Izvor: hbomax.com
Watchmeni još od izlaska, sredinom osamdesetih godina, zaokupljuju pažnju čitatelja, u novije vrijeme gledatelja, svojom distinktivnom unikatnošću kada je riječ o superherojskom žanru. Svijet Watchmena je tmuran, zagušen, vlažan, ispunjen žabokrečinom i ispušnim gasovima, te iznad svega pun tamne depresije i kriminala. Ove su emocije i atmosfera rezultat historijskog konteksta u koji su oni smješteni: period hladnog rata. Upravo zbog toga, karakteristike koje nose Comedian, Dr. Manhattan, Ozymandias, Silk Spectre i ostali su ogledalo, posljedica i uzrok vremena u kojem su se zatekli.
Ekranizacija stripa iz 2009. godine koju je radio Zack Snyder u mnogočemu se može smatrati uspješnom. Snyder je u svom stilu uspio prenijeti nelinearni narativ s motivima noir žanra i kvalitetnim kompleksnim likovima. Mnogi su ipak pronalazili zamjerke filmu, ali one su prvenstveno bile usmjerene ka Snyderovom stilu režiranja, te ukupnoj dužini filma. Sve u svemu, kada se uzme u obzir, Snyder je kreirao više nego dostojnu filmsku verziju stripa. Skoro čitavu deceniju kasnije došao je red i na televizijsku verziju Watchmena.
Međutim, ono što je Damon Lindelof kreirao na HBO-u nije direktna ekranizacija stripa, već se više može smatrati alternativnim nastavkom. Serija Watchmen se odvija 2019. godine u malo gradu Tulsa u Oklahomi. To je grad koji je praktično izgrađen na rasnoj netrpeljivosti. Zbog toga, policija grada nosi maske, kako bi zaštitili svoje identitete, te eventualne napade. S druge strane, u gradu postoji rasistička organizacija nazvana Seventh Kavalry čiji se identitet bazira na Rorschachovoj maski. Nakon što šef policije bude obješen, istraga će otvoriti mnoga dublja pitanja i zavjere.
Damon Lindelof je kreirao seriju koja u svojoj osnovi može stajati zasebno, ali koju možemo posmatrati i kao svojevrsnim nastavkom na originalnu priču. Događaji se, dakle, odvijaju 34 godine nakon onih iz stripa, te se kroz seriju prikazuje i uticaj koji su potonji ostavili na razvoj nove generacije boraca za pravdu. Iako se noir element u seriji gubi, Lindelof zadržava nelinearno pripovijedanje koje, najblaže rečeno, ovdje biva blistavo izvedeno. Autor se nerijetko koristi onim popularnim “show, don’t tell” postupkom, iako postoje kratke eksponencijalne dionice.
Iako je u pitanju alternativni svijet u kojem je Robert Redford američki predsjednik već 30 godina, u prvih nekoliko epizoda imat ćete osjećaj i da je to u pitanju futurističko okruženje iz sci-fi filmova. No, to neće biti slučaj kada se pred vama počne odmotavati narativ, zbog čega će vam određene teme biti puno bliže nego što vam se činilo na prvom mjestu.
Watchmeni su svojevremeno u obliku stripa nastali kao reakcija i simptom na određeno stanje u društvu i svijetu. Period hladnog rata, prijetnja nuklearnim uništenjem, te u konačnici eksplozija Chernobyla, sve je to vodilo ka nastanku stripa. Dakle, samim tim, Watchmen je u svojoj srži kritika i slika svijeta i vremena u kojem je nastao. Danas je ta slika relativno drugačija, ali nipošto ljepša. I autor serije u njen narativ ubacuje teme koje su relevantne za današnje društvo, primarno ono američko. Centralne teme serije Watchmen su rasizam i apsolutna moć, teme koje od izbora Trumpa za predsjednika bivaju sve aktuelnijim. Što je sasvim opravdano. Lindelof u svoj fikcionalni svijet ubacuje događaje koji su se odigrali u stvarnosti, tačnije 1921. godine kada je u Tulsi izvršen stravičan poduhvat u kojem su pobijeni skoro svi afroamerički žitelji tog grada. Iako autor gledateljima surovo i sirovo prikazuje svijet ispunjen takvom mržnjom, on u to ne unosi usiljeno moralisanje i pokazivanje šta je dobro, a šta ne. Svi likovi u seriji imaju i svijetlu i negativnu stranu, te se nekada ne čine onim kako se predstavljaju. To doprinosi kvalitetnijem razvoju napetosti, te brojnim preokretima od kojih nijedan ne ostaje bez efekta.
Lindelof, s druge strane, nije zaboravio na originalne Watchmene, zbog čega se isti u priču uključuju putem flashbackova, serije Minutemen koja se emituje u Tulsi. Naravno, neki originalni članovi kao što su Ozymandias ili Silk Spectre se pojavljuju u seriji u poodmakloj starosnoj dobi, te igraju jedne od ključnih uloga u raspletu događaja. Sve ovo čini da se serija Watchmen ne čini kao da odbacuje svoje stripovske korijene, već da zajedno s njima čini jednu novu, originalnu i svježu stvar.
HBO je, bez sumnje, kompanija koja gleda da svaki aspekt njihovih proizvoda bude blistavo odrađen. To je slučaj i sa serijom Watchmen. Produkcija je izvedena na vrhunskom nivou, te se nijednoj stvari ne može pronaći nijedna zamjerka. Glumci su na čelu sa Reginom King, Jeremy Ironsom i Yahya Abdul-Mateen II odradili i više nego kvalitetan posao. Uz to treba napomenuti kako su scenografija i fotografija izvedene blistavo izvedene, te su komplementarni scenski prelazi nešto što će vam navući osmjeh na lice, pa čak i dodatno uvećati uživanje u seriji. Sve je učinjeno s blistavom preciznošću i kvalitetom s kojom se čak neki višemilionski filmovi ne mogu pohvaliti.
Ako ste tip osobe kao Allan Moore, kreator Watchmena, onda vjerujem da ćete imati problema sa serijom. Što naravno nema nikakvih argumentovanih temelja. Watchmen je serija koja cilja na publiku željnu ozbiljne superherojske tematike. Joker je ove godine to učinio u kategoriji filmova, Watchmen to čini među serijama. Serija Watchmen nije za djecu i to jasno pokazuje već od prve epizode. To je projekat koji sebe shvata ozbiljno, radi to kvalitetno i ne namjerava upasti u fan service zamku. Upravo su to stvari koje je čine jednom od najboljih novih serija ove godine.
Damon Lindelof je nedavno izjavio kako druge sezone možda neće biti ili će je uraditi samo ako bude imao dobar razlog da je kreira. Kako god da bude, serija ima zaokruženu radnju i njena sudbina ne može značajno uticati na prvo, drugo ili treće gledanje.
About Author
