa, podizanje napetosti, razvoj likova – sve vodi samo do cliffhangera. I stvarno je iritantno.
Nove faze
Do kraja ove godine nas očekuje nekoliko filmova od kojih će dva uvesti nove karaktere u MCU: Shang-Chi i Eternals. Iskreno se nadam da će oba filma, uz Spider-Mana i Dr. Strange, biti kompletirani narativi koji će zatvoriti do sada otvorene priče (kao ona u VandaVision), svoje originalne priče, te istovremeno postaviti temelje za budućnost MCU-a bez otvorenih krajeva i antiklimaktičnih krajeva.
Ukoliko MCU nastavi s ovom praksom epizodnih krajeva, cliffhangera i traljavog završavanja, izgubit će naklonost brojnih fanova. Tržište superheroja je svakako postalo pretrpano, mnogi već gube interes, mnogi su ga već izgubili nakon posljednjih problematičnih projekata, a mnogi će ga izgubiti u hodu. Gubitak interesa je normalan proces u franšizama kao što je MCU. Na njima je da ga zadržavaju i razvijaju dalje. Ali način na koji rade nije dobar.
Najgore u svemu tome je što već unaprijed mogu pretpostaviti da će od iste boljke bolovati Hawkeye i She-Hulk. Iskreno se nadam da ću biti u krivu.