Izvor: theguardian.com
1984 je remek djelo Georgea Orwella i jedan od najvećih klasika 20. stoljeća. Ovo djelo je nepremostivo kako u žanru tako u cjelokupnoj svjetskoj književnosti, a tu mu poziciju omogućava i njegova aktuelnost. Više od pola stoljeća nakon izdavanja roman se doima kao da je pisan prije deset ili manje godina. Orwellova pronicljivost u slojeve društva, shvatanje njihovih mehanizama omogućili su da 1984. djeluje skoro proročki.
Međutim, 1984. nije niti prvo niti posljednje djelo te prirode. Kultura distopijskih romana je stara koliko i sam roman kakav poznajemo danas. Police u knjižarama pod nazivom fantastika savijaju se pod težinom mnogobrojnih distopijskih romana. Neki od njih su kvalitetni, neki od njih namijenjeni mlađoj publici koja je tek počela da se upoznaje s književnošću, a neki su čisto smeće koje će svojim ukrasnim koricama pokušati da vam otme pare iz ruku. Upravo iz tog razloga donosimo vam nekoliko naslova koje trebate pročitati ako ste pročitali 1984.
Životinjska farma, George Orwell
Ovo je, možda, najočiglednije rješenje za ovu listu. Životinjska farma je još jedno Orwellovo djelo s političkom i društvenom konotacijom. Knjiga koja je svoje mjesto pronašla u mnogim lektirama, ali unatoč tome često je upravo ona ona koja biva zanemarena. Napisana 1945. ova politička alegorija je blistava priča o diktatorstvu i njegov najbolji komentar.
Mi, Jevgenij Zamjatin
Ruski pisac Zamjatin svoju je distopijsku priču napisao još 1921. godine, te je ona bila ona iskra koja je inspirisala mnoge autore s ove liste uključujući baš Orwella, Aldousa Huxleya, Kurta Vonneguta i Ursulu Le Guin. Mi prikazuje svijet u kojem ljudi harmonično i komforno žive unutar totalitarnog sistema. Roman se odvija u budućnosti, nakon dvjestogodišnjeg rata koji je izbrisao skoro cjelokupnu civilizaciju. Ljudi su imenovani rednim brojevima, a svi žive sigurno zaštićeni unutar ogromnog Zelenog zida.
Hrabri novi svijet, Aldous Huxley
Nijedna lista ovog tipa ne bi imala smisla bez Huxleyeve distopijske priče iz 1931. godine. U svijetu smještenom 600 godina u budućnosti ljudi bivaju genetski modificirani i njihovi životi određeni iz vremena njihovih koncepcija. John Savage je iz Novog Meksika doveden u London kako bi vidio ovaj hrabri novi svijet. Kada postane slavna osoba u World State, John shvata je on jedina osoba koja je voljna osporiti manipulaciju i kontrolu koju država sponzorira.
Čovjek praznih šaka, Ursula Le Guin
Najveća naučno-fantastična spisateljica svojim je čitateljima donijela određeno osvježenje u žanru distopijske književnosti. Čovjek praznih šaka, ili Dispossessed, objavljen je 1974. godine, a fokusiran je na dvije planete Anarres i Urras. Pokušavajući da sruši zidove koje su podigli ideali,politika i sama ljudska priroda doktor Šavek napušta svoj dom i odlazi kod ‘neprijatelja’.Možda anarhista sa Anaresa može pronaći odgovore na neodgovoriva pritanja kod arhista sa Urasa. Ursula se u romanu bavi razlikama između autoritarnih i socijalističkih država i njihovim odgovorima na kapitalizam, individualizam, kolektivizam, slobodu, zatvaranje itd.
Klanica 5/Kolijevka za macu, Kurt Vonnegut
Lično nisam znao za koji od ova dva da se odlučim, pa sam našao kompromis da ih stavim ovako zajedno. Koji god da odabere imat ćete priliku da pročitate možda jedne od najdovitljivijih romana s ove liste. Ono što me je posebno privuklo i navuklo na Vonnegutovu prozu jeste upotreba nauk koriste neku naučnu teoremu kao jednim od motiva za razvoj radnje (npr. Teorija evolucije u Galapagosu). Njegov humor su ironija, sarkazam i crni humor koji, za razliku od nekih autora, ne izgleda usiljeno, kruto, forsirano, loše. Upravo ove dvije osobine proze u njegovim romanima stvaraju sliku svijeta koja kao da kaže “sve je uzaludno, brate”. Ako je Lovecraftova proza bila kosmički horor, Vonnegutova je kosmička ironija. Njegovi su romani ironijski komentar glede povijesnosti čovjeka, njegove prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, njegova položaja u zbiljnosti postojanja, njegove uloge kao “stvaraoca”.
