Kažu da se svijet malo po malo vraća u normalu. To znači u gužvu, hitanje i ludilo. Čak i u relativno malim gradovima, dok tamo, dok ovamo, prošao je dan, već su noćni sati koji nas polako pozivaju u krevet. Ono malo slobodnog vremena provodi se pod dekom, uz čaj ili supu, dok jesenji mraz svira idiličnu melodiju što zaziva zimu. Pomalo romantičarski, zar ne? Šta na toj slici još fali? Pa knjiga. To ludo, grozničavo i užurbano vrijeme vam možda oduzima previše vremena da bi se posvetili knjigama od po 500-600 stranica. Zato postoje klasični i kvalitetni naslovi od po nekoliko desetina stranica koji će vam dati sasvim dovoljnu količinu književno-umjetničke kvalitete, interpretativno-filozofske slojevitosti, te zabavnog čitateljskog iskustva.
Prema tome, sljedeća lista knjiga donosi preporuke knjiga za ljude u žurbi. No, to ne znači da je i oni zagriženi knjigoljupci trebaju preskočiti. Svaki od naslova u nastavku zauzima bitno mjesto u historiji svjetske književnosti.
Vjerovatno nema mnogo ljudi koji nisu pročitali Kafkinu Metamorfozu ili Kamijevog Stranca. Male knjižice velikog značaja. Pa čak i ako jeste, nije na odmet da ih se podsjetite s vremena na vrijeme. Tu listu sačinjavaju i Starac i more, Sidartha, Životinjska farma, Fahrenheit 451, i mnogi drugi. Ali hajde da vidimo neke naslove koji se ne nalaze uvijek na ovakvim listama.
Astrofizika za ljude u žurbi – Neil deGrasse Tyson
Ova lista ne bi imala smisla bez ove knjige. Njen naslov je doslovno opis iste. Uglavnom, popularni naučnik Neil deGrasse Tyson donosi sasavim kratku knjigu o astrofizici u kojoj ćete saznati sve od nastanka kosmosa do danas. Velika preporuka za one naučne entuzijaste koji se ne snalaze sa jednačinama i matematikom. U pitanju je jedan teoretski pregled astrofizike koji bi svaka osoba u današnje doba na planeti morala znati.
The World is Full of Monsters – Jeff Vandermeer
Knjigolista ne bi bila potpuna bez Vandermeera. Vjerovatno jedan od književno najtalentiranijih pisaca u posljednjih deset godina. Izbor žanra je ono što mnoge odbija od njega, ali upotreba naučne fantastike i fantazije u Vandermeerovim djelima je subverzionirano i ogrnuto začudnim. Ono što Vandermeera čini vrhunskim piscem jeste njegov prozni stil i blistava metaforničnost. U slučaju ove knjižice od njenih 50 stranica otprilike, Vandermeer je napisao jednu vrhunsku priču koja radi na više interpretativnih nivoa, a pri tome je svojevrsna vježba kreativnog pisanja duboko uronjena u metafore, personifikacije, poređenja i analogije. Sasvim neobično iskustvo čitanja. Nažalost, Vandermeer se ne prevodi kod nas, tako da i ovaj naslov, kao i mnoge druge, možete pročitati samo na engleskom.
Mi – Jevgenij Zamjatin
Ruski pisac Zamjatin svoju je distopijsku priču napisao još 1921. godine, te je ona bila ona iskra koja je inspirisala mnoge autore s ove liste uključujući baš Orwella, Aldousa Huxleya, Kurta Vonneguta i Ursulu Le Guin. Mi prikazuje svijet u kojem ljudi harmonično i komforno žive unutar totalitarnog sistema. Roman se odvija u budućnosti, nakon dvjestogodišnjeg rata koji je izbrisao skoro cjelokupnu civilizaciju. Ljudi su imenovani rednim brojevima, a svi žive sigurno zaštićeni unutar ogromnog Zelenog zida.
Satori u Parizu – Jack Kerouac
Ovaj roman je rezultat autorovog putovanja u proljeće 1965. godine u Francusku kojeg je preduzeo s namerom da istraži svoje porijeklo. Planirao je da posjeti Bretanju, Kornval, Amsterdam i Njemačku. Međutim, već nakon nedjelju dana pijančenja i bludničenja u Parizu, potrošio je svu svoju ušteđevinu i morao je da se vrati na Floridu. Po povratku je, budući da mu je prijatelj i drug u piću bio odsutan, sedam uzastopnih dana i noći proveo prisjećajući se i bilježeći svoju priču. Proizvod toga je ovaj kratki i sjajan roman.
Glad – Knut Hamsun
Na internetu sam pronašao da je Thomas Mann za Knuta rekao da je potomak Dostojevskog i Nichea, a Bukowski ga je proglasio najvećim piscem koji je ikada živio. Prije nego što je postao nobelovac za književnost, Hamsun je imao teške književne početke. U tom pogledu se i roman Glad može posmatrati kao autobiografskim romanom, a pogotovo s činjenicom da je imao velikih problema da uopšte pronađe izdavača voljnog da ga objavi. Glad je portret pisca u mladosti i svakako djelo koje morate pročitati.
