Ako ste ikada napravili grešku igrajući video igre online, a zatim napravili još jednu grešku omogućavajući ćaskanje i/ili slanje poruka od stranaca, možda ste primijetili da igranje igara ima problem sa mizoginijom.
Istraživanja su pokazala da je oko 50 posto žena općenito iskusilo neki oblik uznemiravanja, a 75 posto žena između 18 i 24 godine prijavilo je da su maltretirane i zlostavljane u online igrama.
Iako postoje mnoga pitanja o društvima koja proizvode takvu mizoginiju, evo pomalo zabavnog nalaza iz studije koja je istraživala zlostavljanje usmjereno na igračice: igrači s niskim vještinama su neprijateljski raspoloženi prema saigračicama od igrača koji su dobri u igri.
Studija je provedena 2015. godine, otprilike u vrijeme kada se vodila mizoginistička kampanja Gamergate. Istraživači su istraživali hipotezu da ulazak žena u ono što muški igrači smatraju muškom hijerarhijom izaziva najviše neprijateljstva kod onih koji su u najvećem riziku da izgube od nove konkurencije na terenu: muškaraca koji slabo rade ili muškaraca koji treba da se poboljšaju.
Da bi to učinili, odabrali su igru Halo 3. Pored prikupljanja ključnih statističkih podataka (ubistava, smrti i ukupnog rezultata), igra skriva sve naznake da ste suprotni spol iza masivnog oklopa Master Chief-a.
Jedini nagovještaj o spolu igrača je njihov glas, a možda i nadimak. U studiji, tim je analizirao snimke igranja i rezultate ubistava i smrti, kao i ukupnu statistiku uključenih igrača. U jednoj seriji snimaka istraživačica je bila žena i govorila je; u drugom, istraživač je bio muškarac i govorio; a u trećem su bili tihi.
Kada su istraživači “progovorili”, oni su zapravo samo izvodili unapred snimljene fraze, koje su izgovarane bilo muškim ili ženskim glasom u zavisnosti od grupe.
“Ove unaprijed snimljene fraze bile su identične u muškoj i ženskoj verziji, bezopasne po prirodi i dizajnirane da budu neuvredljive”, objasnili su istraživači u svom radu. “Fraze su uključivale: ‘Sviđa mi se ova mapa’, ‘dobar udarac’, ‘Uživao sam u igri’, ‘Mislim da sam upravo vidio nekoliko njih kako idu ovim putem’, i ‘to je bila dobra runda’.”
Tim je klasificirao odgovore na ove fraze kao pozitivne, negativne i neutralne, a komentare je povezao s vještinama igrača. Kao što se i očekivalo, otkrili su da su igrači koji malo ubijaju i mnogo češće umiru najnegativniji, a u tome postoji element mizoginije.
“Otkrili smo da vještina određuje učestalost pozitivnih i negativnih izjava prema saigračima i saigračima”, napisali su iz tima. “Štaviše, lošiji rezultat (manje ubistava i više smrti) rezultirao je više negativnih izjava, posebno u manipulaciji ženskim glasom.”
Iako postaju agresivniji prema igračicama, igrači sa slabijim učinkom imaju tendenciju da budu manje agresivni prema saigračima sa muškim glasom.
“Kako smanjena saradnja ili ponašanja koja dovode do neuspjeha često kažnjavaju saigrači, povećanje pozitivnih i neutralnih izjava i relativno manja upotreba negativnih izjava sugerira da loši, niže kvalifikovani muškarci pokazuju pokorno ponašanje prema saigraču s muškim glasom”, dodao je tim.
Ponašanje u igrama, naravno, ima posljedice u stvarnom svijetu, kao što se vidi kod Gamergatea.
“Ideja da video igre možda jačaju takvu rodnu segregaciju kao normu za mnoge tinejdžere je zabrinjavajuća s obzirom na činjenicu da značajan postotak njih čine igrači”, zaključio je tim. “Takve ideje imaju potencijal da se preliju u stvarne interakcije i promoviraju društveno neprihvatljiva ponašanja poput seksizma.”
Studija je objavljena u časopisu PLOS ONE.
About Author
