Izvor: facebook.com
Svjetovi u prozi Saše Džine, barem kada pričamo o onima u njegovim romanima, svojevrsni su prikaz teorije o paralelnim univerzumima. Radnja je ukorijenjena u sarajevskom okruženju iz kojeg potiče i sam autor, uz određeni fantastični otklon od pojavne stvarnosti koji je upravo taj dinamički motor što nam daje sliku drugog, neobičnog ili bizarnog, nečeg iz drugog kosmosa. Novi roman U Čarobnjakovim šeširima autorov je do sada najambiciozniji i najmaštovitiji prozni pokušaj.
Prije svega, već od prvih stranica, primijetit ćemo njegovo sazrijevanje kao pisca i pomjeranje od naracije iz prvog lica. Zauzimajući poziciju sveznajućeg naratora, Džino čitatelje odvlači na životna putovanja nekoliko distinktivnih karaktera. Dok smo u njegovim ranijim radovima radnju pratili iz samo jedne tačke gledišta, sada je pratimo iz minimalno pet. Zato i imamo korjenito obimno djelo koje će vas usisati poput crne rupe, te ga nećete ispustiti iz svojih ruku dok ne pročitate i posljednju rečenicu.
Roman U Čarobnjakovim šeširima počinje polako, uzimajući prostor da nas uvede u univerzum likova u kojem žive i njihove živote. Skoro kao što Umberto Eco uzme prvih stotinjak stranica romana objašnjavajući historijski kontekst, tako i Džino kroz egzistencijalne prilike njegovih likova slika sliku svijeta. Na tim stranicama upoznat ćemo naše protagoniste Mustafu, Nedžlu, Ašidu, Bilala i Pahulju. U ovom slučaju autor je poglavlja romana podijelio po uzoru na popularnog G.R.R. Martina. Jedno poglavlje prati doživljaje jednog lika, te je naslovljeno njegovim imenom. Nerijetko se oni prepliću, no u osnovi nam pričaju priču sa tačke gledišta lika iz naslova. Ipak pravi spisateljski talent se često ogleda umijećem upotrebe dijaloške forme, odnosno distinkcije glasova koji govore. Nije rijetkost da kod mnogih autora likovi govore isto onako kako govori narator ili sam autor, što u određenoj mjeri, ako je pravilno iskorišteno, može biti bitan element za analizu romana. Dijalošku raznolikost je, s druge strane, relativno teško postići, ali kada je riječ o likovima iz romana U Čarobnjakovim šeširima, ona teče lako poput rijeke, a razlika je očigledna ispod svakog navodnika. Uspjeh u govornoj i karakternoj distinkciji likova vjerovatno leži u formi koju je autor izabrao, polaganim i detaljnim razvojem likova i građenjem napetosti oko njih, zbog čega je sami zaplet i vrhunac djela lagano pratiti i percipirati.
Međutim, narativni tokovi romana se, vođeni kosmičkim zakonima, nevjerovatno račvaju i prepliću. Blistavim pripovijedanjem autor uspijeva na istu skalu postaviti mikro- i makrokosmos. Kako radnja odmiče tako se otvaraju i nove filozofske teme: od paralelnih univerzuma do borbe između praznine i stvarnosti. Ako sam prethodna dva romana kritikovao zbog nedovoljnog istraživanja naučno-fantastičnih tema, ovaj nam daje puni upliv u ono što U Čarobnjakovim šeširima čini i naučno-fantastičnim magičnim i duhovito-bizarnim.
U svojoj osnovi roman leži na liniji razvoja koju je ukorijenio H.P Lovecraft početkom 20. stoljeća – nazvan kao kosmički horor. Ali, dok je potonji pisao priče koje su prenaglašavale atmosferski doživljaj iznoseći filozofsku misao da Um (čovjekov um) nije najjača sila u univerzumu, Džino donosi priču natopljenu egzistencijalizmom postavljenim naspram kosmičkih zakona, prije svega vremena. Iako možda nigdje nije eksplicitno naglašeno, njegov kosmički horor je prikazan upravo u toj prolaznosti vremena koje sa sobom donosi i odnosi brojne svjetove, kao i živote. Obični čovjekov život je samo sitni pramen kose na nepreglednoj livadi stvarnosti. Pri tome, ovo je samo jedan segment, jedna tema, iz romana U Čarobnjakovim šeširima. Čitatelji će u njemu pronaći još puno toga vrijednog za analizu i interpretaciju. Štaviše, sam naslov dolazi kao jedna teza koju možemo interpretirati kroz teološke i filozofske okvire. Autor je, izvodeći sve teme koje sam uspio pronaći, uspio ostati izvan ideološkog okvira, ne govoreći vam o pravičnosti ovih ili onih aspekata romana. Impresivna je činjenica, što se veoma rijetko viđa u savremenoj naučnoj fantastici, upravo količina uspješno kreiranog metafizičkog svijeta, odnosa nauke i religije, odnosa filozofije i religije, odnosa pojavne stvarnosti i fantastičnog, bez ideološkog diskursa.
Kada je riječ o romanima Saše Džine, likovna umjetnost je, također, njihov neizostavni element. Koristeći se umijećem slikara Marka Gačnika, od same naslovne stranice do ilustracija unutar romana, Džino nam donosi jednu inovativnost i svježinu kojom se ne može pohvaliti barem 90% djela iz žanra. Ilustracije u romanu, osim što nam pokazuju još jedan bh. talent, originalno i stilski unikatno vizualiziraju autorov svijet, te su bitan element Džinine estetike.
Da je U Čarobnjakovim šeširima izdan negdje na Zapadu na engleskom jeziku, Džino bi vjerovatno već sada pred sobom imao tri ponuđena ugovora iz Netflixa, Amazona i HBO-a za serijsku ekranizaciju djela. Da, roman je do te mjere raznovrsan i višeslojan da bi morao dobiti barem jednu ili dvije sezone serije kako bi pokrio sve događaje. A poznajući kako filmska industrija funkcionira, iz njega bi sigurno proizašle dvije-tri spinoff serije. S obzirom da je ovo bh. naučno-fantastično-magični roman, naša “intelektualna književna scena” neće ga ocijeniti vrijednim čitanja. Što je, iskreno, na njihovu štetu. Čitanjem jednog ovakvog romana kao što je U Čarobnjakovim šeširima, vi kao čitatelji ne obogaćujete samo svoju listu pročitanih naslova, nego obogaćujete i svoju percepciju, svoj čitalački horizont očekivanja, svoj filozofski i naučni pogled, sebe kao čovjeka od krvi i mesa, ali i sebe kao duhovno biće.
Drugim riječima, U Čarobnjakovim šeširima nije sezonski roman. Štaviše nije ni roman samo jedne generacije. U Čarovnjakovim šeširima je djelo kosmičkih razmjera. Lektira u jednom univerzumu, bestseller u drugom, historija kosmosa u trećem, ali kvalitetno djelo u svakom od njih, uključujući i ovaj naš mali bosanskohercegovački univerzum.
About Author
