Na korak smo do prekretnice u društvu. Prema riječima renomiranog teoretskog fizičara Michija Kakua, sljedećih 100 godina nauke utvrdiće da li ćemo izumrijeti ili uspjeti. Da li ćemo ostati civilizacija tipa 0 ili ćemo napredovati i poći putem zvijezda?
Stručnjaci tvrde da, pošto civilizacija postaje sve veća i naprednija, njeni zahtjevi za energijom se brzo povećavaju zbog porasta broja stanovnika i energetskih zahtjeva različitih mašina. Imajući ovo na umu razvijena je Kardasheva skala kao način mjerenja tehnološkog napretka civilizacije, zasnovanog na tome koliko korisne energije ima na raspolaganju (ovo je bilo izvorno vezano za energiju koja je dostupna za komunikacije, ali je od tada proširena).
Nastanak skale
Skalu je originalno dizajnirao ruski astrofizičar Nikolai Kardashev (1964. godine) koji je tražio znake vanzemaljskog života u kosmičkim signalima. Ima 3 osnovne klase od kojih svaka pokazuje nivo odlaganja energije: Tip I (10¹6W), Tip II (10²6W) i Tip III (10³6W). Drugi astronomi su kasnije proširili skalu na tip IV (10-46W) i tip V (energija koja je dostupna ovoj vrsti civilizacije bila bi jednaka onoj od svih raspoloživih energija ne samo u našem univerzumu, već i u svim univerzumima i u svim vremenskim linijama).
Prvo, važno je napomenuti da ljudska rasa još uvijek nije u ovoj mjeri razvijena. S obzirom da i dalje održavamo svoje energetske potrebe od mrtvih biljaka i životinja, ovdje na Zemlji, mi smo nizak tip civilizacije (i imamo još puno toga da prođemo prije nego što dobijemo promociju u civilizaciju tipa I). Michio Kaku je uvjeren da ćemo do Tipa 1 doći za otprilike 100-200 godina. Ali, šta svaka od ovih kategorija zapravo predstavlja u doslovnim terminima?
Sve odlike kategorija na skali
Oznaka Tipa I daje se vrstama koje su u stanju da iskoriste svu energiju koja je dostupna od susjedne zvijezde, u prikupljanju i skladištenju u cilju ispunjavanja energetskih potreba sve većeg broja stanovnika. To znači da ćemo morati da povećamo našu trenutnu proizvodnju energije preko 100.000 puta kako bismo dosegli ovaj status. Međutim, biti sposoban iskoristiti svu energiju Zemlje također bi značilo da možemo imati kontrolu nad svim prirodnim snagama. Ljudska bića mogu da kontrolišu vulkane, vrijeme, pa čak i zemljotrese! (Barem, to je ideja.) U te vrste podviga je teško povjerovati, ali u poređenju sa napretkom koji možda i dalje dolazi, to su samo osnovni i primitivni nivoi kontrole u poređenju sa stvarima koje se navode u sljedećim tipovima.
Sledeći korak – civilizacija Tipa II – može iskoristiti moć svoje cjeline (ne samo da svjetlost zvijezda koristi za stvaranje energije, nego da i kontroliše zvijezdu). Predloženo je nekoliko metoda za ovo. Najomiljeniji od njih je hipotetička “Dyson Sfera”. Ovaj uređaj, ako želite to tako nazvati, okruživao bi čitavu zvijezdu i prikupljao većinu (ako ne i sve) energije koja izlazi i prenosio bi je na planetu za kasniju upotrebu. Alternativno, ukoliko snagu fuzije (mehanizam koji se dešava u zvijezdama) savladamo trkom, reaktor na zaista ogromnom nivou mogao bi se koristiti za održavanje hemijskih potreba zvijezde. Plinski giganti u blizini mogu se koristiti za vodik.
