Istraživači s Googleovog odjela za kvantno računanje objavili su studiju u kojoj tvrde da su uz pomoć kvantnog računara kompanije Sycamore kreirali “vremenske kristale” koji prkose fizici. U pitanju je otkriće koje bi moglo imati nemjerljiv učinak i na oblast fizike i kvantnog računarstva.
Vremenski kristal nije nešto opipljivo, nije ga moguće napraviti u kuhinji koristeći kuhinjsku so i vodu iz česme. Već dugo je koncept vremenskog kristala poznat na papiru, kao matematički kuriozitet. Danas ovi kristali postoje i u laboratorijskim uslovima, u (kvantnom) fizičkom obliku. Vremenski kristali u idealnom stanju predstavljali bi po prvi put utvrđeno stanje materije u kojem postoji stalno kretanje atoma u energetski zatvorenom sustavu, bez unošenja energije.
Ili, drugim riječima, vremenski kristali se kreću u stanju mirovanja. Oni su kao lopta koja je zauvijek u kretanju. Oni si uvijek nestabilni sve do nivoa atoma. Oni su prva materija koja nije u ekvilibrijumu ikad stvorena! Normalna materija se sastoji od kristalnih rešetki u 3D prostoru sa oblicima koji se ponavljaju u prostoru, međutim u vremenskim kristalima oblici se ne ponavljaju samo u prostoru već i u vremenu. Oni su u osnovi 4D kristali.
Da se ne bi previše zapetljali u priči o qubitima, pročitajte tekst o kvantnim računarima. Ukratko qubiti su podatomske čestice koje mogu biti i 1 i 0 i koje su temelj kvantnog računarstva. Ali ono što Google tvrdi da je učinio u biti znači da su, metaforički rečeno, na šahovsku ploču postavili crne i bijele figure, poredane kako treba, te da su u ploču udarili na takav način da su figure promijenile strane ostavši u savršenom redu, a sve to bez utroška energije.
Drugi zakon termodinamike kaže da se to jednostavno ne može dogoditi, ali čini se da vremenske kristale boli briga za entropijom. Google sada tvrdi da nije moguće vidjeti samo rezultate, već da je čitav proces moguće skalirati – a implikacije toga mogle bi biti ogromne.
Ipak, Googleovi rezultati tek treba da budu pregledani, da bi onda bili proglašeni činjenicom i relevantnim, zbog čega će se ova studija još neko vrijeme držati pod lupom.
Međutim, ako je ono što je Googleov kvantni računar postigao moguće replicirati, onda vremenski kristali nisu samo stvarni, već bi se stvarno mogli staviti u upotrebu u stvarnom svijetu. Implikacije takve tehnologije samo za računarsku memoriju teško je dokučiti, a još manje za samu računarsku obradu.
U konačnici vrlo je teško reći što bi došlo od sistema koji prkosi entropiji, budući da priroda kakvu poznajemo ne funkcionira na taj način – a pretpostava entropije ugrađena je u svaki sistem koji smo ikada proizveli ili posmatrali. Nikada prije nismo vidjeli ovako nešto, pod pretpostavkom da se rezultati studije održe, pa je predviđanje šta možemo učiniti s tim zaista teške, ali nevjerovatno uzbudljiva misterija.
Izvor: techradar.com
About Author
