Izvor: Lit Lens
Zastrašujuća je ideja da nacija može biti izbrisana iz pamćenja ljudi. Njeno ime, umjetnost, gradovi, sve ono što ju je činilo nestane u jednom trenu kao da nikada nije postojalo. Da ostane samo sjećanje onih koji su bili dio nje, teret da ga nose do svoje smrti. Nažalost, takve stvari su se dešavale u ljudskoj historiji, a dešavaju se i danas. Pobjednici pišu historiju po svom nahođenju, dok inat poraženih tinja kao i želja za osvetom i slobodom.
U svom pogovoru specijalnog izdanja „Tigane“ povodom 30 godina objavljivanja, Kay kaže da je čovječanstvo puno primjera zamki neznanja historije i njenih lekcija, kao i nemogućnosti ostavljanja prošlosti tamo gdje joj je mjesto, u prošlosti.
Osveta je poput zmije što grize vlastiti rep
Tigana je tek ime jedne od devet provincija poluotoka Dlana. One koja se suprotstavila okupatoru, moćnom čarobnjaku-kralju Brandinu od Ygratha. Na obali rijeke Deise, pod svjetlošću dva mjeseca, nestala je Tigana, sve ono što ju je činilo jedinstvenom. Osvetnički čin ožalošćenog oca koji je ostao bez sina. Dvadeset godina poslije čarolija bačena od strane Brandina ne jenjava. Pomen Tigane samo je tišina u ušima onih koji slušaju. Tek su oni rođeni tamo prokleti da je se sjećaju.
Osveta je poput zmije što grize vlastiti rep, bez početka i kraja. Tako Alessan, princ nestale provincije, sin pogubljenog oca, glumeći putujućeg svirača ide provincijama Dlana slažući komadiće svoje osvete kako bi povratio ime Tigane, otjerao tirane, Brandina iz Ygratha i Alberica iz Barbadiora, s Dlana i konačno vratio ljubav majke koja ga smatra slabićem.
Tapiserija
Pletući niti raskošne priče Kay u Alessanovu priču uvodi Devina, Catrianu, Baerda i druge koji potječu iz Tigane, ali i one koji dolaze iz drugih provincija jer svi žele jedno, slobodu Dlana, ali da bi to dobili moraju se boriti zajedničkim snagama. Tu je i Dianora čija poglavlja daju romanu posebnu čar, oslikavajući portret tiranina na drugačiji način, čineći ga većim čovjekom negoli se to da naslutiti iz njegove prošlosti. Dianora je nekada bila djevojka žedna osvete za svog oca, uništenu domovinu i nestalog brata, sada žena koja je zbog ljubavi izdala svoje ideale, porodicu i spomen na Tiganu.
Kayev talenat je beskrajan. Gustim tkanjem on tka tapiseriju Tigane i cijelog Dlana, njegovu bogatu historiju, običaje, magiju i uvodi cijelu plejadu različitih likova koji su trodimenzionalni, pa iako ponekad zvučali kao stereotip. Čak je i seksualnost, često slaba tačka bilo kojeg romana jer ode ili u jednu ili u drugu krajnost, ovdje suptilna i služi svrsi, te nije nimalo neukusna, premda je pisao o incestnom odnosu.
Mješavina historijske fikcije i fantastike
Modelirajući poluotok Dlana po renesansnoj Italiji i njenim gradovima-državama, Kay oživljava svijet prepun detalja kao malo koji drugi pisac i čitateljima nudi roman koji je uspješna mješavina historijske fikcije i fantastike, što možda može zasmetati okorjelim čitateljima epske fantastike naviklima na drevna proročanstva, vilenjake i patuljke jer ništa od toga neće naći u Kayeovoj „Tigani“.
Baš kao što William Wallace iz „Hrabrog srca“ vrisne „Sloboda!“ u sceni pogubljenja (zanemarit ćemo historijsku nepreciznost cijelog filma i prepustiti se subjektivnom osjećaju koji izaziva), tako nakon sklapanja korica ovog romana poželimo punih pluća želimo viknuti: „Tigana!“
About Author