Šta bi toliko energije značilo za vrstu? Pa, ništa ne bi moglo obrisati civilizaciju Tipa II. Uzmite, primjera radi da ljudska civilizacija zaista dođe do tog statusa, a objekat veličine mjeseca uđe u naš solarni sistem s putanjom koja ga usmjeri ka našoj maloj plavoj planeti – mogli bismo ga uništiti veoma lako. Ili, ako bi imali vremena, mogli bi našu planetu pomjeriti s puta i tako u potpunosti izbjeći sudar. Ali recimo da nismo htjeli da pomjeramo Zemlju … da li postoje druge opcije? Pa da, zato što bi imali mogućnost da pomjerimo Jupiter, ili drugu planetu po našem izboru. Svemirski bilijar, zar ne? Gdje bi na tada kraj bio.
Vladari kosmosa
Krenuli smo od kontrole nad planetom, do zvijezde, što je rezultiralo u tome da nam obezbeđuje dovoljno “jednokratne” energije da bi u suštini naša civilizacija postala imuna na izumiranje. Ali sada Tip III je trenutak gdje vrsta postaje galaktičkim putnikom s poznavanjem svega što se tiče energije, što ih dovodi do toga da postanu glavna rasa u svemiru. Što se tiče ljudi, stotine hiljada godina evolucije – i biološke i mehaničke – može dovesti do toga da stanovnici ove vrste civilizacije budu nevjerovatno drugačiji od ljudske rase koju imamo danas. To mogu biti kiborzi (ili kibernetički organizam, i biološka i robotska bića istovremeno), a potomci regularnih ljudi su podvrsta među sada visoko razvijenim društvom. Ovi biološki ljudi bi vjerovatno mogli biti shvaćeni kao invalidi, inferiorni ili neregularni od strane njihovih kibernetičkih partnera.
U ovoj fazi, razvili smo kolonije robota koji su sposobni da se “sami repliciraju”; njihova populacija može da poraste u milione dok se šire preko galaksije, kolonizujući zvijezdu za zvijezdom. Za ovo bi se moglo izgraditi i Dyson sfera kako bi se svaka kapsula napajala te stvarajući ogromnu mrežu koja bi prenijela energiju nazad na planetu. Ali istezanje preko galaksije na takav način bi se suočilo sa nekoliko problema; naime, vrsta bi bila ograničena zakonima fizike. Naročito, brzina vožnje. To jest, ukoliko ne razviju neki način warp drivea ili teleportacije putem crvotočine oni neće moći doći daleko.
Skale izvan svemira, prostora i vremena
Kardashev je smatrao da je civilizacija Tipa IV “previše” napredovala i nije išao dalje od Tipa III na njegovoj skali. Mislio je da će to, svakako, biti stepen sposobnosti bilo koje vrste. Mnogi misle tako, ali neki smatraju da postoji još jedan nivo koji bi se mogao postići. Civilizacije tipa IV gotovo bi mogle da iskoriste energetski sadržaj cijelog svemira i time bi mogli prijeći ubrzano proširenje prostora te bi mogli živjeti unutar supermasivne crne rupe. Prethodnim metodama generisanja energije, za ove podvige se smatra da su nemogući. Civilizacija Tipa IV bi se trebala kupati u za sada nepoznatim izvorima energije korištenjem čudnih, ili trenutno nepoznatih, zakona fizike.
Tip V. Da, tip V bi mogao biti samo sljedeći mogući napredak u takvoj civilizaciji. Ovdje su bića bila kao bogovi gdje imaju znanje i moć da manipulišu univerzumom kako vole. Ljudi su veoma, veoma daleko od toga da ikada dostignu ovako nešto. Ali to ne znači da se to ne može postići sve dok se brinemo za Zemlju i jedni za druge. Da bi to učinili, prvi korak je očuvanje našeg malog doma, zaustavljanje ratova i brojnih drugih problema, te razvijanje naučno orjentisanog društva koje pruža neospornu podršku naučnicima, otkrićima i želji za napretkom.
Izvor: futurism
About Author
