Ako ste jedni od onih koji prate sport, znate koliko često igraju profesionalni igrači u fudbalu i košarci. To znači da su isti neprestano pod pritiskom da održe konzistentnost njihovih rezultata. Zbog toga su sportaši nerijetko, ne samo pod fizičkim pritiskom, nego i pod intenzivnim psihičkim pritiskom u rasponu od tjeskobe zbog izvedbe, straha od neuspjeha i napetosti koja proizilazi zbog greške u komunikaciji. I dok nama pored ekrana to djeluje lagano i zabavno, njima je to posao koji ne smiju izgubiti. S ovim i ovakvim vrstama pritisaka i stresova suočavaju se i esport takmičari.
Esport, bez sumnje, postaje velikom industrijom koja je već nekoliko godina sve osim običnog hobija, kako je šira populacija na to gledala. Sportska psihologija odavno je relevatno polje, ali primjena iste na esport relativno je novo područje istraživanja. Mnogi svjetski univerziteti su se posvetili tom polju fokusirajući se na naučno istraživanje fizičkog i psihološkog uticaja esporta, uključujući ishranu, treniranje i strategiju u imerzivnom igračkom okruženju.
Cilj je steći što jasnije razumijevanje ne samo stresova s kojima se igrači susreću, već i strategija rješavanja problema koje koriste za rješavanje tih stresova. Naučnici su se za potrebe istraživanja okrenuli Counter-Strike: Global Offensive takmičenjima jer je sličan fizičkim timskim sportovima kao što su fudbal i ragbi. Za one koji ne znaju šta je Counter-Strike: to je pucačina iz prvog lica u kojoj se sukobe dva tima: teroristi i kontra-teroristi. Teroristi pokušavaju aktivirati bombu ili uzeti taoce, dok kontra-teroristi moraju odbraniti taoce i deaktivirati bombu. Igrači koji osvoje rundu u sljedećoj dobijaju veći novčani fond za kupovinu oružja i municije. Ovo je recept koji su mnoge FPS igre preuzele s određenim izmjenama i dodacima.
Timovi kao porodice
CS:GO takmičenja obično se igraju tri meča po 30 rundi. Ekipa koja osvoji turnir dobija određeni novčani fond. Fondovi u takmičenjima za ovu igru idu u rasponu od 75000 do milion dolara (što naravno nije najveći nagradni fond u esportu, ali jeste jedan od većih). Tokom 2018. godine esport takmičenja je, prema podacima, gledalo preko 380 miliona ljudi. S povećanjem igrača, došla je i potreba za istraživanjem psiholoških faktora.
Štaviše, 2016. godine, poznati CS:GO tim Astralis angažovao je sportskog psihologa kako bi članovima ekipe pomogao da se nose psihološkim pritiscima takmičenja s visokim ulozima. Astralis je već u januaru sljedeće godine osvojio ELEAGUE Major, a svi su članovi izjavili kako ne bi uspjeli bez pomoći timskog psihologa.
“Mislili smo da je ova studija jako dobra prilika da vidimo kako se esport igrači snalaze predo publikom i kako se snalaze kao tim.” – rekao je Philip Birch, jedan od naučnika aktiviranih na istraživanju ovog polja. “Mnogi veliki esport timovi više liče na porodice, često su zajedno smješteni, ne samo kada treniraju i igraju SC:GO. Te porodice se nekada dobro slažu, a nekada i ne. A neriješene tenzije potencijalno mogu uticati i na uspjeh tima na takmičenju.”
Birchova studija praktično je postavila temelje za buduća istraživanja, a uskoro bi se trebalo govoriti o masovnijoj istrazi ovog polja. U njegovom slučaju grupa je uključivala sedam muških esport igrača koji su se takmičili na ESP Premiership CS:GO proljetnom finalu. Igrači su imali između dvije i šest godina iskustva u takmičarskom sportu. Jedan od istraživača, Matt Smith prisustvovao je tom esport takmičenju kako bi bolje razumio i samu igru i takmičarsko okruženje, a sakupljenje informacije je koristio kao vodič za izradu intervjua koje je koristio kasnije.
Faktori stresa
Nakon intervjua koji su bili obavljeni u roku od tri sedmice nakon takmičenja, zaključeno je kako su se igrači suočili s 51 različitim faktorom stresa, od kojih se najviše ističu komunikacijski problemi u time te zabrinutost zbog takmičenja pred publikom, što je u suštini strah od pozornice. To su isti stresovi koje često doživljavaju i profesionalni sportaši koji igraju fudbal ili košarku. Problem komunikacije se najviše odnosio na igrače koji ne slušaju ili ne slijede upute, te na agresivno negativnu verbalnu kritiku, često ispunjenu psovkama, od strane timskog vođe.
“Njegov način motiviranja igrača je da ih potpuno uništi.” – rekao je jedan od učesnika ove studije. “Rekao mi je: “Tako si glup i nesposoban za bilo šta da će ti bilo koja radnja u normalnom životu biti teška.”
Ostali problemi u timovima su uključivali nedostatak samopouzdanja u suigrače – pogotovo što se tiče održavanja emocionalne kontrole pod pritiskom – te pretjerano protivljenje izlaganju riziku zbog straha od neuspjeha i iznevjeravanja tima. Neki igrači su više fokusirani na postizanje nekih vlastitih rekorda, negoli na učinak cjelokupnog tima, a tenzije se dodatno povećavaju kada neki članovi tima treninzima ne pristupaju dovoljno ozbiljno.
Vanjski uticaji na razvoj stresa kod igrača bili su omalovažavajući verbalni sukobi s protivničkim igračima, komentari na društvenim mrežama, anksioznost koja je povezana s igranjem dinamične igre pod velikim pritiskom uživo pred publikom. Još jedan od stresnih uticaja su intervjui s medijima, pogotovo kod igrača kojima engleski nije maternji jezik.
Naučnici su također uočili i nekoliko standardnih strategija suočavanja s izazovima koji stvaraju stres. Prije svega to su pauze između rundi, te mentalno blokiranje kamera. Neke druge strategije su pokušaji povećanja samopouzdanja kod igrača kao i grupne diskusije nakon meča.
Dodatni uticaji
Stres kod esport igrača je odavno poznata činjenica, kao i njegov negativan uticaj na igranje. Međutim, Birch ističe kako je mana ovog istraživanja što nisu imali nijednu žensku učesnicu. To je rezultat toga što u CS:GO općenito nema ženskih igrača, iako to nije slučaj sa svim esportovima. Birch ističe kako je moguće da se igračice mogu suočiti s još nekoliko dodatnih razina stresa, pogotovo jer su neke studije pokazale kako su one nerijetko izložene seksualnom ili rodnom uznemiravanju. Istakao je i kako se nada da će u budućim istraživanjima i ova strana biti pokrivena.
Njihov je cilj, također, da detaljnije pogledaju dodatne psihološke uticaje i stresove kroz koje prolaze lideri timova. Dodatne studije mogu pokazati i kako i u kojoj mjeri neke osobine ličnosti – kao neurotizam, narcisizam i slično – utiču na igračeve sposobnosti i načine nošenja s velikim dozama stresa.
Izvršni direktor ESL-a, Rob Black rekao je kako “ova studija dokazuje ono o čemu se govori već godinama, a slabo se šta poduzima povodom toga. Daljnji razvoj je potreban ovoj oblasti, što je jedan od ključnih faktora ako želimo da broj profesionalnih esport igrača nastavi sa rastom širom svijeta.”
About Author
