Izvor: Scena iz serije/reddit
Više od decenije nakon što je emitirana posljednja epizoda, „The Office” i dalje živi – u gifovima, memeovima, citatima koji su ušli u svakodnevni jezik, i beskonačnim reprizama koje nam i dalje donose smijeh i utjehu. U vremenu kada se serije smjenjuju brže nego ikad, ostaje pitanje: zašto baš The Office i dalje obožavamo?
Radnja serije smještena je u izmišljenu kompaniju za distribuciju papira Dunder Mifflin u Scrantonu, a svijet u kojem likovi žive daleko je od stvarnog ureda. Svjetlo je uvijek savršeno, svaki lik ima svoj čudni šarm – od enigmatičnog Creeda do Kevina, čija je nespretnost gotovo umjetnost. Michael Scott, menadžer kojeg u stvarnom životu niko ne bi trpio više od sedam dana, u ovom svemiru je srce kolektiva. Za razliku od britanske verzije, koja je bila brutalno realistična i puna nelagode, američki The Office nas vodi u bajku – onu u kojoj je posao mjesto apsurda, ali i topline.
Kad je stvarni svijet previše
Upravo ta kombinacija čini seriju savršenim bijegom – lijekom za dane kad je stvarni svijet previše. Ali The Office ne uspijeva samo zato što je smiješan. On briljira u spoju neobičnog i svakodnevnog. Likovi poput Jima i Pam su naš emocionalni kompas – dvoje običnih ljudi usred haosa. Njihove ambicije, promašaji i tiha odustajanja bolno su poznati svakome ko je ikada radio posao koji ne voli. Pam je umjetnica koja nikad ne pronađe hrabrost da to i postane, a Jim tek u zadnjim sezonama počinje slijediti svoje snove. Njihova rezignacija i stalna svjesnost da život možda prolazi pored njih – to nas pogađa jer se i sami tako često osjećamo.
Naravno, teško je govoriti o seriji, a ne spomenuti glumačku postavu. Steve Carell je dao dušu Michaelu Scottu, učinio ga jednako iritantnim koliko i dirljivim. Njegov odlazak označava i emocionalni vrhunac serije – jer koliko god da se nastavila, The Office nikada više nije bio isti. Tu su i drugi odnosi: Jim i Dwight u svom vječnom nadmudrivanju, koje kroz godine prerasta u poštovanje, pa čak i prijateljstvo. Ili Michael i Holly, čija veza pokazuje da čak i najneobičniji ljudi mogu pronaći „svog čovjeka”.
Ono što svi tražimo
Kroz devet sezona gledamo kako se likovi razvijaju, kako polako postaju bolje verzije sebe. Najveći rast, naravno, doživljava Michael – od neugodnog šefa koji ne zna granice, do nekoga koga iskreno zavolimo. Taj proces sazrijevanja u središtu je svega onoga što The Office čini više od samo komedije.
Ipak, postoji još jedan, suptilniji razlog zašto se ovoj seriji vraćamo iznova i iznova – osjećaj pripadnosti. Dunder Mifflin možda nije stvarno radno mjesto, ali izgleda kao zajednica. Koliko god ti ljudi bili čudni, nespretni, pa čak i naporni, oni su tu jedni za druge. U toj dosadnoj rutini, među papirima i glupim sastancima, krije se ono što svi tražimo – osjećaj da negdje pripadamo.
Serija nam tako postaje emocionalno sigurno mjesto. U vremenu kad su vijesti teške, kad nas svakodnevnica gazi, The Office je kao stara pjesma koju pustiš da te spasi. Nema šokova, nema buke – samo poznate face i poznati tempo. I priznajmo, nekad je to sve što nam treba.
Podsjetnik
Za mnoge, The Office je i podsjetnik na neko jednostavnije internet vrijeme. Prije algoritama, bingeanja i TikToka. Vrijeme kad si čekao da ti prijatelj otkrije seriju, da zajedno citirate Michaela, da pošalješ gif Dwighta kako viče „False!”.
Zato i dalje volimo The Office. Jer nas nasmijava, tješi, podsjeća na ono najbolje (i najgore) u kolegama, prijateljima i nama samima. Jer nas vraća u vrijeme kad je život bio mrvicu jednostavniji. I jer, budimo iskreni – nikada neće postojati bolja epizoda od Stress Relief.
About Author