Fahrenheit 451, Ray Bradbury
Još jedan naslov bez kojeg ove liste nemaju smisla. Ovaj kratki roman o Guyu Montagu, vatrogascu čiji je posao da u društvu nekoj skorijoj budućnosti pali knjige daleko je od toga da i danas nije aktuelan. Današnje doba je period paradoksa, u kojem se naizgled čini da se puno čita, ali uz veliko povećanje stanovništva na planeti, ta cifra djeluje mala. Ljudi, a pogotovo oni u bosanskohercegovačkom društvu, čitanju pridaju mali ili skoro nikakav značaj. Upravo i zbog toga imamo političku i socijalnu sitaciju kakvu imamo danas. Zato čitanje ovog i romana s ove liste potpomaže suzbijanju propasti koja će se kad tad desiti ako zanemarimo čitanje i edukaciju.
Sluškinjina priča, Margaret Atwood
Ova je knjiga, iako izdata prije više od 30 godina, još uvijek aktuelna kao i dana kada je izašla iz kopirnice. Vrhunac njene aktuelnosti je istoimena serija koju je Hulu pokrenuo 2017. godine. Sluškinjina priča je smještena u sumornu budućnost u kojoj se suočavaju stanovnici Republike Gilead, gdje su puritanska monoteokracija i oštro opadanje nataliteta doveli do toga da se plodne žene koriste kako bi one neplodne mogle imati djecu. Roman nudi hladan tuš pri analiziranju tema kao što su tretmani klasa, rodova i zanimanja. Ono o čemu Sluškinjina priča govori nije daleko od stvarne slike svijeta kada pogledamo samo neke najrecentnije primjere koji su vezani za zabranu abortusa u Americi, ali i trendu koji se širi van američkih granica.
Ne daj mi nikada da odem, Kazuo Ishiguro
U Hejlšamu, naizgled običnom školskom internatu izvan grada, žive naizgled obični pitomci koji se na prvi pogled ni po čemu ne razlikuju od svojih vršnjaka. Radnja je izmeštena u vreme ne tako drugačije od vremena u kome živimo. Naizgled. Išiguro postepeno uvodi čitaoca u, kako će se pokazati, mračni i nadasve šokantni distopijski svet bliske budućnosti. Priču nam pripoveda Keti koja nas upoznaje sa svojom ćudljivom prijateljicom Rut i pomalo smušenim momkom Tomijem. Njih troje su nerazdvojni prijatelji i ta bliskost će u jednom trenutku postati isuviše komplikovana za sve. Međutim, kroz hejlšamsku bajku otpočetka se provlači mračni i neodređeni osećaj da nešto nije u redu sa tim misterioznim mestom, ali i sa samim pitomcima koji jednostavno nisu isti kao ostali ljudi: oni imaju drugu svrhu. Čini se da Hejlšam nije internat, već jednostavno… farma. Stvari počinju još ozbiljnije da se komplikuju kad Keti, Rut i Tomi odlučuju da se upoznaju sa spoljašnjim svetom.
The Sheep Look Up, John Brunner
Ovo je jedino djelo na listi za koje još uvijek ne postoji prijevod na neke od jezika s balkanskog govornog područja (barem ne da sam našao). Uglavnom, Brunner važi jednim od najvećih pisaca naučne fantastike iz druge polovine 20. stoljeća, a njegovi romani su sasvim opravdano dobijali epitete proročki i slično. Godine 1972. objavio je jedan od svojih pesimističnih romana, ‘The Sheep Look Up’, koji prorokuje budućnost uništenu ekstremnim zagađenjem i ekološkom katastrofom. Brunner je dobijao mnogo pohvala, ali i kritika. S jedne strane Martin Amis je njegovu knjigu The Sheep Look Up opisao kao masivnu, haotičnu, užasnu zbrku, dok su s druge strane mnogi pohvalili njegovu kreativnost, pametnu zavjeru i filozofsku oštrinu. Osvojio je gotovo svaku naučno-fantastičnu nagradu vrijednu osvajanja, uključujući nagradu Hugo za najbolji naučno-fantastični roman, koji nikada prije nije otišao u ruke Britanca.
About Author
