
Foto: Unutar ovog dinoflagelatnog planktona nalazi se sićušni mikrob koji se ponaša više kao virus nego kao ćelija. (Takuro Nakayama/Univerzitet Tsukuba)
Unutar sitnog planktona, istraživači su pronašli novi organizam Sukunaarchaeum mirabile koji izaziva sve dosadašnje definicije o tome šta znači biti živ. Detaljno opisan u radu objavljenom na platformi bioRxiv, ovaj entitet je rezultat istraživanja kanadskih i japanskih naučnika na čelu s Ryo Haradom sa Dalhousie Univerziteta.
Dok su proučavali DNK morskog planktona Citharistes regius i njegovih simbiotskih bakterija, tim je neočekivano naišao na neobičnu malu petlju DNK koja nije odgovarala poznatim kategorijama. Pokazalo se da pripada Arhejama — drevnoj grupi organizama iz koje su se razvili svi eukarioti, pa i čovjek.
Paradoksalna priroda
Ono što Sukunaarchaeum mirabile čini jedinstvenim jeste njegova paradoksalna priroda: poput virusa, gotovo sve biološke funkcije, uključujući metabolizam, prepušta svom domaćinu. Njegov genom ima samo 238.000 parova baza DNK, a glavni fokus mu je replikacija, što ukazuje na „neviđen nivo metaboličke zavisnosti“, pišu istraživači. Iako je toliko zavisan od domaćina da podsjeća na viruse, za razliku od njih ipak ima gene za proizvodnju vlastitih ribosoma i glasničke RNK — osnovnih alata za sintezu proteina, što je jedno od ključnih obilježja ćelijskog života.
„Sukunaarchaeum možda predstavlja najbliži ćelijski entitet otkriven do sada koji se približava virusnoj strategiji postojanja“, navodi Harada i njegov tim. „Ova ekstremna specijalizacija dovodi u pitanje naše fundamentalno razumijevanje minimalnih zahtjeva za ćelijski život.“
Ne nudi ništa zauzvrat
Genetski gledano, ovaj organizam ne nudi ništa zauzvrat za biološke funkcije koje preuzima od domaćina. Iako virusi generalno nisu priznati kao živa bića jer se ne mogu replicirati ni održavati bez mehanizama domaćina, Sukunaarchaeum mirabile može da se replicira, ali se samostalno ne može održati. Time granica između živog i neživog postaje još tanja.
Njegov kružni hromosom podsjeća na genetski materijal bakterija i arheja, a sposobnost da formira membranu za svoju DNK dodatno ga razlikuje od tipičnih virusa. Naučnici ističu da ovo otkriće otvara nova pitanja o raznolikosti i evoluciji života, pokazujući da priroda još uvijek skriva iznenađenja i tjera nas da ponovo razmislimo o tome šta zapravo znači biti živ.
Ovi rezultati trenutno čekaju recenziju, a cjelokupni rad objavljen je na bioRxiv-u.