Photo by E-volucija
Naučna fantastika, kao žanr u književnosti, slabo je zastupljena u Bosni i Hercegovini. Daleko od toga da BiH nema autora niti publike koja bi to čitala. Čak nasuprot. Ali prostor i značaj koji se daje tvorevinama ovog popularnog žanra je jako siromašan. BiH je zemlja s malim brojem izdavača koji iz ovih ili onih razloga imaju negativan stav kada je u pitanju fantastična literatura. Zbog toga, kada smo pokretali portal E-volucija jedna od ideja je bila promocija fantastične literature domaćih autorki i autora. Ako nas pratite od početka, pisali smo o romanima Električni okean Saše Džino, te Niz paukovu nit Mirnesa Alispahića. Istražujući naučnu fantastiku, posljednjih dana, stupili smo u kontakt s Muhamedom Muminovićem za kojeg će se ispostaviti da je upravo on autor prve bosanskohercegovačke sci-fi priče. Iskoristili smo priliku, pa smo za vas pripremili i kratki intervju, nakon kojeg vam donosimo i originalnu verziju priče Svemirski Odisej.
Prije svega, kratki uvod: Muhamed Muminović je bh. astronom koji već decenijama radi na unapređenju astronomije u našem društvu. U periodu između 1972. i 2018. godine napisao je 15 knjiga i priručnika iz astronomije, a bio je ko-autor u pet knjiga iz iste oblasti. Također je bio glavni inicijator kod pripreme i štampanja nekoliko astronomskih postera i vrtećih karti neba. Prema dostupnim podacima on je najplodniji autor astronomske literature na području bivše Jugoslavije. Objavio je kao autor i ko-autor preko 25 stručnih i naučnih radova u relevantnim regionalnim i svjetskim časopisima. Bio je direktor Opservatorije Čolina kapa, direktor radne zajednice CEDUS-a (Centra za društvene djelatnosti Univerziteta u Sarajevu), kao i član Nacionalnog komiteta za astronomiju Jugoslavije. Od 2008. godine predsjednik je Astronomskog društva Orion Sarajevo. Živi i radi u Sarajevu.
Vaša priča Svemirski Odisej objavljena je 1969. godine u magazinu Kosmoplov. Ispostavit će se da je to prva bosanska sci-fi priča. Kako ste došli na ideju za priču?
Oduvijek sam volio naučnu fantastiku. Moji prvi astronomski koraci su počeli sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća. Tada je astronomska literatura bila oskudna, mene je zanimalo sve oko neba, pa su mi stripovi i rijetko dostupne knjige iz naučne fantastike otvarale nove obzore prema onome što sam najviše volio: astronomiji. Recimo, sjećam se zagrebačkog Plavog vijesnika. Tu se objavljivao strip „Den Deri pilot budućnosti“. Nisam mogao dočekati srijedu kada se Zabavnik pojavljivao. Što se tiče ideje za priču, Kosmoplov je bio interesantan časopis, mješavina SF-a, astronautike i astronomije. I oni su objavili da prihvaćaju priče domaćih autora i ja sam napisao svog „Svemirskog Odiseja“. I bio iznenađen kada oni jednom momku od dvadesetak godina to štampaju. Ideja mi je pala jer sam razmišljao i o međuzvjezdanim putovanjima i mogućim apsurdima koji se mogu desiti. To mi je dalo inspiraciju za još jednu priču „Mozak profesora Klajda“. Ona je objavljena u nekom časopisu za tehniku u Beogradu ali nisam uspio da je nađem, a kopija se negdje izgubila. Ja lično najviše volim onu „tvrdu“ naučnu fantastiku, događanja u svemiru i tako to, mada nisam imun i na ostalo, ako je kvalitetno.
U vrijeme nastanka vaše priče studirali ste fiziku, što se jasno očituje i u priči. Je li vas upravo taj svijet naučnog privukao ovom žanru ili nešto drugo?
Mene je prije svega privukla moja ljubav prema astronomiji, i fiziku sam odabrao jer u BiH nije bilo studija nauke o nebeskim tijelima i procesima. Konačno, osnovi astronomije su fizika i matematika, pa pomalo i hemija. Mnogi astronomi koje poznajem su fizičari koji su se „prebacili“ na astronomiju. Nekako se mislim da ljudi koji se bave naukom ne mogu biti neosjetljivi prema naučnoj fantastici, mada ima i takvih. Još uvijek nismo krenuli ka zvijezdama i dubokom svemiru, pa ni ka Marsu. SF nam daje priliku da to doživimo na neki način pa čak i da oni koji se bave naukom i tehnologijom dobiju ideje kako realizirati nove tehnologije i stvari koje su trenutno u domenu mašte, ali prije ili kasnije se ipak realiziraju.
Do sada ste napisali preko deset naučnih knjiga i na desetine naučnih radova. Jeste li ikada razmišljali o zbirci kratke proze ili sci-fi roman?
