
Foto: Highlander
Šest godina nakon što je osvojio Oscara za najbolji film s briljantnom crnohumornom dramom Parazit, južnokorejski reditelj Bong Joon Ho se vratio s nečim što na prvi pogled djeluje kao potpuna suprotnost – holivudskim SF spektaklom Mickey 17, s Robertom Pattinsonom u glavnoj ulozi. Međutim, iako je film smješten u svemir tridesetak godina u budućnosti, njegov glavni lik, Mickey Barnes, i dalje je ono što je Bongu uvijek bilo najvažnije: obični, prezreni radnik.
Mickey radi kao “potrošni” član posade na svemirskom brodu koji pokušava kolonizirati hladnu, pustu planetu po imenu Niflheim. Njegov zadatak je jednostavan – obavljati najopasnije eksperimente i, ako pogine, jednostavno biti isprintan ponovo. Svaki put kada umre, tim naučnika koristi ljudsku verziju 3D štampača da stvori novu verziju njega, spremnu da nastavi gdje je prethodni Mickey stao.
Radnička potrošnost
Bong za The Atlantic objašnjava da je zamisao o Mickeyju zapravo ekstremna metafora savremenog kapitalizma – ideja da su radnici toliko zamjenjivi da ih se može “printati” po potrebi. U intervjuu se prisjetio i Parazita, gdje njegov junak pokušava dobiti posao dostavljača pizze, pa zaključuje: “Zamislio sam da padne s bicikla, i odmah ga zamijeni Dostavljač broj 2. I tako unedogled – 3, 4, 5…” Ta logika radničke potrošnosti, prema Bonga, u Mickey 17 je samo dovedena do krajnjih granica.
Iako Mickey isprva vidi ovu poziciju kao šansu da pobjegne iz svog beznačajnog života na Zemlji, ubrzo shvata da mu je glavna svrha – umrijeti. Bilo da se radi o testiranju otpornosti na smrtonosne viruse, vakumu svemira ili ekstremnim temperaturama, njegov život je potrošna roba. Sam čin umiranja postaje rutina. Novi Mickey izlazi iz mašine poput gole, mesnate A4 stranice, ponekad bez ikoga da ga dočeka.
Ulazak u odraslo doba
Film je temeljen na romanu Mickey7 Edwarda Ashtona, ali Bong je liku dodao dodatnu iteraciju – Mickey 18 – kako bi istražio ideju sazrijevanja. “Mickey 17 je film o odrastanju”, kaže Bong. “U mnogim društvima, 18. godina označava ulazak u odraslo doba.”
Iako zvuči spektakularno, Bong se potrudio da sve zadrži prizemljenim. Svemirski brod izgleda industrijski, gotovo otrcano. Nova planeta je zaleđena pustinja u kojoj obitavaju džinovski kukcoliki vanzemaljci. Atmosfera filma više podsjeća na zadnje ulice nego na epsku avanturu. “Ovo je vjerovatno prvi SF film u kojem neko cijedi bubuljicu”, našalio se Bong, dodajući da želi da publika osjeti kako likovi mrmljaju sami sebi pod nos.
“Tvoj glas ne može biti Batman”
Robert Pattinson tumači Mickeyja s kombinacijom karikaturalnog glasa i fizičke iscrpljenosti, prikazujući lik koji nema samopouzdanja, neprestano ponavlja iste greške i sve vrijeme nosi teret svijeta na svojim plećima. Bong mu je rekao: “Tvoj glas ne može biti Batman. Mora biti potpuna suprotnost.”
Zlikovci u filmu su komično groteskni: političar Kenneth Marshall (Mark Ruffalo) i njegova opsesivno statusna supruga Ylfa (Toni Collette) bez imalo grižnje savjesti šalju Mickeyja u smrt – iznova i iznova. “Njegov posao je da umre,” komentariše jedan od likova, bez trunke empatije. Upravo ta ravnodušnost društva je ono što Mickey 17 čini duboko pesimističnim prikazom budućnosti.
Film na prekretnici
Ipak, Bong ne može odoljeti da i u najmračnijim trenucima ne ubaci humor. On priznaje da mu ozbiljni, epski SF filmovi nisu po ukusu. “Uvijek tražim pukotine u žanru gdje mogu ubaciti humor,” kaže. Tako ni Mickey 17 nije klasični SF spektakl, nego film o radniku koji pokušava pronaći smisao u ponavljanju vlastite smrti – i možda, napokon, odrasti.
Film dolazi u trenutku kada se i sam Bong nalazi na prekretnici: šest godina nakon Parazita, nakon burnog perioda promocije, Oscara i pandemije. “Sjećam se da sam se vratio kući i zagrlio svog psa. Osjećao sam se kao da smo u nekoj vakuumskoj stvarnosti,” prisjeća se. Možda je baš iz te tišine i izolacije nastala ideja o Mickeyju – čovjeku koji se bori da ne bude samo još jedna kopija.