Hiljadu ždralova – Yasunari Kawabata
Remek djelo prvog japanskog nobelovca za književnost. U ovom, istovremeno i klasičnom i savršeno modernom djelu, Yasunari Kawabata (1899-1972), jedan od najznačajnijih japanskih pisaca XX vijeka, prikazuje stabilnost i krhkost ljudskih osjećanja u poređenju sa bezvremenom trajnošću starinskih umjetnosti. Čajna ceremonija, aranžiranje cvijeća, uređivanje vrtova i umjetnost stvaranja lijepog porcelana, stoje u pozadini ovog romana kao simbol vječnog i bezvremenog u ljudskom stvaralaštvu. Ljudska osjećanja su trenutačna, krhka, promjenljiva i prolazna.
Nevidljivi gradovi – Italo Calvino
Knjiga Nevidljivi gradovi je niz pripovijesti koje Marco Polo priča Kublaj Kanu. Nema prepoznatljivih gradova. Sve su to izmišljeni gradovi; svaki nazvan po imenu neke žene. Kako se fantastični elementi smjenjuju, Calvinov eksperiment postaje sve jasniji. Ne piše on o gradovima na način na koji oni zaista postoje u našem realnom svijetu, već ukazuje na činjenicu da to nisu prostori ograničeni betonom i hladnim bezličnim zidinama, kako nam se ponekad čini, već urbane oaze satkane nepreglednim nizanjem ideja. Svaki od pedeset i pet opisanih gradova otelovljuje misaoni eksperiment čija bi pouka mogla da bude da svako posjeduje odgovor na sopstvena pitanja i da se sam može izbaviti iz zamke u kojoj je zatočen, bila ona misaone ili urbane prirode. Marco Polo žarko želi da otkrije skrivene razloge koji dovode ljude da zajedno žive u gradovima, gradovima koji su stjecište brojnih stvari: sjećanja, želja, znakova, jezika.
Bio sam samo broj – Roberto Rikardi
Ovo je priča Alberta Seda, kojem tetovaža iz Aušvica nije poništila ličnost, koga je Roberto Rikardi upoznao i pomogao mu da progovori. Alberto je preživio razne selekcije: glad, torturu, zimu, marševe smrti. Takođe je za parče hljeba učestvovao u bokserskim mečevima koje su svake nedjelje organizovali SS-ovci iz čiste zabave. Nakon što je izbjegao bombardovanje, pušten je iz logora Dora u aprilu 1945. godine. Po povratku u Rim, prošao je jedan period prilagođavanja normalnom životu i počeo se baviti trgovinom metala, a potom se i oženio. Ima tri ćerke, sedam unučadi i troje praunučadi. Ovo je autorov književni prvijenac i vjerovatno jedan od najbitnijih romana u posljednje vrijeme, koji će Rikardija učiniti jednim od velikih pisaca historije.
Michael Kohlhaas – Heinrich von Kleist
Za pripovijest Heinricha von Kleista Michael Kohlhaas doista možemo reći da je jedno od najpoznatijih, a time i jedno od najdetaljnije analiziranih djela njemačkog romantizma. Od prvog fragmentarnog objavljivanja 1808., a posebno nakon objavljivanja potpunog teksta 1810. godine u zbirci Gesammelte Erzählungen, ova pripovijest o istoimenom trgovcu konjima i njegovoj potrazi za pravdom privlačila je pažnju, kako čitatelja tako i književne kritike. Zbog svog sadržaja posebno je bila podložna raznim političkim tumačenjima pa se tako i njena recepcija uvelike temeljila na suvremenoj političkoj klimi, a tekst se često tumačio u odnosu s dominantnim ideologijama. Izvan književno-kritičkih djela recepciju ove pripovijesti ipak najlakše možemo pratiti proučavajući pokušaje prijenosa u druge medije, kao što su film ili televizija, kojih je bilo nekoliko u prošlom i ovom stoljeću.
Novela o snu – Arthur Schnitzler
Novela o snu je knjiga prema čijim je motivima Stanley Kubrick kreirao svoj posljednji film, koji je izašao nakon njegove smrti, Eyes Wide Shut. Kada je 1926. prvi put objavljena, Novela o snu, tajanstvena, mračna, te psihološki zacijelo najslojevitija pripovijetka bečkog liječnika i pisca Arthura Schnitzlera (1862-1931), izazvala je sablazan u salonima i kuloarima dunavske metropole. Beskompromisan opis moralnih razdora i duševnih provalija jednog inače posve “normalnog”, socijalno etabliranog i situiranog bračnog para, čije su se polovice, svaka za sebe, drznule da u nestvarnom okrilju noći dosadnu sigurnost europske ćudoredne svakodnevice zamijene opasnom nepredvidljivošću intimnih ispovijedi i autorefleksija, skrovitih seksualnih maštarija i zabranjenih snova, uzburkala je duhove suvremenika daleko jače od bilo kojeg ranijeg Schnitzlerova književnog ili dramskog ostvarenja. Fatalne “noćne ispovijedi” bečkog liječnika Fridolina i njegove supruge Albertine, pretvaraju se u sudbinski ispit njihova braka, koji se u zoru ne raspada, već temelj svog opstanka pronalazi u spoznaji da “stvarnost jedne noći, pa čak i čitava ljudskog života, ujedno ne označava i njegovu najintimniju istinu”.