Napisao sam oko 20 knjiga iz astronomije, uz to sam bio autor i koautor zvjezdanih mapa, postera i slično. Sredinom sedamdesetih sam sa svojim zetom Majom Topolovcem, inače autorom publikovanog dječijeg romana „Saper 5“ napisao jedan zanimljiv SF roman ali nikada nije objavljen. Rukopis je nestao tokom opsade Sarajeva. Ja sam se tada intenzivno bavio izgradnjom Astronomske opservatorije na Trebeviću i ta knjiga mi nije bila prioritet. Možda opet sjednem da je po sjećanju napišem. Imala je, i današnje vrijeme, originalan zaplet i radnju. Krajem prošle godine sam sa svojom kolegicom i predsjednicom Astronomskog društva Orion Adelom Subašić Kopić napisao astronomsku, naučno popularnu knjigu za djecu u formi kraćeg romana, ne kao udžbenik. Ona bi se trebala uskoro objaviti u ediciji Školegijuma.
Koliko pratite savremenu naučnu-fantastiku i šta mislite o njoj u odnosu na djela koja su nastajala prije 40-50 godina?
Oduvijek sam volio naučnu fantastiku. I naravno, i ona ima svoju evoluciju. U klasično doba bilo je i dosta naivnosti, neke stvari ni najveći umovi SF-a nisu predvidjeli. Ali, i to se razvija. Sa Internetom je to lakše pratiti.
Imate li neki omiljeni roman?
Moj aposolutni favorit je još uvijek epska saga „Dina pješčana planeta“ Frenka Herberta. Vidim da se sprema još jedna filmska verzija. Prethodne baš nisu bile nešto kvalitetne. Herbertovi tekstovi su prejaki za filmski izražaj i možda ova nova verzija uspije.
Šta mislite o stavu bh. izdavača prema naučnoj fantastici (i općenito žanrovskoj književnosti) i odbijanju da objavljuju domaće autore koji pišu takve knjige, kada možemo sa sigurnošću reći da u BiH postoji publika za ove knjige?
Nisam baš upoznat sa BH izdavačima, generalno, slabo se objavljuju bilo kakve naučne, naučno popularne i naučno fantastične knjige. I općenito, slabo se štampa bilo šta kvalitetno.
Da se nadovežem na prethodno pitanje, je li situacija bila drugačija u periodu kada je vaša priča nastajala? Pisali ste i naučne knjige, je li bh. izdavaštvo naklonjenije toj vrsti tekstova?
Bila je drugačija. Imali ste i zagrebački časopis „Sirius“ potpuno posvećen naučno fantastici, pa veliku zagrebačko-beogradsku ediciju Polaris čiji idejni tvorac i izdavač je bio Zoran Živković. Tu su objavljene desetine kvalitetnih naučno fantastičnih romana, praktično sva bitna djela iz ove oblasti. Ja sam imao ličnu biblioteku od preko 100 SF knjiga koju sam držao na Opservatoriji i sva je propala tokom opsade Sarajeva.
U sklopu AD Orion u osnovnim školama organizujete predavanja o astronomiji. Kako ta grana nauke stoji u BiH?
Mi pokušavamo da održimo svjetlo i duh astronomije u BiH. To činimo upravo kroz popularna predavanja, posmatranja neba i radionice. AD Orion je sljedbenik Univerzitetskog astronomskog društva koje je osnovano 1963. godine. Uništenje Astronomske opservatorije na Trebeviću nas je vratilo unazad ali pokušavamo i dalje opstati. Posljednjih nekoliko godina smo fokusirani na STEM (Science, Technology, Engineering and Mathematics) radionice. Polaznici naših radionica su djeca od 6-14 godina. U tom dobu oni najlakše upijaju nauku kroz eksperimente u kojima sami učestvuju. Imamo tako radionice iz astronomije (Galilejeva zvjezdarnica), fizike (Newtonova radionica), hemije (Laboratorij madame Curie) i Da Vincijev atelje.Ovakav multidisciplinarni pristup nam daje više širine da mlade privučemo prirodnim naukama.
Šta vi mislite o literaturi iz oblasti popularne nauke? Da li joj je mjesto na listama nastavnih planova i programa? Da li bi takva literatura pobudila želju za naukom kod djece i mladih?
Mislim da popularizacija nauke mora da bude bitan segment u školskim programima. Naša iskustva govore da su mnoga djeca, koja su polaznici naših radionica, shvatila osnovne zakone fizike, na primjer, kroz male eksperimente u našim STEM radionicama. Suhoparna predavanja „tjeraju“ djecu od prirodnih nauka, a kod nas oni odjednom to zavole. Newtonovi zakoni im postaju jasni itd. U svijetu se dešava neviđena tehnološka revolucija a naše školstvo (ne samo naše) i dalje živi u vremenu industrijske revolucije koja je nepovratno prošla.
I za kraj, kao što je običaj, imate li poruku ili savjet za mlade autore ili naučnike koji još uvijek nisu dobili priliku da zasijaju?
Moj osnovni savjet, konačno i sam sam to prošao, je da se mora istrajati. Kada sam počinjao svoje astronomske korake, u BiH nije bilo nikakve astronomije. Da bih se bavio ovom naukom morao sam preći težak put, praktično napraviti opservatoriju kako bih mogao ostvariti svoj san. I, uspio sam. Dakle, ako se bavite leptirima, idite duboko,uđite u tu problematiku do kraja, budite što bolji u tome i uspjet ćete. Ali, ne preko noći. Nema lakih puteva. Nauka zahtjeva trud, posvećenost, ljubav i ako se to složi, sve se prepreke pređu i preskoće. Zato naprijed, svemir pruža izazove našem umu, prirodne nauke nas vode u bolju budućnost.
About Author
