Izvor: imdb.com
Kevin Smith je 1993. godine snimio film. Snimljen je u crno-bijeloj boji tokom tri sedmice, pretežno noću, u prodavnici u kojoj je Smith tada radio tokom dana, s nevjerovatnim budžetom od 27,575 dolara. Clerks za Smitha znači puno, a film je lično on finansirao iskoristivši svu svoju ušteđevinu, te prodavši svoje stripove itd.
Ni sam Kevin Smith nije mogao očekivati da će Clerks postati indie fenomenom kada ga je otkupio Miramax (dodavši novi soundtrack u post-produkciji čiji je proračun bio deset puta veći od osnovnog budžeta na kojem je snimljen) na filmskom festivalu Sundance 1994. godine. A definitivno nikome nije bilo na umu kako se čitava jedna franšiza može kreirati oko tog filma.
Smatran kao slikom Generacije X, Clerks donosi smiješan ali i prljav djelić svakodnevnog života koji lik iz filma Dante upoređuje sa danom njegovog imenjaka iz klasičnog epa Pakao. I dok ga tokom dana obilazi kolega iz videoteke pored, prošla i sadašnja djevojka, te obližnji stoneri Jay i Silent Bob, Dante poput refrena tokom čitavog filma ponavlja da on taj dan uopšte nije trebao biti u prodavnici.
Smith je još te godine postao veliko ime u filmskoj industriji, pa su ponude stizale sa svih strana. Njegov sljedeći film je bio Mallrats za Universal, a s njim je Smith počeo njegov mali filmski univerzum, prenoseći likove Jaya i Silent Boba, što će se kasnije nastaviti u većini njegovih budućih filmova. Uz Jaya i Silent Boba, Dante i Randall su se nastavljali pojavljivati ne samo u filmovima, već i stripovima i crtanim filmovima. Još i prije nego je Smith snimio Clerks II, nastala je jedna multimedijalna franšiza koja se vrtila oko njegovog prvijenca.
Kupivši film na Sundanceu, Miramax je imao prava nad svim elementima filma Clerks, osim na likovima Jaya i Silent Boba. Potaknuti kritičkim i komercijalnim uspjehom, udružili su se sa Touchstone Television, Disneyevim televizijskim produkcijskim nastavkom, kako bi 1995. godine kreirali polusatni studijski sitcom. Kevin Smith nikada nije bio uključen u razvoj ove serije, a za nju je saznao ne setu Mallratsa, kada mu je jedan glumac, koji je bio na audiciji za jednu od ulogu, rekao kako scenarij i nije baš dobar.
Autor pilot epizode je bio Richard Day, a ista nikada nije bila emitovana. Serija je imala potpuno drugačiji pristup temi, a od originalnih glumaca niko nije zadržao svoju ulogu, dok Brian O’Halloran nije bio “dovoljno dobar” na audiciji za ulogu Dantea (ulogu koju je igrao u filmu). Produkcijski timovi su praktično kasapili ono što je Smith stvorio, zbog čega ni sam projekat nikada nije zaživio. Najbliže što je Clerks prišao nekoj televizijskoj akciji je kratki odlomak iz The Tonight Show with Jay Leno iz 2002. godine pod nazivom The Flying Car. U tom šestominutnom specijalu i Anderson i O’Halloran se pojavljuju u svojim ulogama i vode filozofsku raspravu o letećim vozilima.
Unatoč ovoj tamnoj mrlji na zaostavštini Clerksa, Smith je i dalje imao ambicije da nastavak filma prebaci na televiziju. Objavio je nekoliko stripova za Oni Press koji su trebali da popune praznine, a zatim je predložio animiranu seriju u stilu Simpsonsa. Iako je prvobitno s idejom prišao drugoj kući, posjedovanje prava ga je vratilo Disneyu u kojem su bili jako zainteresirani za suradnju. Žalili su kraću seriju od šest epizoda koja će se emitovati na ABC-u, a s time bi dobio i oglasni prostor za vrijeme Super Bowla u martu 2000. gdoine. To je bila ponuda koju Smith nije mogao odbiti.
Clerks: The Animated Series je nastala pod rukovodstvom Kevina Smitha, njegovog produkcijskog partnera Scotta Mosiera, te Davida Mandela, autora Seinfelda. Budžet s kojim su raspolagali je bio 750 hiljada dolara po epizodi. Glasove su pozajmljivali Alec Baldwin i NBA legenda Charles Barkley, a serija ja reference na pop-kulturu digla na novi nivo parodirajući filmove kao što su Outbreak, The Bad News Bears i Matrix.
