Memorijski kristal drži Guinnessov svjetski rekord za najtrajniji digitalni medij za pohranu. Izvor: Sveučilište Southampton
Istraživači su pohranili čitav ljudski genom na “5D memorijski kristal” za slučaj da naša vrsta bude prisiljena vratiti se s ruba izumiranja. No, čak i ako taj plan na kraju ne uspije, uređaj je teoretski sposoban pružiti naš genetski kod nekoj budućoj, osjetilnoj trećoj strani, čak i ako im bude trebalo milijardama godina da ga pronađu.
Već više od decenije, kristal je zlatni standard za najizdržljiviji medij za pohranu podataka. Konkretno, riječ je o nanostrukturiranom staklenom disku koji je 2014. godine razvila grupa istraživača predvođena profesorom optoelektronike Peterom Kazanskyjem sa Univerziteta u Southamptonu.
TRI MILIJARDE ZNAKOVA
Kristal kapaciteta 360 terabajta ostat će stabilan na sobnoj temperaturi 300 kvintiliona godina—a taj vijek trajanja pada na “samo” 13,8 milijardi godina (tj. trenutnu starost svemira) ako se zagrije na 190 stepeni Celzijusa. Dodamo li na to sposobnost da preživi ekstremnije temperature, direktne udarce do 10 tona po kvadratnom centimetru, kao i dugotrajnu izloženost kozmičkom zračenju, postaje jasno zašto je i dalje Guinnessov svjetski rekorder za najizdržljiviji digitalni medij za pohranu. S obzirom na sve veću zabrinutost zbog današnjeg često nepouzdanog digitalnog okruženja, ovaj kristal postaje jedan od glavnih izbora za sigurno arhiviranje elektronskih podataka.
Znajući to, Kazanskyjev tim je nedavno počeo s kodiranjem ljudskog genoma, koji se sastoji od tri milijarde znakova, u jedan od njihovih memorijskih kristala veličine novčića. Prema profilu univerziteta, Kazansky i njegove kolege koristili su ultrabrze lasere za urezivanje DNK koda u praznine unutar diska od silikata široke samo 20 nanometara. Dok većina tradicionalnih alata za pohranu podataka (poput papira i magnetskih traka) koristi dvije dimenzije, istraživači su u kristalu koristili dvije optičke dimenzije i tri prostorne koordinate kako bi pisali kroz materijal, što su tehnički nazvali “5D”.
VOYAGER KAO INSPIRACIJA
Inspiraciju su crpili iz zlatnih ploča s Voyager misije, pa disk također sadrži vizuelni ključ koji objašnjava kako ga koristiti. Tu su i ilustracije muškarca i žene, univerzalni elementi vodika, kisika, ugljika i dušika, molekularna struktura DNK, te druge potencijalno neophodne informacije potrebne za sintetičko stvaranje osobe, prenosi popsci.com.
Što se tiče ove mogućnosti, Kazanskyjev tim je svjestan da trenutna tehnologija nije dovoljno napredna da bi postigla ono za što je njihov disk namijenjen. Ipak, postignuća u sintetičkoj biologiji, kao što je stvaranje sintetičkih bakterija 2010. godine, ukazuju na budućnost u kojoj će vještački stvoreni ljudi, kao i biljke i životinje, biti mogući.
NADAMO SE DA NEĆE BITI POTREBE ZA KORIŠTENJEM
“Znamo iz rada drugih da se genetski materijal jednostavnih organizama može sintetizirati i koristiti u postojećoj ćeliji kako bi se u laboratoriju stvorio održiv živi primjerak”, rekao je Kazansky u izjavi. “5D memorijski kristal otvara mogućnosti za druge istraživače da izgrade vječni arhiv genetskih informacija iz kojih bi složeni organizmi poput biljaka i životinja mogli biti obnovljeni, ukoliko nauka to u budućnosti omogući.”
Za sada, ljudski genom kodiran na “5D memorijskom kristalu” čuva se u arhivu Memory of Mankind, vremenskoj kapsuli smještenoj u najstarijem svjetskom rudniku soli u Hallstattu, Austrija. Ako sve bude išlo po planu, tamo će ostati do potencijalne potrebe za njegovim korištenjem—nadamo se, nikada.
About Author
