Izvor: paintinginspired.blogspot.com
Matematika je univerzalni jezik obrazaca. Jednačine artikuliraju odnose. One govore s nepristupačnim istinama koje stoje izvan tački percepcije i interpretacije. Svaki trokut s pravim uglom, nacrtan prije Pitagore, i svaki poslije, do vječnosti, zadovoljava čuvenu teoremu koja nosi ime antičkog grčkog filozofa. Nema izuzetaka. To je priroda matematičkog uvida. I kroz svoje kratko, netaknuto crtanje nepromjenjive istine, matematika nam nudi udobnost pouzdanosti i ljepotu preciznosti. Od najranijih spoznaja osjetio sam duboku privlačnost tih nepromjenjivih obrazaca. Obrasci koji ne padaju pod autoritetom. Obrasci koji prevazilaze sve lične stvari.
Otkrio sam perspektivu koja se prostire među onima što se bave matematikom ili fizikom kao profesijom. Svejedno, mnogi od nas privučeni su različitim obrascima, obrascima koji se prenose određenim kombinacijama zvukova i boja, oblika i tekstura i pokreta, proizvodeći djela muzike ili plesa ili slike ili sklupture – tačnije obrasce kao produkte ljudskog kreativnog izraza. To su obrasci koje cijenimo zbog njihove sposobnosti da potpuno odražavaju lične, duboko subjektive reakcije na beskonačni spektar ljudskog iskustva. Kao što slike iz špilja, antičke figure i arhaični muzički instrumenti govore, od naših najranijih tragova misli, naša je vrsta intenzivno slijedila i koristila takav izraz.
Što predstavlja zagonetku.
Uopće ne sumnjam da, kada uspostavimo kontakt s vanzemaljskom inteligencijom, oni neće imati problema s razumijevanjem naše matematike, posebno jednačinama koje smo smo razvili da objasne zakonitosti naše stvarnosti. Naposljetku, prepoznavanje obrazaca svojstvenih fizičkim pojava ključno je za opstanak. Prevladali smo jer možemo osjetiti i reagirati na ritmove svijeta. Svako sutra će biti drugačije od današnjeg, ali ispod bezbrojnih dolazaka i odlazaka oslanjamo se na održive kvalitete.
Sunce će izroniti, stijene će pasti, voda će teći. Nepregledna kolekcija komplementarnih obrazaca s kojima se susrećemo iz trenutka u trenutak značajno utiču na naše ponašanje. Instikti su bitni, pamćenje je važno jer obrasci postoje. Iako se specifično okruženje daleke inteligencije može značajno razlikovati od našeg, vjerovatno je i u njemu prevladalo razvijanje rafiniranog osjećaja obrasca koji je precizno opisan kroz neku matematičku verziju.
Ipak, kada je riječ o našim umjetničkim čežnjama, postoji šansa da u potpunosti zbune vanzemaljske posjetitelje. Zašto bi bilo koja vrsta trošila vrijeme i energiju na kreativne radove koji naizgled nemaju vrijednost preživljavanja? U nepouzdanom svijetu s ograničenim resursima, zagonetka je stoga razumiti zašto smo privučeni aktivnostima koje se tako usko odnose na ciljeve osiguranja hrane, partnera ili skloništa.
Tim se pitanjem bavio i sam Charles Darwin pitajući se mogu li ciljevi biti tako jasni kao što se čini. Možda je, sugerirao je, umjetnički impuls nastao kao neka vrsta poziva na parenje, omogućivši tako usmjereno širenje vrste. Drugi su istraživači sugerirali da stvaranje i konzumacija umjetničkih djela može pružiti intelektualno igralište gdje će se domišljatost i maštovite sposobnosti rješavanja problema razvijati i usavršavati u sigurnom okruženju. Na osnovu ovoga, vrste umova koje su uspjele kreirati sve od “Goldberg Variations” do “Ode to Joy”, samo su umovi koji su kreativno zamislili svoj put iz jednog potencijalno razornog izazova za drugim. Možda je zbog toga umjetnost bitna – jer je potaknula našu sposobnost preživljavanja.
Među onima koji pažljivo razmišljaju o odnosu umjetnosti i evolucijskog odabira, postoji toliko polemike koliko i konsenzusa. Uspostavljanje nepobitnih darvinskih osnova u umjetnosti nije mali iazov. Štaviše, u razmatranju zašto je umjetnost važna danas, ne samo u prošlosti naših predaka, adaptivna uloga nam može dati mali uvid, ali u najboljem slučaju pružit će nam samo djelomičnu sliku. Da bi je popunili do kraja moramo se fokusirati na brojne nijanse istine.
Matematika i nauka traže objektivnu istinu. Fizičari joj pristupaju kroz analize osnovnih čestica i matematičkih zakona koji njima upravljaju. Hemičari je osvjetljavaju prikupljanjem tih čestica, organiziranih u atome i molekule. Biolozi razmatraju više nivoe organizacije, udružujući atome i molekule u fantastičnu složenost koja nam se očituje u obliku stanica i životnih oblika. Psiholozi, neuronaučnici i filozofi dodaju još slojeva, istražujući rad uma i pitanja koja mnogi umovi mogu postaviti o sebi i svojim iskustvima. Niti jedna priča ne govori sve. Samo spajanjem uvida u svaki od ovih pogleda možemo postići potpuno razumijevanje.
Umjetnost je kritična komponenta ovog projekta, put prema još široj raznolikosti istina koje obuhvaćaju naše subjektivno iskustvo i slavi naš distinktivni ljudski odgovor na svijet. Ovo je bitno. Postoje istine koje nadilaze artikulaciju, bilo da se radi o matematičkom jeziku ili ljudskom diskursu. Postoje istine koje možemo opaziti, istine koje možemo osjetiti, a koje bi bile umanjene prijevodom iz unutarnjeg izraza. Umjetnost je naše najčišće sredstvo za pristup tim istinama. Ne postoji univerzalni sažetak umjetnosti, nema definicije koja ga nedvosmisleno razgraničava. Naše reakcije na umjetnost su unikatno naše. Upravo je ta fleksibilnost, ovisnost o pojedincu, oslanjanje na subjektivno, ono što umjetnost čini esencijalnom za shvatanje našeg previše ljudskog mjesta u kosmičkom poretku.
Dok su obrasci matematike i nauke bitni, zato što govore o kvalitetima stvarnosti koja postoji izvan nas, obrasci umjetnosti su bitni jer govore o kvalitetima stvarnosti koje postoje u nama.
Autor: Brian Greene
Izvor: The New York Times
Prijevod: E-volucija
About Author