Nažalost, ABC je animiranu seriju shvatio na isti način kao što je, recimo, Fox shvatio Firefly. Reklama na Super Bowlu je bila emitirana, ali je prikazivanje serije bilo pomaknuto, a zatim su je emitovali u drugačijem redu počevši prvo sa četvrtom epizodom, a zatim sa drugom. Ubrzo potom je ABC otkazao seriju navodeći niske ocjene kao glavni razlog. Iste godine je Comedy Central emitirao cijelu seriju u jednom danu.
Smith se nikada nije uspio naći s animiranim pustolovinama na istoj stranici. Rekreirao je “Lost Scene”, koja je trebala biti dodana uz DVD filma na njegovu desetu godišnjicu od izlaska, ali zbog proračunskih razloga nikada nije snimljena. Poslije toga je proveo nekoliko godina planirajući animirani film pod nazivom Clerks: Sell Out, koji bi prikazivao Dantea i Randalla kako snimaju film o vlastitom životu u Quick Stopu, reflektirajući stvarnu produkciju originalnog filma.
U to vrijeme Weinsteins produkcijska kompanija se odvojila od Disneya i Miramaxa, a Smith je upao u vrtlog nositelja prava na Clerks, zbog čega je bilo malo vjerovatno da će moći nastaviti s radom na franšizi u animiranom obliku. Smith je povezivanje svog Clerks univerzuma započeo 2001. godine u filmu Jay & Silent Bob Strike Back u kojem su se pojavili skoro svi likovi iz njegovih prethodnih filmova. Ipak, ideja o nastavku filma Clerks je bila oduvijek u njegovim mislima, pogotovo nakon što ga je najavio nakon odjavnih creditsa u filmu Dogma, nazvavši ga Clerks II: Hardly Clerkin’. Kada je uistinu počeo s radom na nastavku, Smith ga je nazvao The Passion of The Clerks, kao referencu na film Mela Gibsona o Isusu koji je izašao u to vrijeme.
Na kraju je nazvan jednostavno Clerks II. Weinstein Company je bila distributor, a film je izašao 2006. godine. Dvojka je imala daleko veći budžet od 5 miliona i film je skoro u potpunosti snimljen u boji, ali teme kojima se Smith bavi i dalje su iste kao u prvom filmu. Clerks II je imao pozitivan prijem i kod publike i kod kritičara, a na noćnoj premijeri na filmskom festivalu u Cannesu je dobio ovacije u trajanju od osam minuta. Na kraju, Clerks II je zaradio skoro 30 miliona dolara širom svijeta.
No, kako entropija vlada kosmosom, tako je bilo i sa odnosima ekipe koja je radila na filmu. Mnogi su, na čelu s Andersonom, bili nezadovoljni nesavjesnom ekonomijom koja sto iza filma, zbog čega je došlo do revizija i drugih sporednih sporova koji su razdvojili dugogodišnje suradnike, a treći dio Clerksa odgodili na neodređen period.
Dok je promovirao Clerks II, Smith je istakao kako je filmove napravio u svojim 20. i 30. godinama, te da će se Danteu i Randallu vratiti tek kad stupi u četvrtu deceniju života. Priča o Clerks III traje već čitavu deceniju, ali zbog svađe između njega i Jeffa Andersona nije bilo govora o stvaranju filma bez jednog od temeljnih likova koji su film učinili kultnim. No, nakon što je 2019. godine izašao Jay & Silent Bob Reboot, kao i nakon Smithovog srčanog udara, priča o Clerks III postaje ponovo aktuelna. Ovome doprinosi i činjenica da su Smith i Anderson zakopali ratnu sjekiru.
Clerks se nikada nije doimao kao filmom koji bi mogao začeti franšizu. On je prikazivao jedan dan u životu njegovih likova, a od tada smo imali priliku viditi nekoliko i drugih dana. Mnogi su govorili kako nastavci nikada neće biti na nivou originala, ali evo 23 godine kasnije, Smith nas i dalje uvjerava kako je moguće. Kevin Smith je, voljeli ga ili ne, kreirao nešto što se obraća i današnjim generacijama, skoro 30 godina kasnije, a mi možemo reći da s nestrpljenjem očekujemo treći dio sage o Clerksima.
About Author
