Dan kada je Federico García Lorca stao protiv političke represije i fašističke tiranije

Na današnji dan 19. avgusta 1936. godine ubijen Federico García Lorca (05.06.1898. – 19.08.1936.), španski pjesnik i dramatičar.

Njegov život i djela obilježila su vrijeme prije i nakon Španskog građanskog rata. Putovao je po Španiji i Americi, živeći i pišući djela koja su prevedena na desetke jezika, a njegovo je ime poznato po cijelom svijetu.

Garcia Lorca najugledniji je španski pjesnik 20. stoljeća, koji je spontanim stvaraličkim nagonom sjedinio tradicionalne vrijednosti španske književnosti, narodne baštine i moderne književnosti.

U vrijeme izbijanja Španskog građanskog rata, Lorca se zatekao u Viznaru u Granadi. Dana 19.08.1936. fašistički vojnici su ga uhapsili i ubili, a tijelo su mu bacili u neobilježen grob. Francova vlada je pokušala uništiti spomen na Lorcu tako što je uništila sva njegova djela, a spominjanje njegova imena je bilo zabranjeno.

Budući da je bio među prvim i najslavnijim žrtvama Španskog građanskog rata, Lorca je ubrzo postao simbol žrtve političke represije i fašističke tiranije. Prema pisanju britanskog lista Guardian Lorca je bio uhapšen i ubijen po nalogu desničarskih vojnih vlasti u Granadi, što pokazuju nedavno objavljeni dokumenti. Dokumenti, koji datiraju iz 1965. godine u policijskoj postaji u Granadi, i do kojih je došao Guardian, prvo su priznanje fašističkih službenika da su bili umiješani u Lorcinu smrt. Okolnosti oko smrti Lorce i lokacija njegova groba i dalje su nepoznati. Do sada se vjerovalo da je pjesnik strijeljan sa trojicom drugih ljudi. U dokumentima se navodi da su Lorcu progonili zbog njegovih uvjerenja, da su ga optuživali da je bio “socijalista i slobodni zidar”, kao i da je bio homoseksualac.

Od 2009. godine, u nekoliko navrata se tražio njegov grob i do sada su arheolozi imali malo uspjeha. Sam Franco je jednom prilikom rekao da su optužbe da je njegov režim bio umiješan u smrt pjesnika “propaganda”. “Pisac je umro zbog umješanosti sa pobunjenicima, a to su prirodne nesreće u ratu”, rekao je tada diktator.

A poslije

Iščezavaju
lavirinti
što ih vrijeme stvara.

(Samo pustoš
ostaje.)

Iščezava
srce,
izvor želja.

(Samo pustoš
ostaje.)

Iluzija zore
i poljupci,
sve iščezava.

Samo pustoš
ostaje.
Pustoš
valovita.

Grad bez sna

Ne spava niko na nebu.
Niko, niko. Ne spava niko.
Stvorovi mjeseca njuše i kruže oko koliba.
Doći će iguane žive da grizu ljude što ne sanjaju
i onaj što bježi srca razbijena
srest će na uglovima nevjerovatnog krokodila
kako tih stoji pod nježnim protestom zvijezda.

Ne spava niko na svijetu.
Niko, niko. Ne spava niko.
Ima jedan mrtvi na udaljenom groblju
što tri godine tuguje zbog suhog pejsaža u koljenu;
i dijete koje su pokopali jutros toliko da je plakalo
da je trebalo pozvati pse da ga ućutkaju.

Nije život san.
Bdijte! Bdijte! Bdijte!
Mi padamo niz stepenice da bi jeli vlažnu zemlju
ili se penjemo rubom snijega s korom mrtvih dalija.
Ali zaborava nema,
ali sna nema,
samo meso postoji.
Poljupci vežu usta u šipražje novih vena
i onaj što trpi, trpit će bez prestanka
i ko se smrti boji nosiće je na plećima.

Jednoga dana živjet će konji po krčmama
a pobješnjeli će mravi napasti žuta nebesa
skrivena u očima krava.

Drugoga dana vidjet ćemo uskrsnuće osušenih leptira
i šetajući zemljom sivih sunđera i ćutljivih čamaca
vidjet ćemo kako blista naš prsten
i kako teku ruže našeg jezika.

Bdijte! Bdijte! Bdijte!
One koji još čuvaju ožiljke kandži i pljuska,
onog dječaka što plače jer ne zna za invenciju mosta
i onog mrtvaca što ima još samo glavu i cipele,
do zida treba odnijeti gdje iguane i zmije čekaju,
gdje čeka medvjeđa čeljust,
gdje čeka mumificirana ruka djeteta
i djevojačka koža što se opire silovitom ježurom plavila.

Ne spava niko na nebu.
Niko, niko. Ne spava niko.
Ali ako neko zatvori oči,
bičujte ga, sinovi moji, bičujte!
Neka bude prizor otvorenih očiju
i gorkih rana upaljenih.

Ne spava niko na nebu.
Niko, niko. Već sam rekao to.
Ne spava nitko.
Ali ako neko ima noću odviše mahovine na sljepoočnicama
otvorite kapke da vidi pod mjesecom
lažne karte, otrov i mrtvačku glavu iz pozorišta.