Pojedine video igre poprilično vole da vuku inspiraciju iz djela Mauritsa Cornelisa Eschera, poznatog holandskog umjetnika koji je svojim crtežima propitivao vezu između beskonačnosti i arhitekture. Ovu ćete vezu pronaći u igri o kojoj smo već pisali, Control, i njenim natprirodnim, dezorjentirajućim, labirintima kojim naizgled nema kraja, ili nekim drugim naslovima kao što su Echo i Monument Valley. Ovoj listi sada možete dodati i Manifold Garden. I kao prethodni naslovi, omogućit će vam jako puno zabave i kvalitete.
Manifold Garden je svojevrsna minimalistička slagalica koju igrate iz prvog lica. Igru ćete započeti u običnoj praznoj sobi, gdje će vam vodič pokazati osnove kretanja, a onda ćete biti pušteni u svijet beskonačnog labirinta sastavljenog od raznih stepenica, hodnika i prostorija punih čudnih mašina kreiranih u potpunosti od pravih uglova.
Najdezorjentirajući potez u Manifol Garden jeste preokretanje gravitacije, gdje klikom na dugme u blizini bilo koje ravne površine istu možete učiniti vašim podom. Međutim, kada se priviknite na fiziku igre, ovi vam potezi neće biti strašni, jer sa svakom promjenom gravitacije dolazi i do promjene boje. Tako će vam neki bjeličasti zid, kako mu se budete približavali dobijati sve više nijansi ljubičaste, da bi, čim aktivirate gravitacijski okret, postao u potpunosti ljubičast. Prema tome, nećete izgubiti um dok pokušavate riješiti slagalce.
Kao i mnoge druge igre iz žanra, Manifold Garden vas kroz igru uči o svom svijetu i kako on funkcionira. Predstavit će vam kocku u određenoj boji koju morate pritisnuti kako bi otvorili vrata, a zatim će vam u sljedećoj sobi pokazati ključaonicu zbog koje morate izvesti gravitacijski okret kako bi stigli do nje. Ali, u svemu tome ćete i naučiti pravila tog svijeta: kocke možete pokupiti samo ako stojite na površini koja odgovara njihovoj boji. S druge strane, kao što smo to već navikli, pojedine slagalice će biti lagane do te mjere da će vas opustiti dok igrate, ali pojedine će vas i dobro oznojiti i namučiti prije nego ih riješite.
I premda ćete već nakon nekoliko minuta igranja Manifold Gardena izgubiti pojam šta je gore, a šta dolje; jednostavan i estetski ugodan dizajn nivoa čini da igra bude relativno stimulirajuća. Svijet igre je beskonačan; vi ste okruženi s bezbroj kopija građevine koju istražujete, zarobljene u beskrajnom ništavilu. Ako skočite s ivice platforme, padat ćete zauvijek, neprestano prolazeći pored iste one ivice s koje ste skočili, sve dok vas momentum pada ne odvede do istog mjesta s kojeg ste i pošli.
Da je Escher živ danas i da vidi ovu igru bio bi impresioniran. Vjerovatno bi i on bio kreator igara ovog tipa s obzirom na njegovu fasciniranost matematičkim arhitektonskim pravilima i njihovom upotrebom u obrazovanju beskonačnog labirinta.
Najveće zamjerke i mane ove igre su njena zahtjevnost i cijena. Manifold Garden na Epic Storeu košta cijelih dvadeset dolara, što je relativno puno za relativno malo. Dizajner igre William Chyr je, istina, igru stvarao dugih sedam godina, počevši 2012. s crowdfunding kampanjom, ali cijena je, ako ćemo iskreno, barem duplo veća nego što bi trebala biti. S druge strane, igra nikako ne pogoduje igračima sa relativno zastarjelim konfiguracijama, jer ista kao minimum zahtjeva procesor Intel Core i5-750, 2.66 GHz uz minimalno 8 Gb RAM-a (preporučeno je 32 Gb), te grafčku karticu od barem 1 Gb DDR5. Prenapuhano kao i cijena, zar ne?
Iako je igra dostupna i u verziji za mobitele i tablete, moja je preporuka da je nabavite za one računarske dimenzije jer će vam veći ekran omogućiti kvalitetniju percepciju beskonačnosti u naizgled konačnom prostoru. Ako vas prije toga ne odbiju cijena i zahtjevnost.