Dolaskom pandemije virusa Covid-19 svijet i samo poimanje stvari u istom je počelo da se mijenja. Fizička distanca je ljude tjerala da pronalaze druge načine za socijalizaciju i prijeko potrebni život aspekt, neposrednu komunikaciju. S obzirom da živimo u digitalnom dobu, upravo je potonje prostranstvo ljudima omogućilo da u njega prenesu brojne djelatnosti i aktivnosti.
Virtuelni turizam, iako u usponu posljednjih desetak godina, proteklih mjeseci je blistao. Od virtuelnih posjeta zoološkim vrtovima i akvarijima, preko nastupa komičara i muzičara u praznim dvoranama, do virtuelnih putovanja u video igrama kao što je Assassin’s Creed Odyssey, ljudi su na različite načine tražili izlaz u svijet. Potonja migracija u virtuelni svijet je naizgled potakla i razvoj novog trenda: virtuelne fotografije. Kako ljudi sve više vremena provode u svjetovima video igara, mnogi od njih pronađu vremena da se zaustave i uživaju u ljepoti svog digitalnog okruženja – a u nekim slučajevima čak iskoriste priliku za stvaranje umjetnosti.
Novi nivo umjetnosti
Realističnost digitalnih pejzaža, zajedno sa sazrijevanjem igrača i dizajnera, otvorio je potpuno novi svijet mogućnosti za fotografisanje u igrama. Pogotovo što postoji velik broj igara koje igrače oslobođaju pritiska određenih ciljeva i misija te im dopuštaju slobodno lutanje neopterećeni bilo kakvom unaprijed određenom svrhom. Takva sloboda kod igrača će sasvim opravdano probuditi nagon za eksperimentiranjem i pomicanjem granica onoga šta znači igrati igru.
Kažu da umjetnost imitira život, a umjetnici su uvijek koristili napredak tehnologije kako bi se što bolje izrazili. Pojava fotografije monumentalno je uticala na percepciju svijeta. Neki od najboljih svjedoka historije su fotografije koje su preživjele decenije i decenije. Zbog toga je nekako prirodan korak bio napredak u slikanju modernih digitalnih pejzaža unutar igara. A kako je budućnost fizičke umjetnosti, pogotovo njene prezentacije (ali i samog nastanka), neizvjesna, tačnije podložna preprekama kojima nas je pandemija COVID-19 naučila, razvoj novog svježeg medija podiže umjetnost na neki novi nivo.
Umjetnost imitira život
Kent Sheely je fotograf koji je 2016. godine imao izložbu radova nastalih u igri Day of Defeat (slike iznad), a inspirisani su radovima poznatog fotografa Roberta Cape, koji je poznat po svojim fotografijama iskrcavanja u Normandiji nastale tokom prvog vala tokom kojeg je on sa sobom nosio samo kameru (slika ispod). Slike su nastale fatanjem momenata u igri, da bi ih Sheely kasnije doradio jednostavnih prebacivanjem u crno-bijelu boju i zamagljivanjem. Potonji efekat je dodavan iz razloga što su Capine fotografije oštećene radi nesreće u tamnoj sobi koja im je dala efekat zamućenja. Nesreća je u fotografije unijela dodatnu živost, pa se iste, kao rezultat toga, danas smatraju najslikovitijim i najuticajnijim fotografijama u historiji.
Digitalni umjetnik Alan Butler radi primarno u Rockstarovim hitovima – GTAV i Red Dead Redemption II. Njegove fotografije i video prikazi su obišli svijet, a fokus je na elementima socijalnog realizma koji su prisutni u obje igre. Realizam spomenutih igara postao je kao zlatnim standardom virtuelnih pejzaža, pogotovo jer pojedine slike i situacije donose jednaku količinu opasnosti fotografisanja kao što bi to bio slučaj i u pravom svijetu.
Novi pravac pun mogućnosti
Međutim, pristup fotografisanju kod prethodna dva umjetnika se značajno razlikuje. Sheely svoje fotografije kreira slikajući svoj ekran (tačnije koristeći screenshot opciju na računaru). Butler za svoje fotografije koristi kamere i aparate dostupne igraču u igri. Inspiraciju za to je pronašao na fotografijama Henrija Cartier-Bressona i njegovoj seriji Down and Out in Los Santos na kojima su prikazani beskučnici iz igre GTAV.
“GTAV je veoma sofisticirana u svojim prikazima beskućnika. Pravo je sablasno kako oni reagiraju na vas u situacijama kada samo stojite pored njih u odnosu kada izvadite aparat da ih slikate.” – rekao je Butler. On je postao jako popularan na internetu zbog svoj konceptualnog pristupa relevantnim temama i pažljivosti pri isporuci tih ideja. Možda najočitiji primjer kvalitete njegovog rada jeste rekreacija dokmentarca Koyaanisqatsi iz 1983. godine, koji je snimio u GTAV gotovo kadar po kadar vjerodostojno.
Ovo su samo dva primjera igrača koji su svoju kreativnost uspjeli prikazati kroz ono što vole da rade, no na internetu možete pronaći mnogo drugih umjetnika preko kojih novi medij fotografije iz igara raste grozničavim tempom. A kako izlazi sve više igara koje igračima nude svijet podoban za slobodno istraživanje, na internetu se pojavljuje sve više zajednica u kojima se okupljaju entuzijasti ovog tipa fotografije. Osim igara, pojavljuju se i nove aplikacije za fotografe u igrama. Primjera radi, nedavno je izašla aplikacija Ansel koja igračima pruža i mogućnost uređivanja fotografija odmah nakon slikanja u igri i slično.