Izvor: gameinformer.com Screenshot from game Gris
U posljednjih godinu-godinu i po dana mnogi od nas su morali da se nose s brojnim teškim emocijama. Pandemija je više nego ikada pojačala osjećaj straha – straha od izolovanosti, usamljenosti, a ponajviše od gubitka i smrti. Pogotovo što tokom tog perioda radi preventivnih mjera nije bilo dopušteno organizirati sprovode, pa je posljednji pozdrav s voljenima bio nemoguć. Upravo ovakve situacije mnoge ljude tjeraju da traže drugi način kako da obrade gubitak i tugu, a mnogi su se za to okrenuli video igrama, jer video igre su sigurno mjesto za toga.
Roy Sugarman, klinički neuropsiholog i osnivač kompanije Transhuman za mentalno zdravlje i emocije AI, rekao je kako „to zapravo nije ništa novo. Nije započelo s pandemijom COVID-19.“ Indie igre, ali i AAA naslovi kao što su Spiritfarer, Hades, Death and Taxes, Stardew Valley, Final Fantasy Online, i Animal Crossing tokom prošle godine pomagale su igračima da procesuiraju smrt.
Tugovanje nije jednostavan proces za sve. Individualiziran je i povezan s neurološkim profilom svake osobe. Iako se neki igrači žele izravno suočiti sa stvarima, drugi nastoje odoliti boli. Igre mogu pomoći igraču da se nosi s tugom na načine koji odgovaraju njegovom jedinstvenom putu obrade. Sugarman navodi kako je „bilo koji dio programa u igrama kao World of Warcraft gdje možete imati sprovode, ili u igrama Apart of Me i Animal Crossing, sa sličnim metaforama koje govore priče o ljudima koji se suočavaju s tugom.“
Igre s pričom orjentisanom na gubitak i smrt zaslužile su pohvale jer su ostvarile konekciju s ovim osjetljivim problemom. Na primjer, indie naslov Spiritfarer – igra u kojoj igrači pomažu likovima u dovršenju zadataka koje nisu izvršili prije smrti – nominiran je za Games for Impact nagradu. Arise: A Simple Story, također još jedan indie naslov, igračima donosi jednu toplu i empatijsku priču o smrti, gubitku i lijepim proživljenim trenucima s voljenim osobama.
Indie naslovi često pristupaju elementima igranja koji se nalaze u delikantnom prostoru tuge. Brzo pretraživanje Nintendo Switch online trgovine s unesenom ključnom rječju smrt izbacit će vam nekoliko naslova. Death and Taxes i Graveyard Keeper su dvije takve. Ori and the Will of Wisps te Stardew Valley su naslovi koji istraživaju proces obrade tuge.
Iako indie igre često donose takve duboke priče, nerijetko one koje su povezanu sa smrću, glavni odnosno oni veliki izdavači također rade nešto slično. MMORPG Final Fantasy Online tokom prvih mjeseci pandemije organizirao je sahrane u igri za igrače koji umrli od korone. U Animal Crossing: New Horizons igrači su stvarali spomen obilježja za najmilije, pa čak i koristili virtualne prostore u znak protesta i odavanje počasti za Black Lives Matter pokret.
Video igre imaju svojevrsan način povezivanja stvari tako da prepoznaju osjećaje i emocije koje se obrađuju neuropsihološki. Koristeći imerziju igrača u narativ i smjer igre one ga dovode do toga da se licem u licem suoči sa sobom i svojom smrtnošću. Igrači u ovim igrama mogu premostiti jaz nastao neurološkim osjećajima izoliranosti i udaljenosti. Također, mogu se ujediniti sa kolektivom koji okuplja i druge koji se nose i suočavaju s istim procesima, omogućavajući bolje i lakše prevazilaženje.
Igre također mogu pomoći kada neki drugi uobičajeni postupci žalovanja nemaju efekta. One pred igrača donose suočavanje sa stvarnošću tog trenutka koje dovodi do razumijevanja, koje je potpunije i ispunjenije od mnogih ispraznih utješnih riječi koje ljudi često izgovaraju prilikom iskazivanja saučešća.
Igre, posebno indie naslovi, pomogle su nam da raspakujemo i obradimo teške i složene osjećaje, bilo izravno bilo kroz narativ orjentisan na smrt i gubitak koji nužno ne uključuju samu smrt lika u priči. One igračima mogu pružiti priliku da istraže svoje osjećaje koje možda ne žele prikazati u odnosu s drugom osobom, otvarajući vrata i prozore na terapeutski način, jer nude bezbrižan, siguran i organski prostor za prirodni razgovor – bez obzira što je riječ o digitalnom svijetu.
U konačnici, video igre povezuju ljude na način na koji je nekada teško u stvarnom svijetu i zbog toga poboljšavaju naš svijet na bolje. I igre i ti ljudi nam mogu pomoći da rastemo i razvijamo se kao ljudi. Oni nas mogu pogurati i povući kroz složene procese tugovanja.
Video igre nas vode u metaforički svijet u kojem možete iskreno izraziti niz stvari, gdje možete izraziti tugu. Za ljude koji su izolirani, video igre vas odvode u drugi svijet u kojem možete biti dezinhibirani i ekspresivni. Zašto i ne biste bili? To je odličan način obrade emocija i osjećaja koji svako može, a i trebao bi učiniti.
Izvor: wired.com
Prijevod i korektura: e-volucija.com
About Author
